Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter predstavila je “Istraživanje o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije” koje je 2022. godine za instituciju proveo Ipsos.

U njemu je 28 % građana reklo da je bilo diskriminirano u posljednjih pet godina, što je više nego što je bio slučaj u istraživanju iz 2016., kad je to reklo 20 % građana.

Oni koji su se osjećali diskriminirani u ovom istraživanju rekli su da je to najčešće bilo u području rada i zapošljavanja (43 %), zatim zdravstvene zaštite (9 %) i treće mjesto dijele pravosuđe i socijalna skrb (5 %).

– Porast može značiti da je diskriminacija raširenija nego ranije, ali i da se češće prepoznaje. U prilog pozitivnog smjera govori porast broja onih koji točno opisuju diskriminaciju i kažu da je to različito postupanje prema nekome na osnovu neke osobine, što je blisko opisu iz Zakona o suzbijanju diskriminacije – pojašnjeno je u istraživanju.

Među onima koji su bili diskriminirani tek je 40 % nešto i poduzelo. Ipak, to je više nego 2016. kad ih je reagiralo 32 %, ali i dalje znači da najveći broj građana, njih 60 %, diskriminaciju nije prijavilo. Među onima koji su nešto poduzeli, najviše ih je dalo otkaz ili otišlo u mirovinu (18 %), podnijelo privatnu tužbu (17 %) ili su se obratili nadređenima (14 %).

Oni koji nisu reagirali na diskriminaciju kažu da se time ništa ne bi promijenilo (52 %), da bi postupak bio prekompliciran, dugotrajan i skup (21 %) ili da bi im se situacija još i pogoršala (20 %). Nadalje, 69 % građana reklo je kako bi sigurno ili vjerojatno prijavilo diskriminaciju drugih. No, kako je riječ o društveno poželjnom ponašanju, ovaj je rezultat potrebno uzeti s rezervom, pojašnjeno je istraživanjem.

Zanimljivo je da građani najčešće diskriminaciju u posljednjem istraživanju opisuju kao omalovažavanje, ponižavanje i podcjenjivanje (27 %), zatim kao diskriminaciju na temelju vjere (gotovo 25 %) i diskriminaciju na temelju boje kože (25 %).

Na pitanje tko najviše diskriminira, građani u prvom redu ističu različita javnopravna tijela pa je tako to najčešće država – zbroj odgovora iznosi 32 % (državne institucije, Vlada, institucije regionalne i lokalne samouprave, sudovi, školski sustav, policija).

Predrasude

Pozitivne, ali polagane promjene vidljive su i kod predrasuda, koje su manje prisutne nego ranije, posebno prema azilantima, osobama s duševnim smetnjama, LGBTIQ osobama i starijima. S druge strane, prisutni su i negativni trendovi pa se tako 55 % ispitanika slaže s tvrdnjom da većina Roma živi od socijalne pomoći i ne želi raditi, dok je 2016. to smatralo 48 % ispitanika. Porastao je i broj onih koji podržavaju stereotipni stav o nejednakosti žena i muškaraca u društvu zbog toga što nisu jednaki “po prirodi” – sada to smatra četvrtina, dok je ranije to smatrala petina ispitanih.

Pri tome, građani upravo Rome smatraju najdiskriminiranijima (18 %), a zatim LGBTIQ osobe (16 %), osobe s invaliditetom (10 %), žene (9 %) i siromašne osobe (9 %). Također, i dalje smatraju da je diskriminacija najzastupljenija u radu i kod zapošljavanja, kao i u dosadašnjim istraživanjima, a isto svake godine pokazuju i pritužbe koje građani šalju pučkoj pravobraniteljici.

Zabrinutost

Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja podsjetio je kako prema istraživanjima Instituta, mladi postaju sve tolerantniji, naročito prema LGBTIQ osobama, ali i prema drugim skupinama. No, izrazito zabrinjava istraživanje prema kojem mladi imaju veliku želju odseliti iz Hrvatske, upravo zbog percepcije o raširenoj diskriminaciji, ponajviše u obrazovanju i kod zapošljavanja.

– Zaključno, uzimajući u obzir da je broj osoba koje se smatraju diskriminiranima porastao, unatoč nekim pozitivnim promjenama koje vidimo, jasno je da je diskriminacija i dalje izraženo prisutna. Podaci koje donosi ovo istraživanje pokazuju da država treba više raditi na osvještavanju, informiranju i educiranju, uključujući sustavno obrazo­vanje o ljudskim pravima i jednakosti. Prikupljeni podaci ujedno pokazuju i da se mehanizmi za zaštitu od diskriminacije ne koriste u dovoljnoj mjeri, što znači da je potrebno raditi na jačanju povjerenja građana u institucije, a temelj za to jest aktivniji i učinkovitiji rad institucija. Nama kao središnjem tijelu za suzbijanje diskriminacije ovi podaci govore da trebamo biti još vidljiviji u javnosti i još snažnije kao neovisna institucija progovarati o prisutnoj diskriminaciji i raditi na njezinom suzbijanju. Napokon, nadam se da će rezultati ovog istraživanja biti poticaj različitim dionicima za dodatno djelovanje, a našoj će instituciji zasigurno služiti u daljnjem radu na suzbijanju diskriminacije – stoji u zaključku Tene Šimonović Einwalter.