Radnici Aquacityja prije točno godinu dana ostali su bez posla
Bez posla i bez plaće već su godinu dana. I to ljudi koji su zaposleni! Devet radnika Aquacityja nalazi se u bizarnoj situaciji koja se može dogoditi jedino u Hrvatskoj. – Ne možemo dobiti otkaz, ne možemo se prijaviti na burzu i ne možemo dobiti nikakvu socijalnu pomoć jer smo zaposleni. Živimo od zraka – tvrde radnici.
Njihova agonija počela je prije točno godinu dana, 31. listopada 2012., kada je tvrtka Nedblam odlučila da izlazi iz najma Aquacityja. Naime, još u svibnju 2011. Aquacity je dan u najam privatnicima. Zajedno s objektom iznajmljeni su i radnici koji nikad s Nedblamom nisu potpisali novi ugovor o radu, već su nastavili raditi na temelju postojećeg ugovora s Aquacityjem. Zanimljivo je da ih je privatna tvrtka prijavila, ali nisu ih uspjeli odjaviti – što svim radnicima piše u radnim knjižicama. Još zanimljivije je da im ista tvrtka na dan kada je prekinula najam nije mogla dati otkaz. Tako, bez dobivenog otkaza, radnici se nisu mogli i ne mogu se javiti na burzu i imati sva prava za nezaposlene. Tvrde, još uvijek vrijede njihovi ugovori o radu s Aquacityjem, tvrtke u stopostotnom vlasništvu Grada Varaždina, u kojoj su neki od njih proveli i 20 godina. No Grad Varaždin im isto tako ne želi podijeliti otkaze, iako u sporazumu s tvrtkom Nedblam stoji da Grad solidarno snosi odgovornost za zaposlenike Aquacityja.
Nerazumijevanje
Grad Varaždin tvrdi da nije istina da se radnici ne mogu prijaviti na burzu i zaposliti, a s njihovog ugla situacija je drugačija. – Grad Varaždin radnike može primiti samo ako je do raskida ugovora došlo krivnjom Grada, stoga nemamo mogućnosti preuzeti ih zbog jednostranog raskida ugovora – objašnjavaju. Radnici su već nekoliko puta u vijećnici naišli na nerazumijevanje.
– Gradonačelnik Goran Habuš nekoliko puta nas je primio, ali svaki put nailazimo na zid. Njegov jedini odgovor za nas je da Grad Varaždin nema pravni interes da se naš problem riješi. Grad prstom pokazuje na Nedblam, a oni na Aquacity, tj. na Grad. U tome svemu mi smo ostali zaboravljeni i zapostavljeni. A kad se išlo u najam, nas nitko ništa nije pitao – tvrde.
Ljetno (ne)rješenje
Problem radnika Aquacityja, istina, pokušao je pred ljeto, za vrijeme predizborne kampanje, riješiti gradonačelnik Goran Habuš. – Dijelu radnika smo kroz ljetne mjesece ponudili mogućnost zapošljavanja na određeno vrijeme što su svi redom odbili – pojasnili su u Gradu. Tada su, kako bi nešto učinili za vrijeme kupališne sezone, zaposlili dvojicu s burze na vanjskom šanku.
Radnici kažu da nisu odbili raditi preko ljeta zato što im se nije dalo raditi.
– Prihvaćanje tog novog ugovora u radu, koji nam je ponuđen na određeno – na tri mjeseca, za nas bi bilo odricanje od svih prava koje smo stekli dugotrajnim radom u Aquacityju. Ne samo onih koje imamo na Zavodu za zapošljavanje, već i prava na otpremninu. Zar Grad doista to radi jer nema novaca za naše otpremnine koje su zajedno deseterostruko niže od otpremnina isplaćenih direktoru Varkoma ili Parkova? – pitaju se radnici. Upravo je sada već njihov inat i ostvarivanje prava koja su im zagarantirana ugovorom ono što ih tjera dalje. – Jedna je naša kolegica od svega odustala. Nije više mogla izdržati i zaposlila se u Boxmarku. Trenutno je na probnom radu i svi joj držimo palčeve da je trajno zaposle. Ukoliko nekim slučajem ostane bez posla, nikad joj se neće i priznati prava iz vremena kad je radila u Aquacityju – objašnjavaju.
Direktor volonter
Aquacity ima i direktora. To je Dražen Hrain. – Kao direktor i odgovorna osoba ne primam plaću niti bilo kakvu naknadu jer je poznato u kakvoj je situaciji Aquacity. Poslove u vezi društva obavljam dragovoljno sa željom da se društvo oporavi i da se steknu uvjeti za normalno poslovanje. Plaću primam kao revizor i zaposlenik Grada Varaždina – poručio nam je Hrain.
I dok je njihov direktor zaposlen i prima plaću iz proračuna, njegovi radnici se snalaze. – Treba vam možda nacijepati drva ili napraviti reda po dvorištu? Ja sam spreman cijeli dan raditi za 50 kuna. Samo ako je lijepo vrijeme jer nemam za autobus. Mogu doći biciklom iz Cestice. Evo, tako se snalazim – kaže.
Nije poznato do kada će ovako životariti i tjerati svoja prava, a pokrenuli su i dvije sudske tužbe protiv svojih poslodavaca. Možda još prođe koja godina do kada se njihov slučaj ne riješi. Neki od njih do tada će vjerojatno i odustati, a od Aquacityja, nekad popularnog okupljališta plivača i rekreativaca, ostat će samo drač.
Izvor:
Foto: Siniša Sović