ARENA VARAŽDIN
Da je varaždinska sportska dvorana na Dravi 2008. godine izgrađena klasičnim modelom, zaduživanjem putem proračuna, umjesto po modelu javno-privatnog partnerstva (JPP), Grad Varaždin i država bi u sedam godina uštedjeli čak 130 milijuna kuna! Izračunao je to dr. sc. Željko Bunić, gradski vijećnik HSLS-a, koji je sudski vještak za financije.
– Često se iznosi podatak da dvoranu na Dravi plaćamo gotovo 100.000 kuna dnevno. Točan podatak je da su od 2008. do kraja 2015. Grad Varaždin i država privatnom partneru isplatili 223,9 milijuna kuna! To je samo trećina ukupnih troškova, jer će najamninu, koja godišnje iznosi oko 32 milijuna kuna, Grad i država plaćati sve do 2033. godine – navodi Bunić.
Potpuno drugačije bi bilo s „običnim“ modelom. – Da je dvorana izgrađena po klasičnom modelu, uz realnu cijenu gradnje od 150 milijuna kuna (cijena gradnje po JPP-u bila je 177 milijuna), te da su Grad Varaždin ili država uzeli kredit s kamatom od četiri posto, u istom razdoblju bilo bi otplaćeno 70 milijuna kuna – navodi Bunić.
Troškovima otplate kredita dodao je i troškove upravljanja. – Kao prednost JPP-a stalno se ističe da u cijenu najma ulaze i svi troškovi održavanja. Međutim, kad se u troškovima klasične gradnje dodaju i ti troškovi, još se jasnije vidi koliko je model JPP-a skuplji – upozorava.
Nevjerojatno: prije gradnje dvorane komparator pokazao da je JPP jeftiniji 100 milijuna kuna
Izračunao je da bi troškovi upravljanja u sedam godina iznosili oko 28,8 milijuna kuna. – U to ulaze troškovi održavanja, energije te sve drugo. Za održavanje bi u sedam godina bilo potrebno oko 10,5 milijuna kuna. Do tog iznosa sam došao tako što sam usporedio koliko novca za održavanje ostalih gradskih sportskih objekata (stadioni Sloboda i Varteks, dvorana Graberje i ostalo) godišnje izdvaja Zajednica športskih udruga. Tome sam dodao troškove energenata na koje bi „otišlo“ oko 6,3 milijuna kuna. Konačno, ostali troškovi, u što ulaze i plaće zaposlenika koji bi vodili brigu o dvorani, iznosili bi sedam milijuna kuna – objasnio je vještak za financije. Kad se sve to zbroji, trošak dvorane po klasičnom financiranju iznosio bi u sedam godina 153 milijuna kuna, što je 130 milijuna kuna manje nego što je plaćeno privatnom partneru.
– Upravo to je neto gubitak Grada Varaždina i države. Zagovornicima JPP-a na hrvatski način, koji stalno ističu kako je održavanje velika prednost tog modela, mogu poručiti samo jedno: za tih 130 milijuna kuna mogli smo izgraditi još jednu dvoranu! Ovaj model je u Hrvatsku uveo HNS, stranka koja uporno obmanjuje javnost kako je taj model povoljan i dobar. Očito je da živimo u zemlji političara-rasipnika, kojima je lakše trošiti novac građana nego trepnuti okom – kritičan je Bunić.
On je još 2014., kad se u Gradskom vijeću raspravljalo kako dograditi 5. i 6. OŠ, JPP nazvao „pseudoznanstvenim modelom“.
Upozorenje revizora
– Ničime nije dokazano da je JPP najpovoljniji način zaduživanja, nego je, naprotiv, to model koji pseudoznanstveno – bez empirijskih dokaza, bez istraživanja na ovim prostorima, bez statistike – implicira da privatni sektor bolje upravlja javnim uslugama od izvršne vlasti, da javna nabava nije ozbiljna, a da ponuditelji manipuliraju i uvaljuju jeftine materijale, koje pak službenici javne nabave „previde“ – naveo je tada.
Do istog zaključka došli su i državni revizori, koji su prošle godine obavili reviziju financiranja izgradnje i upravljanja varaždinskom dvoranom! Prije gradnje dvorane napravljeni su komparatori troškova koji su pokazali potpuno suprotno od Bunićeve računice: prema njima su predviđeni ukupni životni troškovi dvorane na Dravi čak 100 milijuna kuna manji po JPP-u nego po klasičnom modelu.
– Iz komparatora proizlazi da privatni partner svojim znanjem i vještinama može utjecati na smanjenje ukupnih životnih troškova za iznos od 100 milijuna kuna, odnosno da bolje upravlja dijelom rizika, čija cijena u proračunskom (tradicionalnom) modelu iznosi 113,4 milijuna kuna – navedeno je u izvješću revizora.
Međutim, upozorili su da metodologija procjene rizika uopće nije objašnjena. – Nije razvidno zbog čega Grad ne bi mogao jednako uspješno upravljati rizicima kod proračunskog (tradicionalnog) modela financiranja, kao i privatni partner kod modela JPP-a – ustvrdili su. Ostaje pitanje: hoće li tko napokon odgovarati za dvojbene podatke iz komparatora na temelju kojih je za gradnju varaždinske Arene, ali i brojnih školskih objekata u Varaždinskoj županiji, izabran upravo model JPP-a?
Izvor:
Foto: