Ljubo Jurčić

Hrvatska apsolutno nema prirodnih ili nekih drugih razloga da se u njoj ne bi živjelo dvostruko bolje, izuzev nesposobne vlasti. Tvrdi to prof. dr. Ljubo Jurčić, predsjednik Novog vala – stranke razvoja i Društva ekonomista Hrvatske, koji je bio u četvrtak u Varaždinu gdje je osnovana druga podružnica ove nove političke stranke.

 Za predsjednika podružnice izabran je Nino Lučić, koji je već najavio jačanje organizacije, iako nije krio zadovoljstvo okupljenim članovima za koje je rekao da će voditi afirmativnu politiku te nuditi stručna rješenja za bitne društvene probleme, a ne baviti se sukobima i traženjem krivaca.

Zašto Novi val

– Zbog neiskorištenih resursa i nesposobne vlasti, javila se inicijativa za osnivanje Novog vala – stranke razvoja koja će okupiti ljude koji će svojim znanjem, iskustvom, voljom i energijom organizirati politiku da Hrvatska ostvari dvostruko bolji standard od današnjeg, za što postoje sve mogućnosti, osim sposobne politike. Sadašnja je politika, a to je valjda sada jasno svakome, nesposobna i jedina prepreka boljem životu u Hrvatskoj. Svima je jasno da država ne ide u dobrom smjeru jer, unatoč svim bogatstvima s kojima Hrvatska raspolaže – počevši od zemlje, šuma, voda i rudnog bogatstva do ljudi – rezultati izostaju. Umjesto njih stvara se iluzija o nafti i plinu kao spasonosnom i brzom rješenju, iako je to na dugačkom štapu. Nasuprot nafte i plina, imamo bolje resurse koje možemo brže iskoristiti, a to su prije svega ljudi. Nažalost, trenutno imamo oko pola milijuna radno sposobnih ljudi koji nisu uključeni u proces rada, a naša infrastruktura može izdržati dvostruko veći BDP, naši postojeći kapaciteti mogu ostvariti dvostruko veću proizvodnju, naše poljoprivredne površine i prehrambeni kompleks može proizvoditi hranu za 20 milijuna ljudi….

Stvara se iluzija o nafti i plinu kao spasonosnom i brzom rješenju

Za što od toga nudite rješenja i kakva?
Hrvatska, kao i svaka obitelj, ima stotine problema. Naš cilj nije riješiti sve probleme, već smo odabrali glavne po važnosti. Tako se i okupljamo oko programa kojim želimo otvoriti proces rješavanja desetak bitnih hrvatskih problema. Naravno, postoje i drugi, ali mi smo odabrali one koje držimo bitnim. A ako od tih deset riješimo sedam, mnogi od ostalih problema će nestati ili će biti manji te ćemo ih puno lakše rješavati.
 

Kako, na primjer?
Okupljamo se oko dva bloka pitanja: gospodarstvo, zapošljavanje i smanjivanje dugova te izgradnja hrvatske države na nacionalnom identitetu i proeuropskim standardima. U sklopu prvog bloka nudimo rješenje za to kako ljude, poduzeća i države osloboditi od dugova. Naš je prvi cilj povećanje proizvodnje, zaposlenosti i izvoza i za to imamo definirane konkretne politike, za razliku od sadašnjih općih politika koje ne daju rezultate. Konkretne politike su sektorske, dakle što treba napraviti u svakom sektoru, počevši od poljoprivrede, tekstila, drvne, metalske, kemijske industrije i tako dalje. Cilj nam je u svakom sektoru iskoristiti kapacitete, što je različito od dosadašnje politike. Mi nismo za politiku rezanja i smanjivanja potrošnje jer Hrvati su treći po potrošnji odostraga u EU, dakle spadamo među najsiromašnije zemlje. I to ne bilo kakve potrošnje, već one koja će povući prije svega domaću proizvodnju. Uistinu je bitno povećanje proizvodnje, odnosno potrošnje. Naš cilj nisu stope poreza i slično.

Za veću potrošnju

Potrošnje nema bez konkurentnih proizvoda. A ima li ih Hrvatska i u kojoj mjeri?
Ima. No veliki izvoz ne možete napraviti bez politika. Da biste izašli u velikoj mjeri na rusko tržište morate se to dogovoriti s ruskom politikom. Da izađete na europsko, morate se dogovoriti s europskom. Europsko tržište kontroliraju oligopoli, pa hoće li vas pustiti u neki lanac, morate se dogovoriti s njima. Uz postojeće kapacitete i znanje, može se podići proizvodnju, a time i bazu.

Naš je prvi cilj povećanje proizvodnje, zaposlenosti i izvoza i za to imamo politike

Aktualna vlast se igrala, i to prvenstveno sa stopama, dok dohodak uopće ne dira, nego se dohodak ostvaruje automatizmom. Uveo bih pristojne stope kao što su u nekim zemljama, a glavni instrumenti bili bi fokusirani na dizanje porezne baze, odnosno dohotka i proizvodnje. A to se ne postiže rezanjem, dizanjem cijena energenata, poreznih stopa… I to može pomoći, ali u obrnutom smjeru. Pored dizanja proizvodnje, morate povući i potrošnju, i to zbog standarda građana.
Kako biste to postigli?
Bez povećanja potrošnje, nema ni povećanja proizvodnje. Onaj dio koji bi dolazio iz uvoza mislimo nadoknaditi povećanim izvozom. I tu imamo specifične sektore koji to mogu. Želimo proširiti i turističku sezonu jer tu vidimo prostor za rast. Primjerice, potrošnju u restoranima želimo uključiti kao porezni odbitak, pa bismo imali manju poreznu osnovicu za potrošnju u restoranima kako bismo pomogli ugostiteljskom sektoru. Za oko dvije do tri milijarde kuna podigli bismo mirovine kako bismo povećali potrošnju umirovljenika koja će završavati u domaćoj proizvodnji. Isto tako smanjili bismo i poreze.

Veće mirovine

Veće mirovine, manji porezi. Kako to? Što će biti s javnim sektorom?
Javni sektor treba restrukturirati.
Kako? Zdravstvo, a i drugi, već sada ukazuju da nemaju dovoljno novca.
Zdravstvu nedostaje oko dvije do tri milijarde kuna. Zdravstvo, kao i svaka djelatnost, ima tehnološku optimalnost. Dakle, postoji tehnologija po kojoj se obavlja posao, a tu su i razni uređaji, ultrazvuk, operacijske sale i drugo. S druge strane imamo potrebu hrvatskih građana i s treće cijene svega toga. Naš je cilj tehnološku optimalnost dovesti na razinu financijske optimalnosti u roku od četiri godine.
Budući da hrvatsko zdravstvo plaća u velikim rokovima, moja ideja je bila plaćati u roku od 30 dana i odmah u početku tražiti cijene niže za 20 posto.
S druge strane nužna je tehnološka optimalizacija bolnica prema gustoći stanovnika, strukturi bolesti i drugim parametrima. Time bi se povećala kvaliteta zdravstvene zaštite, a vjerojatno bi došlo do promjene statusa nekih bolnica.

Zdravstvo plaća u velikim rokovima, a ako bi u kraćim, tražio bih odmah diskont

Možda i nekih zatvaranja. U mom programu iz 2007. godine bila su predviđena i dva do tri helikoptera za hitne slučajeve jer ne morate u svakom dijelu Hrvatske imati sve budući da nismo velika zemlja.
Restrukturiranje ne bi stalo samo na zdravstvu, zar ne?
Naravno. U Hrvatskoj ne treba sve mijenjati, ali neke stvari treba. Odgoj i obrazovanje trebaju pratiti promjene koje se događaju. Pripremili smo mjere za dizanje odgovornosti i vrednovanje kvalitete u obavljanju svih javnih usluga umjesto jednostranog zatvaranja radnih mjesta. Naš cijeli jedan blok pitanja odnosi se na organizaciju suvremene države na nacionalnom identitetu. Nema potrebe da budemo ni kao Švicarska, ni kao Austrija ili Njemačka, već trebamo biti Hrvatska. Ne postoje dvije iste zemlje u svijetu, nema dva ista nacionalna identiteta, ali ako izgrađujete suvremenu državu na nacionalnom identitetu, onda ljudi prepoznaju tu državu kao svoju i puno lakše provodite one mjere iz prvog, ekonomskog bloka. Vrlo je loša situacija kada narod ne osjeća državu kao svoju, odnosno kada ne osjeća da vlast radi u njegovu korist, nego osjeća da vlada kažnjava vlastiti narod. Mi ne želimo kažnjavati vlastiti narod, već mu dati šansu da radi, živi i troši te vratiti osmijeh na lica hrvatskih građana. A uzimajući u obzir sve kapacitete koji postoje u Hrvatskoj, uz dobru politiku, naša zemlja za dvije godine može biti država s najbržim rastom u Europi.

Glavom o zid

Koliko ima šanse da Novi val bude prepoznat kao stranka koja nudi rješenja za bitne probleme?
To ovisi o okolnostima. U nas neće biti promjena dok ljudi masovno ne udare glavom o zid. Tek onda kada će ih ozbiljno zaboljeti glava, potražit će lijek. Do tada će zabavljati raznim predstavama, baviti se partizanima i ustašama, heteroseksualnima i onima koji to nisu, vjerskim dogmama i tome slično. Mi znamo da je sadašnjost posljedica prošlosti, ali prošlošću se nećemo baviti, već ćemo iz prošlosti učiti da ne bismo ponovili greške. Nećemo se baviti ni religijom koja utječe na gotovo sva društva, ali uvažavat ćemo njezinu poziciju i status, njezin doprinos kulturi i identitetu hrvatskog naroda.

U nas neće biti promjena dok ljudi masovno ne udare glavom o zid. Tek onda kada će ih ozbiljno zaboljeti glava, potražit će pravi lijek

Mi ćemo napraviti što mislimo da treba napraviti, a od mnoštva okolnosti ovisi hoćemo li biti prepoznati. Nužan uvjet da nas se prepozna je da građani počnu tražiti rješenja. Od listopada ćemo se češće pojavljivati. Nakon ljetne stanke, Novi val će krenuti u osnivanje novih podružnica u svim ostalim mjestima u Hrvatskoj, počevši od Dubrovnika, Splita, Zadra, Pule i Rijeke, pa do Karlovca, Krapine, Bjelovara, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Osijeka i drugih sredina. Osnivanje stranačke infrastrukture namjeravamo okončati krajem listopada s osnivačkom skupštinom gradske organizacije u Zagrebu, čime bi i formalno počela naša predizborna kampanja i naše političko predstavljanje u cjelini na hrvatskom političkom tržištu. Trebat će nam nekoliko mjeseci da nas se počne zamjećivati kao novu stranku. To će biti početkom iduće godine, što je u redu s obzirom na izbore koji su iduće godine. Ako građani u većem broju počnu tražiti rješenja za bitne probleme, mi ih imamo. I tu je naša šansa. Ako građani neće tražiti nova rješenja, onda što god da nudite, koristi nema.

Vrtimo se oko istih? Ili primjer OraH-a govori da nije tako?
U Italiji su građani desetljećima birali dvije stranke. Tridesetak puta su se mijenjali socijalisti i demokršćani, a onda je Talijanima pukao film i nisu izabrali ni lijeve ni desne. Već Berlusconija. Slično je bilo u Sloveniji gdje su izabrali Jankovića. U Splitu su pak Keruma. Na zadnjim izborima za Europski parlament uspjela je Mirela Holy zbog toga što se na nju gleda kao na žrtvu, a glasove je dobila i radi situacije u SDP-u. No Dragutin Lesar nije uspio, iako je govorio što narod želi čuti, ali morate početi nuditi rješenja bez čega nema dugoročnog opstanka.

Nitko nije pokazao jasan program, osim želje da participiraju u vlasti

Mi ćemo napraviti što možemo, ponuditi dobar program, ali bitno je da ljudi počnu tražiti nova rješenja. Mora postojati potražnje, nije dovoljno imati superprogram. SDP se pokazao nesposobnim, što narod nije ni mogao znati, a HDZ je posebna priča. Sada se otvara novi put. Bitka će biti za 30 posto glasova, a prije je bilo manje. Drago mi je da se nova rješenja počinju tražiti i da nas se već sada prepoznaje. Na izborima smo dobili 70 do 80 tisuća glasova, pa da smo bili u jednoj jedinici, imali bismo kao i HDSSB tri do četiri zastupnika. No i sada u Hrvatskom saboru imamo zastupnika Jakšu Baloevića.
Razmišljate li o koaliciji?
Na hrvatskoj političkoj sceni za sada ne vidimo s kime bismo surađivali. Nitko nije pokazao jasan program i politiku, osim želje da participiraju u vlasti. Mi nismo išli isključivo s formom i političkom retorikom, već smo se koncentrirali prije svega na sadržaj, na okupljanje ljudi koji znaju napraviti sadržaj i ostvariti ga, a zatim ćemo raditi formu. Tek nakon sadržaja i forme razmišljat ćemo tko bi nam bio eventualno partner. Za to ima vremena. Kao što sam rekao, do kraja listopada ćemo izgraditi organizacijsku strukturu, početi s promocijom naših ideja i programa te pratiti što rade drugi sudionici na političkoj sceni. Što pričaju i planiraju. Onda ćemo vidjeti postoje li sličnosti i eventualno zajednička suradnja. Sada je još prerano za to.

Što (ni)je Jurčić radio u Luksemburgu

O sadržaju poslovnih razgovora javno se ne priča. Zbog toga propadne više od 60 posto akvizicija u svijetu. To je vani dobro poznato, ali ne i kod nas, pa često na to upozoravam, osobito u vezi istupa ministra gospodarstva. Na sastancima se možete i svađati, pa i s predstavnicima MOL-a, ali o tome se javno ne govori. Kada završi poslovni sastanak, javno se ne bi smjela reći loša riječ o partneru koji je s druge strane. Međusobni odnosi rješavaju se na druge načine. Tko o tome ne vodi brigu i javno otkrije sadržaj povjerljivog poslovnog sastanka, neće imati probleme samo s partnerom s kojim trenutno razgovara ili pregovara, nego će ga zaobilaziti i drugi jer će biti uvjereni da će i sadržaj njihovog razgovora završiti u javnosti, iako nije trebao.

Kakve sve mogu biti posljedice iznošenja sadržaja dijelom privatnih, a dijelom poslovnih razgovora, osjetili ste i na vlastitoj koži. kada je Ivan Žilić, navodno najbogatiji Hrvat, ustvrdio da ste bili kod njega u Luksemburgu i nudili mu kupnju Gredelja.
Možda uistinu ima sve te silne milijune eura, ali on ne može ništa pametno napraviti na takav način. Bio sam u Luksemburgu, ali nisam posredovao u kupnji tog ili bilo kojeg drugog poduzeća. Naš razgovor je imao sasvim drugačiji povod i tijek, a i drugi su bili sudionici.
Žilić se zanimao o propisima u Hrvatskoj, pa tako i stečajnom postupku za koji sam mu rekao da je sličan njemačkom. Razgovarali smo i o nizu imena iz hrvatskog poslovnog svijeta, tako da sam stekao dojam da zapravo želi dobiti sliku s kime bi bilo vrijedno poslovati, a s kime ne. Govorio je i o želji da kupi neku banku. Stekao sam dojam da je niz osoba bilo kod njega, pa i neki u vezi Gredelja. Iako smo govorili o tome da je njegova vrijednost oko 200 milijuna, on je rekao da će dati dvostruko. Rekao sam da može raditi sa svojim novcem što želi, ali da treba imati u vidu stečajni postupak. Shvatio sam da se priprema na neka ulaganja, među kojima je i kupnja hotela u Splitu. Rekao sam mu da je teško dogovarati i sklapati pojedinačne projekte samo u Luksemburgu, već ako se uistinu odlučio na ulaganja, bilo bi puno bolje i profesionalnije da za to osnuje fond u Hrvatskoj s profesionalcima jer kupnja poduzeća nije jednostavan posao. Napomenuo sam mu da se ne bavim posredovanjima niti me to zanima, ali mogu pripomoći kod određenih stvari. No vjerojatno su se pomiješali ljudi i događaji, što me ne čudi ako je imao toliki broj susreta kao što govori.

Za zelenu industriju

Poduzetništvo i poduzetničke aktivnosti trebaju djelovati u ravnoteži s ekološkim i biološkim sustavima Hrvatske da bi zemlja sačuvala svoju budućnost. Protivimo se izgradnji nuklearne elektrane, premještanju postojećih smetlišta iz gradova u prirodu i nerazvijene dijelove Hrvatske, a zalažemo se za planski razvoj “zelene industrije”

Izvor:
Foto: