Povežite se s nama

U fokusu

Hrvatska uvozi 40 do 45 posto hrane, a europski prosjek je oko osam posto!

Objavljeno:

- dana

Domaća poljoprivredna proizvodnja uzmiče pred uvozom koji Hrvatsku vodi u prehrambenu ovisnos

Ukoliko se nastavi sadašnji negativan trend, negdje oko 2016. godine više se nitko u Hrvatskoj neće baviti proizvodnjom mlijeka i mesa. Naravno da se takav scenarij neće dogoditi, ali situacija na terenu i nije tako daleko od toga, tvrdi Vincek

Krave i autoceste? U kakvoj su vezi? Zapitao je Branko Salaj, bivši ministar i veleposlanik, a danas član skupine Živo selo, tijekom okruglog stola održanog u prostorijama Matice Hrvatske na temu “Hrana u raljama prehrambene ovisnosti”.

Uvoz govedine i mlijeka

Govoreći o važnosti uzgoja goveda i proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj, Salaj je ustvrdio da je Hrvatska izgubila otprilike tri posto BDP-a zbog loše poljoprivredne politike, od čega se jedan posto može pripisati uvozu govedine i mlijeka.
– Jedan posto ne zvuči puno, ali je činjenica da je u desetogodišnjem razdoblju vrijednost investicija u sve državne autoceste upravo tolika. Dakle, da smo imali samodostatnu proizvodnju mlijeka i mesa mogli smo autoceste sagraditi vlastitim novcem, a ne kreditima – upozorio je.
Dok je padala proizvodnja, kako je dodao, rastao je uvoz zbog kojeg su izgubljena četiri od pet gospodarstava koja su isporučivala mlijeko, odnosno oko 15 gospodarstava dnevno!
– A govedarstvo i mljekarstvo su kralježnica seoskog gospodarstva! Moraju se godinama razvijati, a daju proizvod koji trebamo svakog dana. Mislim da u društvu nismo svjesni tih problema. U jednom mjesecu je uvezeno više mlijeka nego u prethodnih jedanaest mjeseci – upozorio je Salaj. Govoreći o povijesti našeg sela, Salaj je kazao da je tijekom proteklih pet desetljeća prosječan posjed smanjen za jednu trećinu, dok je u Francuskoj ili Nizozemskoj povećavan tri puta.

Organski rast

– Izlaz iz ove situacije na našem selu i u našoj poljoprivredi vidimo u organskom rastu poljoprivrednih gospodarstava kao što vidimo vani! To zahtijeva puno napora i puno vremena, ali treba se odlučiti. Treba znati želimo li to ili ne? Hrvatska uvozi 40 – 45 posto hrane možda čak i više. To je jako visok stupanj u odnosu na svjetska iskustva! Europski prosjek je negdje oko osam posto! Svaka zemlja u cijelom ciklusu integriranja EU pokušava sačuvati značajan udio svoje vlastite prehrane, jer zna da dugoročno to jest jedan od elemenata suverenosti. Dobro je sudjelovati u međunarodnoj razmjeni dobara, ali treba imati stalno na pameti da u slučaju krize treba imati rezervu – upozorio je Salaj te dodaje kako “želimo imati i dobru hranu iz ekoloških razloga, a rabimo tri puta više umjetnih gnojiva nego Europa u prosjeku“. Cijena ovisnosti uvoza hrane, kako je naglasio, visoka je.
– Kroz 20 godina koliko postoji ova država uvezli smo oko 29 milijardi dolara, a izvezli oko 18 milijardi dolara hrane. Predugo smo nastavili živjeti na dugovima i na iskustvima iz prijašnje države! Ako imamo kamate od 6 posto na te naše dugove trebali bismo imati rast BDP-a šest posto da bismo samo stajali na mjestu! Politika pokušava pronaći izlaz iz te situacije uvađanjem novih tehnologija što je skupo i za nas neizvedivo, jer kod nas jedna vlada za drugom dolazi i odlazi i obećava da će se to dogoditi, ali se to ne događa – ustvrdio je Salaj naglasivši da smo realno gubili tri posto BDP-a u poljoprivredi time što nismo proizvodili hranu koju smo trebali.

Velikima na ruku

Govoreći o zemljištu kao temelju poljoprivrede, mr. Miroslav Kovač, upravitelj tvrtke Uzgojno-poslovno-obrazovnog centra Simentalac, kazao je kako Hrvatska ima izvrsno zemljište.
– No zemljište u Hrvatskoj nije uređeno tako da bi malom seljaku dalo mogućnost za kvalitetnu proizvodnju. U zadnjih 10-ak godina Zakon o zemljištu mijenjali smo četiri puta, dopunjavali ga 20-ak puta i nema kontinuiteta. To govori da mi nemamo apsolutno nikakvu strategiju! U rujnu i listopadu bilo nam je obećano da će doći do promjena. Međutim, to stoji što izuzetno negativno utječe i na naše pripreme za ulazak u EU i na konkurentnost i na izvoz. Imamo velikih problema s uvozom, a biti konkurentan bez zemljišta je definitivno nemoguće! – ustvrdio je Kovač.
Hrvatski seljak, kako je dodao, nema dovoljno zemlje, niti je kvalitetno raspoređena.
– Većina poljoprivrednog zemljišta otišla je u ruke velikih sustava. Da je to dobra politika i ono čemu mi trebamo težiti, danas ne bismo bili prehrambeno ovisni, nego bismo imali dovoljno hrane. Očito je napravljena greška o kojoj nitko ne želi pričati – kazao je Kovač.

U Austriji i banke!

No nije zemljište jedni problem. – U Hrvatskoj poljoprivrednik nije vlasnik udruženja niti institucija i sl., pa ne može utjecati niti na obrazovanje i dr. U Austriji seljak ima utjecaja na obrazovanje, vlasnik je svoje udruge i poljoprivredne komore, pa i banaka! Samo tri posto seljaka u Austriji je u sustavu vođenja knjiga. Naši seljaci imaju puno više zaposlenih nego seljaci u EU. Znači, nisu spremni sami voditi farme i raditi na njima kao što je u EU gdje rade otac, majka, djeca i sl. To nije problem našeg seljaka nego naše zajednice koja je nametnula takve uvjete – ustvrdio je Kovač.

Politika malih koraka stvara prostor za rast najsposobnijih

Ključni problem dosadašnjih poljoprivrednih politika je težnja da se hrvatsko selo modernizira u “velikom skoku”, primjenom industrijske logike, ustvrdio je Dragutin Vincek, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša Varaždinske županije.

Što se čeka?
Nasuprot tome, kako je naglasio, potrebno je zalagati se za alternativni model organskog rasta koji otvara vrata sposobnima bez obzira na veličinu.
– To je model najnaprednijih poljoprivrednih zemalja EU kojoj težimo i u koju ulazimo. Primarni cilj naše poljoprivredne politike mora biti da potencijalima svog živog sela osigura vlastite prehrambene potrebe u zadanim općim EU-okvirima. A ukoliko ne krenemo s dugoročnom koncepcijom još danas, bojim se da bi nam krajobraz mogao zarastati šikarom daleko brže nego što je to sada – ustvrdio je Vincek upozorivši i na mogućnost da poljoprivredno zemljište prijeđe u strano vlasništvo. Da se sve to ne bi dogodilo, bitnim drži preuzimanje osobne odgovornosti za ono što se radi. – No očito je da smo odlučili još malo pričekati, pa da nas kruta stvarnost do kraja dovede u slijepu ulicu, a izlaz iz nje će tada biti i složeniji i skuplji – ustvrdio je.
Čeka se ulazak u EU, ali Vincek upozorava da ćemo i dalje živjeti s istim problemima.
– EU je samo forma jer i nadalje svaka zemlja provodi svoje gospodarske i ine strategije i ciljeve nešto usuglašene oko zajedničkih pravila EU. Od zajedničke poljoprivredne politike jedino je zajedničko ime. Ukoliko Hrvatska ne okrene naglavačke svoju poljoprivrednu politiku, barem u okvirima koliko je dozvoljeno unutar pristupnog ugovora, i po pristupanju u EU i dalje će poljoprivredna gospodarstva nestajati. Ukoliko se nastavi negativan trend, negdje oko 2016. godine, više se nitko u RH ne bi bavio proizvodnjom mlijeka i mesa. Naravno, da se takav scenarij neće dogoditi, ali situacija na terenu i nije tako daleko od toga – ustvrdio je dr. sc. Vincek.

Austrija kao uzor
Govoreći o uzorima u načinu organiziranja rada i života na selu, kazao je kako nam uzor svakako može biti Austrija ili druge zemlje EU koje su svoju strategiju razvoja temeljile na “politici postojanih malih koraka”.”
– I europska politika uvjetno govoreći “malih koraka” dovodi do povećanja posjeda, ali je to, za razliku od središnje planiranih “velikih skokova”, rezultat realnog poslovnog sagledavanja uvjeta privređivanja i najčešće uz korištenje dostupnih resursa vlastitog ruralnog okoliša. U tom procesu državne i javne institucije igraju važnu ulogu ali na bitno drukčiji način nego što je to slučaj u Hrvatskoj. Seljaka se od rana pomagalo stručnim, tehnološkim i organizacijskim savjetima i razvitkom vodoopskrbne, prometne, komunikacijske i prosvjetne infrastrukture. Politika malih koraka je tako desetljećima stvarala prostor za organski rast najsposobnijih, istodobno potičući njihovu skrb za prirodni okoliš i ekološku svijest. Na žalost, hrvatska se poljoprivreda već dugo godina razvija potpuno drugom logikom – zaključio je dr. sc. Vincek.

Izvor:
Foto:

U fokusu

˝Koliko je Međimurje dobilo od države? Ne dovoljno u usporedbi koliko daje˝

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Na sjednici Županijske skupštine Međimurske županije donesena je odluka o dobitnicima Nagrade Zrinski, a međimurska popevka dobila je svoj dan.

Također, vijećnici su dali suglasnosti za sklapanje ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za veliki projekt revitalizacije Feštetićeva kaštela u Pribilsavcu.

-Po uspješno kandidiranom projektu, odobreno nam je stopostotno financiranje te po ovoj odluci Skupštine, ulazimo u projekt vrijedan više od 6.630.000 eura kojim ćemo još jednom dragulju naše kulturno-povijesne baštine udahnuti novi život i potom ga obnovljenog predati Općini Pribislavec na upravljanje – naglasio je župan Matija Posavec.

Jednako važna bila je i odluka o prodaji devet nekretnina u vlasništvu Međimurske županije, ukupne površine 96.008 kvadratnih metara, s početnom procjenom vrijednosti od 3.177.865 eura, koja je također donesena jednoglasno. Riječ je o nekretninama u Poslovnoj zoni Međimurje, na k.o. Pribislavec, namijenjenima izgradnji proizvodnih pogona.  Župan naglašava da interesa investitora ima, te se donošenjem ove odluke otvara put ozbiljnog pregovaranja sa zainteresiranim poduzetnicima, kako bi se nova radna mjesta što prije otvorila.

Na aktualnom satu je pak bilo pitanja o prometnoj infrastrukturi, ali i o tome koliko je ova Vlada uložila sredstava u Međimurju.

Vijećnik Željko Kofjač upozorio je da je, uz Nedelišće i Mursko Središće, i Šenkovec sve opterećeniji po pitanju prometa. Župan Međimurske županije Matija Posavec odgovorio je da je pri kraju proces rješavanja imovinsko-pravnih odnosa te da bi uskoro izvođač radova mogao biti uveden u izgradnju obilaznice Čakovec-Varaždin, te da se vjeruje da će se u Međimurje više ulagati kada je riječ o prometnoj infrastrukturi.

Vijećnik Zvonimir Siladi upitao je kada se i za što u Međimurje od države slilo 700 milijuna eura za razvoj, koliko je HDZ isticao u predizbornoj kampanji. Župan Posavec je dodao da bi volio političare državnog vrha viđati u Međimurju sve četiri godine mandata, a ne samo u kampanji  te da se nada da će nakon ovih izbora i Međimurska županija osjetiti više naklonosti-

-Nije da nismo ništa dobili od države, ali bilo je nedovoljno u usporedbi koliko dajemo kao gospodarski najrazvijeniji kraj Hrvatske – rekao je župan.

Vijećnica Andreja Marić  pohvalila je rukovodstvo Županijske bolnice Čakovec na angažiranju osam onkologa iz zagrebačkih klinika i bolnica, čiji će rad smanjiti liste čekanja. Zanimalo ju je i hoće li se graditi godinama najavljivana geotermalna energana, nakon što se odustalo od lječilišnog kompleksa u Draškovcu.

-Riječ je o privatnoj investiciji na koju nemamo utjecaja, jedino mi je žao nisu povučena sredstva iz EU fondova za uređenje termalnog lječilišta jer bilo je takvih natječaja – smatra župan Posavec.

Međimurska popevka dobila svoj dan

Vijećnici su odlučili da će se 28. studenoga obilježavati Dan međimurske popevke.

-To je datum na koji je 2018. godine UNESCO uvrstio međimursku popevku na reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva, datum kada je naša popevka dobila mjesto u svijetu koje svojom vrijednošću zaslužuje. Proglašenjem Dana međimurske popevke obvezat ćemo i naše odgojno-obrazovne ustanove da na taj datum dio nastave posvete programima usmjerenima na usađivanje zavičajne i umjetničke vrijednosti popevke djeci i mladima. Želimo naše blago njegovati i sačuvati i ova inicijativa je naš novi korak k tome – naglasio je župan pojašnjavajući prijedlog.

Skupština potvrdila dobitnike Nagrade Zrinski

Vijećnici su županije jednoglasno donijeli odluku o dobitnicima Nagrade Zrinski. Na svečanoj sjednici Nagradu Zrinski Međimurske županije za 2023. godinu primit će: dr. sc. Krunoslav Mikulan, i to za izniman doprinos u promicanju kulturnih vrijednosti Međimurja kroz umjetnička ostvarenja na području književnosti. Također, nagrada ide Željku Medvedu za dugogodišnji doprinos razvitku i promicanju tehničke kulture i tehničkog stvaralaštva te osobite uspjehe u radu s mladima. Marija Trstenjak primit će nagradu za dugogodišnji rad i doprinos u promicanju i razvoju kulturno – umjetničkog amaterizma i čuvanje folklornog i tradicijskog izričaja. Nagrada se dodjeluje i Košarkaškom klubu Rudar Mursko Središće za naročita sportska dostignuća na natjecanjima te podizanje sportske kulture građana. Socijalna zadruga Humana Nova primit će nagradu za značajan doprinos u djelatnosti gospodarenja tekstilnim otpadom, podizanje ekološke i društvene svijesti građana te jedinstveni model radne integracije osoba s invalidnošću i društveno isključenih skupina.

Na svečanoj sjednici bit će dodijeljene i Povelje Međimurske županije koje ove godine dobivaju Andrija Tekeli za doprinos razvoju gospodarstva, Dino Vlahek za postignuća u znanosti i razvoju računarstva, Jelena Tuksar za doprinos u obrazovanju te promociji područja tehničke kulture, Ivan Sokač za postignuća u književnosti kojima njeguje svoje međimursko nasljeđe u inozemstvu, te Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata – podružnica Međimurske županije, Ogranak Mihovljan za predan rad i zalaganje za prava branitelja.

Nastavite čitati

U fokusu

Zar baš nitko ne može stati na kraj nasilju nad psima u romskim naseljima?

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Okrenuli su se još jedni izbori, a za životinje u romskim naseljima Međimurja ništa novog.

Naime, još 2015. godine počeo je projekt lobiranja za zbrinjavanje pasa iz romskih naselja. Projekt je podržalo Ministarstvo poljoprivrede uz veliku pomoć Međimurske Županije i od 2018. godine je Ministarstvo poljoprivrede dalo velika sredstva gradovima i općinama u čijem su sklopu romska naselja, za kastracije i liječenja romskih pasa.

Od 2018. velikim trudom Zaštitarsko ekološke udruge Prijatelji životinja i prirode, koja vodi najveće hrvatsko sklonište za životinje u Čakovcu, te uz ogroman rad svih stručnih službi s područja Međimurja, dosad je iz romskih naselja spašeno preko 2800 pasa, velikim dijelom štenaca, trudnih kuja, ranjenih, bolesnih, prepunih parazita, uništenih pasa…

Još 2018. godine „obrađena“ su sva naselja i svi su psi sređeni, a velik dio njih je ušao u sklonište te na udomljavanje.

– No, vrlo brzo, a uslijed nedostajuće kontrole od strane gradova i općina naselja se ponovo pune novim psima koje stanovnici ne cijepe, ne mikročipiraju i ne kastriraju. 2021. godine kreće drugi krug zbrinjavanja psa iz romskih naselja i tada se ponovo psi u nekoliko naselja zbrinjavaju, ovaj put velikim dijelom u sklonište. U naseljima ostaju tek oni za koje postoje koliko toliko adekvatni uvjeti držanja. Uključuje se i veterinarska inspekcija, komunalni redari. Pišu se prekršajni nalozi, optužni prijedlozi, sudovi donose presude, kazne idu na naplatu i tu uglavnom sve staje. Jer većina stanovnika ima zaštićena primanja te im se kazne ne mogu naplatiti. U međuvremenu oni dovlače nove pse i nove pse i nove pse. Tijekom 6 kontrola u 2023. godini u romskom naselju Kuršanec pronađeno je novih 135 pasa koji su svi oduzeti i smješteni u sklonište radi daljnjeg udomljavanja. Zadnja kontrola je bila u studenom 2023. godine i naselje je opet puno novih pasa – ukazuju zgroženi prijatelji životinja.

Štoviše, ovih dana su iz skloništa objavili fotografije psa iz Paraga kojeg je mještanin A.H. namjerno pregazio autom. Pas je imao višestruke prijelome kralježnice i nogu. I umjesto da mu pomogne on ili njegov vlasnik, pustili su ga da se danima vuče u ogromnim bolovima po blatu!

– Tek su u petak, 19. travnja, zvali da se pomogne psu što nije obaveza skloništa jer je pas imao vlasnika. No otišli su po njega, ali mu nije bilo pomoći jer su ozljede bile preteške. On je samo jedan od stotina koji trpe strašne bolove i zlostavljanja tamo. Dok stanovnici nabavljaju stalno nove i nove. Puni su ih oglasnici na društvenim mrežama gdje se javljaju za svako objavljeno štene za udomljavanje. U ovom trenutku u romskim je naseljima opet oko 500 pasa koji trebaju pomoć. Opet su prepuni krpelja, štenci se porađaju u kojekakvim rupama i ako ih ne zatuku autima, stradaju od krpelja, zaraznih bolesti. Nabavljaju se poput plišanaca iz dućana djeci za igru, a čim porastu, ulica i snalazi se sam.  Kad postanu agresivni u potrazi za hranom, zovu da ih riješimo pasa. Koje su sami dovukli u naselja, uglavnom za igračke djeci. Pitamo se dokle će trajati ovaj teror i koliko nedužnih života treba ostati na njihovim ulicama dok ne osvijeste da su to živa bića koja boli, koja se boje, koja gladuju, isto kao i mi ljudi? Ovo nije više problem Županije niti gradova i općina, ovo je problem države koja dopušta da neki ljudi budu više privilegirani od ostalih, da za njih Zakon ne vrijedi i da ga je nemoguće provesti – ističe se u priopćenju Skloništa za životinje Prijatelji Čakovec.

U isto vrijeme država u potpunosti ignorira ogromno crno tržište pasa za prodaju koje se samo na najvećem hrvatskom oglasniku kreće u iznosima od 900.000 eura za dva mjeseca za koliko je napravljeno istraživanje.

– Sve to bez registracije djelatnosti, bez plaćanja i eura poreza, bez izdavanja računa. Na godišnjoj razini govorimo o prometu od pola milijuna eura samo na jednom oglasniku. Obraćali smo se nekoliko puta Ministarstvu gospodarstva, Poreznoj upravi – bez rezultata. Mnogi od takvih neprodanih štenaca na kraju završe na ulici, u skloništima ili romskim naseljima. Zakoni postoje, nitko ih ne provodi. I s pravom se pitamo – pa dokle će to svojim životima plaćati ova nevina bića, najveći čovjekovi prijatelji – zaključuju.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje