Još u svibnju načelnici su triju međimurskih općina na adrese ministra prometa i veza, Ministarstva prometa, HŽ Infrastrukture, HŽ Putničkog prometa te HŽ Carga uputili zajednički dopis u kojem ističu nezadovoljstvo stanjem pruga na području njihovih jedinica lokalne samouprave.

Dopis su potpisali načelnik Općine Kotoriba Ljubomir Grgec, načelnik Općine Mala Subotica Valentino Škvorc te načelnik Donjega Kraljevca Miljenko Horvat. Radi se o općinama u kojima se veliki broj putnika koristi željezničkim prijevozom pa načelnici smatraju dužnošću osigurati da taj prijevoz prije svega bude siguran. Napominju da je u slučaju inertnosti odgovornih spremna i tužba.

– Nažalost, kako bismo zaštitili građane naše lokalne samouprave, moramo vam se obratiti jednim ovakvim dopisom upozorenja. Kako je naše stanovništvo veoma vezano za prijevoz željeznicom, mi kao lokalna samouprava im moramo pomoći da bi to i ostvarili te da im, koliko je to u našoj mogućnosti, osiguramo sigurnost takvog prijevoza. Evidentna je vaša nebriga za željeznicu koja je izgrađena prije 160 godina, a zadnji put renovirana prije 36 godina kad je brzina putovanja dignuta na 100 km/h. Danas je ta brzina spuštena na brzinu od 40 km/h.

No, o takvoj stvari mi se ne bismo ni upuštali u pismu upućenom vama jer smo na taj vaš maćehinski odnos prema Međimurju naviknuti pa pokušavamo to kompenzirati sami. Trenutno su nam najbitniji život i zdravlje naših građana, vaših putnika koji gravitiraju takvom prijevozu. Prvo uz javljanje naših građana s terena o stanju pruge, a poslije direktnim uvidom u stanje snimili smo niz fotografija uz koje i vama predočujemo trenutačno stanje na samoj željeznici – napisali su načelnici. Prošavši prugom uočili su niz nedostataka za njezinu sigurnost: od nedostatka vijaka koji učvršćuju prugu, neučvršćenih i odvijenih matica, odvijenih vijaka (neučvršćenih), nedostatka zaštitnih vibro-podložaka ispod vijaka, polomljenih drvenih pragova, kao i onih ispod ispod navoza kamena, do pragova koji su slomljeni i truli od vremena zadnje rekonstrukcije te koji uopće više ne obavljaju svoju funkciju.

– Vidjevši sve te nedostatke na pruzi i mi laici došli smo do zaključka da je pruga trenutno gotovo neupotrebljiva i opasna po prijevoz, a onda i odmah opasna po život i zdravlje naših ljudi – dodaju. O tome je u lipnju za RTL-ovu emisiju “Potraga” progovorio i voditelj Grupe za kontrolu i mjerenje elektrotehničkog infrastrukturnog podsustava HŽ Infrastrukture, Mario Fabijanić.

– Možemo reći da danas na HŽ Infrastrukturi nije sigurno odvijanje prometa, ni teretnog, ni putničkog, iz razloga što nisu odrađena zakonom propisana mjerenja željezničkog podsustava – tvrdio je tada on.

Smanjena brzina

Iz Korporativnih komunikacija HŽ Infrastrukture d.o.o. dobili smo s tim u vezi sljedeći odgovor:

– Na prugama HŽ Infrastrukture ovlaštene osobe (ophodari) svakodnevno obilaze i pregledavaju pruge, jednom tjedno se vrši pregled pruga iz lokomotive, dvaput godišnje se mjernim kolima vrši mjerenje svih pruga te su svi nedostatci na pruzi poznati. Radi sigurnog odvijanja željezničkog prometa na pruzi M501 DG – Čakovec – Kotoriba – DG brzina je smanjena sa 100 km/h na 60 km/h i kao takva je sigurna za željeznički promet. Uz odobrena financijska sredstva za redovno održavanje željezničkih pruga, HŽ Infrastruktura ulaže sve napore kako bi osigurala sigurnost željezničkog prometa na cijeloj mreži pruga. Preraspodjelom financijskih sredstava HŽ Infrastruktura osigurala je dostatna financijska sredstva te planira tijekom rujna ove godine započeti obnovu dionice Čakovec – Mala Subotica pruge M501 DG – Čakovec – Kotoriba – DG.

Kvar polubranika

No, za sigurnost putovanja željeznicom nije važno samo stanje tračnica, već i cijeli niz drugih detalja s kojima redovito postoje problemi u Međimurju i široj regiji. Tako nam se svako malo poneki čitatelj javi s pritužbom da na ovom ili onom području ne rade „rampe“, odnosno polubranici na pružnom prijelazu, što bi moglo biti osobito opasno za druge sudionike u prometu.

– Uređaji osiguranja željezničko-cestovnih prijelaza izvedeni su na dva osnovna načina: uređaji osiguranja s kontrolnim svjetlosnim signalima te uređaji s daljinskom kontrolom u najbližem zaposjednutom kolodvoru.

Kod uređaja s kontrolnim svjetlosnim signalima, koji se postavljaju na pruzi na udaljenosti zaustavnog puta vlaka, strojovođa dobiva informaciju o uključenosti, odnosno ispravnosti uređaja osiguranja, te postupa sukladno važećim aktima, a informaciju o eventualnoj neispravnosti prenosi prometniku u sljedećem najbližem zaposjednutom kolodvoru (kolodvoru s prometnim osobljem).

Uređaji osiguranja s daljinskom kontrolom u najbližem zaposjednutom kolodvoru rade na način da se informacija o bilo kojoj neispravnosti ili nepravilnosti u radu uređaja trenutačno prikazuje prometniku vlakova u najbližem zaposjednutom kolodvoru u obliku zvučnog i svjetlosnog alarma. Prometnik vlakova, po primljenoj informaciji o zabilježenoj neispravnosti na uređaju osiguranja, sukladno važećim aktima, obavještava sve strojovođe na predmetnoj dionici pruge o neispravnosti uređaja pisanim nalogom.

Prometnik vlakova po primljenoj informaciji o kvaru uređaja osiguranja također obavještava nadležne službe održavanja, a u vremenu dok se kvar ne otkloni promet vlakova odvija se sukladno čl. 129. st. 1. Pravilnika o načinu i uvjetima za sigurno odvijanje i upravljanje željezničkim prometom (RH-5, NN 107/2016), kojim je predviđeno postupanje u izuzetnim situacijama, i to na sljedeći način: „Strojovođa prije nailaska na ŽCP (željezničko-cestovni prijelaz) osiguran uređajem mora zaustaviti vlak i nakon što se uvjeri da sudionici cestovnog prometa ne prelaze preko ŽCP–a, nastaviti vožnju brzinom do najviše 10 km/h dok čelo vlaka ne prijeđe preko ŽCP–a te nakon toga nastaviti vožnju najvećom dopuštenom brzinom“. Napominjemo da u slučajevima neispravnosti uređaja osiguranja, poštujući sve propisane prethodno navedene sigurnosne procedure, sigurnost sudionika kako u cestovnom, tako i u željezničkom prometu nije ugrožena – objašnjavaju iz HŽ-a.

Obnova stajališta?

Na njihovu adresu poslali smo još jedan upit, prvenstveno povezan sa sigurnošću nekih zgrada određenih željezničkih stajališta, koje su u katastrofalnom stanju. U prvom planu svakako su stajališta Čehovec i Donji Mihaljevec, kod kojih nije neizgledno da otpadne poneki komad žbuke te ozlijedi prolaznika ili dijete koje se sklonilo od kiše.

– Zgrade u željezničkim stajalištima neće se značajnije obnavljati. U stajalištima gdje ih još nema, izgradit će se peroni s nadstrešnicama i urbanom opremom, ovisno o financijskim mogućnostima. Za stajalište Čehovec u pripremi je izrada tehničke dokumentacije za izvođenje nužnih radova na uređenju zgrade stajališta, a zgrada WC-a je predviđena za rušenje. Zgrada stajališta Donji Mihaljevec je predviđena za uklanjanje i u tijeku je izrada potrebne tehničke dokumentacije – kratko objašnjavaju iz HŽ-a.

Izgleda da će tako propasti i nastojanje Općine Sveta Marija u čijem je Donji Mihaljevec sastavu da se stajalište obnovi, umjesto da se sruši. Uzevši sve navedene probleme u obzir, ostavljamo otvorenom mogućnost da svaki od njih zasebno možda i nije toliko veliki sigurnosni rizik, iako čak i stručnjak samoga HŽ-a tvrdi suprotno, no stavimo li ih na hrpu te dobro razmislimo, postavlja se pitanje osjećamo li se sigurno znajući da istovremeno nedostaju vijci, da su truli i slomljeni pragovi, da vlakovi prolaze uz nespuštene rampe, kao i da poneka stajališta prijete da se raspadnu i nekoga ozlijede?

Hoće li doista morati doći do tragedije, ili nekoliko njih, da se nešto pokrene i da se moderniziraju dotrajale tračnice na godinama zanemarivanim željeznicama sjevera Hrvatske?