Povežite se s nama

Kultura

Heddu sam čekala i sanjala oko godinu i pol

Objavljeno:

- dana

Redateljica Ksenija Krčar

Kad redateljica Ksenija Krčar govori o Heddi Gabler, glavnoj junakinji istoimene predstave, postavljene krajem prošloga tjedna u varaždinskom HNK, prva emocija koja “upada u oči” jest strast kojom ova praška diplomantica doživljava lik svoje nove predstave. 

Čak toliko da u trenutku povjerujete kako je ovo predstava “njezina života”. Odmah će vas demantirati. – Istina jest da volim lik Hedde Gabler, ali za ovu, kako velite, strast, postoji i onaj prozaičniji dio. Hedu sam “čekala” i sanjala gotovo godinu i pol – veli. Toliko je, naime vremena prošlo otkada je predložila naslov do postavljanja ove Ibsenove drame čija se radnja odigrava u jednoj sobi, u dan i pol.

– Komad je zamišljen kao mješavina različitih stilova. Iako bih rekla da je ovdje najviše elemenata trilera. Naime, upotrebljavani su neki filmski principi, osobito u izmjenama komike i ozbiljnim situacijama. Primjerice, kako to radi Lynch. Film tjera kazalište da se razvija… – govori redateljica.

Kad je prvi put izvedena njezin su lik nazvali čudovištem

– Nakon stoljeća i stoljeća drame prvi se put pojavio jedan pravi ženski lik. Moram i to pojasniti jer netko će mi opet izvući iz konteksta i spomenuti, primjerice Lady Macbeht. Heda radi isključivo samo za sebe. Ali ne u sebičnom smislu. Potpuno je neprilagođena, ne može se uklopiti u svijet oko sebe. Ona je zapravo antijunakinja jer u tom komadu napravi užasne stvari. Sve to napravi iz jedne nemoći – samo želi da joj se dozvoli biti kakva jest. Zato je to prvi pravi ženski, punokrvni lik. Sve su žene do tada imale neke funkcije – ili su bile tu da pomažu muškarcima, ili su bile velike tragetkinje ili radile nešto zbog nekoga…

Nikada nisu radile nešto same za sebe. Hedda to radi, iako nesvjesno. Ona je jedna od neprilagođenih, pritisnuta sa svih strana – ženske i muške – zato što ne živi u nametnutom patrijarhalnom obrascu – govori Krčar. – Kad je prvi put izvedena, njezin su lik nazvali čudovištem i neslavno je propala. Jasno mi je za ono vijeme, ali danas ne vidim nikakvu razliku između nje i Hamleta. Radio je ogavne stvari, ali svi ga hvale i žele igrati – zaključuje Ksenija Krčar.

Groteska

Hedda Gabler, “trilerast”, komičan, čak bi se prije reklo groteksan je komad smješten u današnjicu. Povremeno se doista prati kao krimić. Heda izgledom, stilom i odjećom više “baca” na ljepotice 30-ih godina poput Marlen Dietrich ili Grete Garbo. Bez obzira na njihove uloge, gledamo ih kao jake, neovisne, beskompromisne žene. – Predstava je testirana na mladoj publici, starosti 20-ak godina i oni su je “deklarirali” krimićem u kojemu čekaš što će se dalje dogoditi. Želim “dovući” mladu publiku u kazalište.Volim našu publiku, ali tako bih rado da dođu i mladi ljudi – da vide kako je kazalište predivno mjesto i da može pružiti stvari koje film ne može – priča Ksenija Krčar.

Baš u vrijeme dok su tekle zadnje pripreme pred premijeru u kazalištu se vodila bitka oko imenovanja intendantice. Na pitanje jesu li te “igre prijestolja” utjecale na završne pripreme, Ksenija Krčar odgovara. 

Posao je posao

– Niti malo. Bili smo zatvoreni na pozornici – najozbiljnije. Ovo je doista jako težak komad. Režirala sam ga jako matematički i precizno da sve bude “čisto”. Kako slučajno ne bi “ušli” u neku salonsku dramu. Radili smo korak po korak dok nismo dobili što smo željeli – veli Krčar.

Hedda izgledom, stilom i odjećom više “baca” na ljepotice 30-ih godina poput Marlen Dietrich ili Grete Garbo

Ksenija Krčar nije odradila puno cjelovečernjih predstava – što joj je žao – ali se dobro naradila. Sva gradska događanja, za čiju je organizaciju angažiran HNK kao po nepisanom pravilu, završe u njenoj radnoj bilježnici – osmišljava koncept, piše scenarij, režira… Ipak najviše ju vesele cjelovečernje predstave. Na pitanje ne padne li joj ikada na pamet „zašto uvijek ja“, kad treba režirati takva događanja, bez premišljanja odgovara. – Ne. Ja sam tu na plaći i sretna sam da plaću imam. Ono što se stavi pred mene, napravit ću apsolutno najbolje što mogu. Jer, svaki posao je posao. Ne volim kad se ide ispod granice dobrog ukusa, ali s ostalim stvarima nemam problema. Radila sam i Martinje ovdje u kazalištu, svašta…

Ipak, predstave su joj najveća ljubav – prvu predstavu odradila sam još kao studentica, češki komad Kraj karnevala. Puno sam radila u Podrumskoj sceni. To su bile dosta uspješne predstave, radili smo suvremene britanske i irske komade – predstave pune crnog humora koje su imale svoju vjernu publiku. Recimo Naočale Eltona Johna, Ljepotice iz Leenanea. Radila sam i jedan autorski projekt – Klub Tango – glumačko, plesno, glazbeno djelo – rađeno za otvaranje Europa medije. Radili smo i predstavu, autorski projekt, koja u nekim djelovima podsjeća na cabaret. Prema vlastitom sam tekstu radila dječju predstavu, na ho-ruk, jer smo shvatili da nam fali nešto za jako mlad uzrast, a kako je moj sin tada imao 7-8 godina, napravila sam i predstavu za njega koja se i danas igra. – Čarobnica Berta, Maks i Mala princeza – priča. I tako je stigla do Hedde Gabler.

Ukalupljenost

Na opasku da je izjavila kako je Hedda najmanje izvođen Ibsenov komad, a što su kazališni laici doslovno shvatili, Ksenija kaže da je krivo interpretirana. – Rekla sam da s obzirom na sve analize, sve eseje koji su napisani o tom djelu, ono se vrlo malo izvodi. O njoj je zaista užasno puno pisano u raznoraznim kontekstima, pa je s obzirom na to malo izvođena. Malo su me skratili i, eto… kaže – Ksenija Krčar i nalazi opravdanje za postupke Hedde Gabler. – Kao junakinja mi se beskrajno dopada, samo vuče krive poteze. Ali bez toga ne bi bilo drame. Ja sam feministica i jako me nervira to ukalupljivanje, kad mi netko veli: “Malo si se zapustila” ili “Skini tri kilograma” – kaže Ksenija Krčar. No, smatra da to neme veze s time što je od jutra do mraka s crvenim ružem na usnama, voli crne satenske hlače iako “zna da nisu u modi”. – Kao Hedda Gabler, niti ja ne želim biti “ukalupljena” – zaključuje.

Izvor:
Foto: IVAN AGNEZOVIĆ

Kultura

U utorak u Galeriji HDLU izložba predmeta i fotografija restauratorskih radova Velimira Ivezića

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U utorak, 7. veljače, u 18 sati u Galeriji HDLU u Kuli stražarnici Staroga grada Varaždin održat će se otvorenje izložbe predmeta i fotografija restauratorskih radova varaždinskog akademskog umjetnika Velimira Ivezića pod nazivom „PENTImENTO/POKaJANJE ili o likovima koji nisu bili vidljivi“.

Ovo je prva od 14 izložbi iz ovogodišnjeg programa Hrvatskog društva likovnih umjetnika Varaždin.

Izložba ostaje otvorena do 24. veljače.

O autoru

Velimir Ivezić je likovni umjetnik i konzervator-restaurator s dozvolom Ministarstva kulture i medija za polikromiranu drvenu pokretnu baštinu, skulpture i slike na drvu i platnu te zidno slikarstvo.  Samostalni je umjetnik, prezenter baštine i usporavatelj entropije.

Rođen je u Varaždinu, studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Kauzlarić-Atača i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu, također u Zagrebu.

Specijalizaciju je pohađao u Bayerische Landesamt fur Denkmalpflege, Munchen.

Svoja likovna ostvarenja izlagao je na nekoliko desetaka samostalnih i skupnih izložbi, a kao restaurator je radio na mnogim objektima kulturne baštine oko nas, što se dijelom može vidjeti iz izložbe u Galeriji HDLU otvorenoj povodom 35 godina njegovog restauratorskog rada.

Član je HDLU-a Varaždin.

Nastavite čitati

Kultura

U srijedu u palači Sermage otvorenje izložbe Tomislava Buntaka, a nastavak u Galeriji „Zlati ajngel“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ovogodišnja suradnja Gradskog muzeja Varaždin i Galerije Zlati ajngel započinje samostalnom izložbom Tomislava Buntaka, koja se u sklopu „Srijede u Muzeju“ otvara 8. veljače.  

– Buntak slika crtežom. Njegovi biblijski motivi pričaju o svijetu vizualizacije religioznih ili pak mitskih priča, utjelovljenih legendi, krajolicima božanskog ozračja i rajske atmosfere, životu Krista i svetaca, svemirskim putnicima… Čitljivo i vješto, pristupačno i direktno, slikarski slavi ljudski život i ljepotu postojanja, kao i ono što ga čini dostojnim imena Čovjek. Suzdržani kolorit prati raskoš linije i crtačku vještinu te ih gura u prvi plan. Tek je svojim ambijentalnim crtežima fluorescentnim flomasterima osvijetljenim UV rasvjetom (kao što je ciklus Hodočasnici – vizija mističnih putovanja izložen u Umjetničkom paviljonu) otvorio vrata agresivnosti boje koristeći tehnološka rješenja neonskog efekta akcentirajući to naše doba. Ovaj izlet u eksperimentalnu vizualnu senzaciju zaokružuje Buntakov interes spram suvremene komunikacije, spajajući ga s primarnim likovnim interesom i temom njegovih „klasičnih“ djela – opisao je stvaralaštvo Tomislava Buntaka voditelj Galerije „Zlati ajngel“ Darko Sačić.

Tomislav Buntak (r. 1971.), višestruko nagrađivani umjetnik, diplomirao je na Nastavničkom odsjeku ALU u Zagrebu slikarstvo u klasi prof. Miroslava Šuteja. Smatra ga se jednim od najvažnijih hrvatskih slikocrtača. Izlagao je na brojnim izložbama i sudjelovao u organizaciji različitih kulturnih i društvenih događanja. Predsjednik je HDLU-a i dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Otvorenje izložbe počinje u 19 sati u palači Sermage, a nastavlja se u Galeriji“ Zlati ajngel“.

Izložba je za razgled postavljena do 5. ožujka ove godine.  

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje