Povežite se s nama

Kist i pero

Haiku pjesništvo na hrvatski način

Objavljeno:

- dana

NEPOKOŠENO NEBO

U Gradskoj knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović” predstavljena je proteklog tjedna Antologija hrvatskog haiku pjesništva pod nazivom “Nepokošeno nebo”.

Dvojezičnu antologiju (hrvatski/engleski) predstavili su profesor Željko Funda, pjesnikinja Zlata Bogović te glavna urednica i prevoditeljica Đurđa Vukelić-Rožić. U antologiji je na 390 stranica predstavljeno 166 haiku pjesnika koji su stvarali na području haiku-poezije u periodu od 1996. do 2007. godine s biografijama, slikama te izborom njihovih haikua uz navođenje izvora u kojima su haikui objavljeni. U ovoj antologiji objavljene su ukupno 2452 haiku-pjesme na hrvatskom uz prijevode na engleski jezik čime ovo izdanje dobiva međunarodno značenje. Antologija hrvatskog haiku pjesništva “NEPOKOŠENO NEBO/AN UNMOWN SKY” nedavno je, naime, osvojila prestižnu nagradu THE TOUCHSTONE BOOK AWARD za 2011. godinu, koju dodjeljuje The Haiku Foundation u Sjedinjenim Američkim Državama.

Željko Funda osvrnuo se na četiri dosad objavljene antologije na našem podneblju i ustanovio da je ova peta ponajbolja. Osim toga, spomenuo je vrlo bitnu činjenicu da je prvi haiku-časopis koji je okupio pjesnike haikua na ovim prostorima bio časopis HAIKU koji je izlazio u Varaždinu od 1977. do 1981. godine.

Zlata Bogović pročitala je izvanredne pohvale ovoj antologiji od strane inozemnih haiku-stručnjaka, te pročitala haikue nedavno nažalost preminulih poznatih haiku-pjesnika Franje Hrga i Vladimira Korotaja te nekih nenaznočnih haikuista varaždinskoga kraja. Na kraju su svoje haikue recitirali nazočni na ovome skupu: Zlata Bogović, Ivica Jembrih Cobovički, Željko Funda, Tugomir Orak, Đurđa Vukelić-Rožić te Mirko Varga.

Hrvatsku korekturu antologije potpisuje Boris Nazansky, a englesku Elizabeth Harrison-Paj.
Urednički odbor djelovao je u sastavu: Boris Nazansky, Dubravko Korbus, Duško Matas, Stjepan Rožić, Vera Primorac, Vida Pust-Škrgulja te Željka Vučinić-Jambrešić.  Grafičku opremu naslovnice izradio je Vanja Štebih a nakladnik je Udruga tri rijeke, HPOI iz Ivanić Grada.
 

Izvor:
Foto:

Kist i pero

Thompsonov koncert odgođen za nedjelju

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

CRAZY HILL FESTIVAL

Nakon vrlo uspješnog Fjaka Music Festivala, održanog od 8. do 11. svibnja 2014. u Splitu, ovog vikenda bit će održan Crazy Hill Festival na otoku Mladosti u Ludbregu.

CHF neće započeti velikim koncertom Marka Perkovića Thompsona, kako je prvobitno najavljeno, već će tim koncertom završiti. Naime, Thompsonov se koncert s četvrtka 15. svibnja, prebacuje  na nedjelju 18. svibnja radi meteorološke najave lošeg i kišovitog vremena, a kupljene će ulaznice za koncert posjetitelji umjesto u četvrtak moći iskoristiti u nedjelju 18. svibnja.  Ovu promjenu organizator CHF-a uvodi radi zaštite publike koja će ispred pozornice biti na otvorenom nenatkrivenom prostoru.
Program CHF-a stoga neće započeti u četvrtak 15. svibnja kako je prvobitno najavljeno,  već u petak 16. svibnja, a odvijat će se tri dana – u petak 16., subotu 17. i u nedjelju 18. svibnja 2014.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Kist i pero

Perić: “Nema sumnje da su slike najraniji Stančić”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

STANČIĆ

Sa svakom slikom koja se vraća u grad, u Varaždin se vraća i Miljenko Stančić, rekao je svojedobno ravnatelj Galerijskog centra Ivan Mesek. Prema njegovom slikovitom opisu, Stančić se ovih dana s dvije „nove“, bezimene slike iznova vratio u svoj grad, gdje je živio i radio do prerane smrti u dobi od samo 51 godine.

Crtež konjanika i akvarel iz ciklusa Križni put, u Centar su stigli sa zida zagrebačkog stana novinara, pisca i prevoditelja Borisa Perića.

– Slike je djed ostavio mojoj majci, sestrični Miljenka Stančića. Crtež konjanika je iz njezinog spomenara. U razgovoru s tetom, Stančićevom sestrom, pokojnom Milicom, saznao sam da je jedna od prvih likovih narudžbi za Miljenka Stančića bila od strane varaždinskog župnika da nacrta ciklus Križni put.

Te slike, njegovi najraniji radovi, slove kao izgubljene. Kasnije umire moj djed i u njegovoj ostavštini nađem jednu koja bez ikakve sumnje pripada tom ciklusu – Motiv raspeća, akvarel. Ispod raspela ima jednog onog konjanika s kopljem, kao u majčinom spomenaru. Stančić se u to vrijme potpisivao inicijalima – S i M preko toga – u spomenaru je isti taj potpis. Znači jedna slika ide s drugom – čine neku cjelinu. Više nema sumnje da je to rani, možda najraniji Stančić. Sliku sam pokazivao nekim povjesničarima umjetnosti koji su također potvrdili autentičnost. Gdje su ostale, ne znam – možda Crkva zna. No, eto, ta koja je ostala kod djeda dopala je mene – priča Perić.

Veseli “mračnjak”

Slikar, uz kojega više ne bismo mogli vezati samo pridjev „varaždinski“ jer je svojim značajem odavno prešao granice mjesta rođenja, još uvijek nema svoju galeriju. Stančićeva zbirka je, unatoč stalnim obećanjima, još uvijek „podstanar“.

– Oko ‘74. godine u jednom su intervjuu u tadašnjem Startu pitanje o Galeriji postavili i samome Stančiću. Odgovorio je u svom stilu – slikao je inače dosta „mračne slike“ unatoč veseloj prirodi – rekao je da će kad naprave Galeriju stati ispred nje sa šeširom i prositi. Naravno da je šteta što nema svoj prostor, ali nadam se da će se sve to riješiti – rekao je Boris Perić, na čijemu zidu visi još jedna Stančićeva slika za koju ne zna kako se zove, prikaz dviju marioneta; replike slike nekada su bile dio interijera zagrebačkih knjižnica, ali nikad mi nije palo na pamet pitati kako se zove. Ne skupljam slike. Moje bavljenje likovnom umjetnošću je pisane prirode – priznaje Perić. Ističe nadu da će netko možda prepoznati slike i znati nešto više o njima i njihovu stvaranju.

Dvije nove slike u Galerijskom centru nema u katalozima, pa niti nije procijenjena njihova vrijednost, unatoč nesumnjivoj kolekcionarskoj vrijednosti.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje