Sveti otac Franjo prihvatio je odreknuće biskupa Mrzljaka, koji je navršio 75 godina, na pastoralnom služenju Varaždinskoj biskupiji u skladu s kanonom 401. člankom 1. Zakonika kanonskog prava, te je imenovao biskupom iste crkvene pokrajine mons. Bože Radoša
Varaždinska je biskupija u 2007. godini, u kojoj je obilježila 10. obljetnicu osnutka, dobila svoga drugog biskupa, nakon što je prvi varaždinski biskup Marko Culej preminuo sedam mjeseci ranije, 19. kolovoza 2006. godine. Papa Benedikt XVI. imenovao je mons. Josipa Mrzljaka, dotadašnjega pomoćnoga zagrebačkog biskupa, za novoga varaždinskog biskupa, priopćila je 20. ožujka 2007. godine u Vatikanu Sveta stolica. Službu varaždinskog biskupa mons. Mrzljak preuzeo je na svečanosti u varaždinskoj katedrali 31. ožujka 2007. godine. Uz brojne aktivnosti tijekom ovih 12 godina, biskup Mrzljak bio je predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za kler i predsjednik Komisije HBK-a za odnose s državom te predsjednik Hrvatskoga Caritasa i predsjednik Odbora HBK-a za pastoral Roma.
Na svečanosti u Biskupskom ordinarijatu 1. kolovoza ime novog biskupa objavio je mons. Janusz Blachowiak, tajnik Nuncijature, u ime apostolskog nuncija u Hrvatskoj mons. Giuseppea Pinta, najavivši da će dužnost trećega varaždinskog biskupa preuzeti prečasni Bože Radoš, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i dosadašnji rektor Papinskoga hrvatskog zavoda svetog Jeronima u Rimu, dok je mons. Mrzljak imenovan apostolskim administratorom Varaždinske biskupije. Biskupsko ređenje preč. Bože Radoša, kao i njegovo ustoličenje i uvođenje u službu, prema Kodeksu Kanonskog prava, održat će se u roku od četiri mjeseca. Bit će to povijesni događaj jer je riječ o prvom biskupskom ređenju u varaždinskoj katedrali. Naime, oba dosadašnja biskupa, i mons. Marko Culej i mons. Josip Mrzljak, biskupsko ređenje imala su u zagrebačkoj prvostolnici.
Mons. Bože Radoš rođen je 5. rujna 1964. u Crvenicama, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Nekoliko godina kasnije njegova se obitelj preselila u Hrvatsku. Nakon što je završio sjemenišnu klasičnu gimnaziju u Zagrebu i Đakovu (1983.), započeo je filozofsko-teološki studij u Đakovu, koji je diplomirao 1990., te 29. lipnja iste godine bio zaređen za svećenika tadašnje Đakovačko-srijemske biskupije.
Nakon toga, jednu godinu je obnašao službu župnoga vikara u Osijeku te 1991. započeo postdiplomski studij duhovne teologije na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu i magistrirao 1994. na temu „Motivacija za Bogu posvećeni život. Biblijski, teološki i psihološki aspekti“. Potom je nastavio specijalizaciju, ali je 1997. bio imenovan na službu duhovnika u đakovačkoj bogosloviji. Uz to, u nadbiskupiji je obnašao službu asistenta za permanentni duhovni odgoj mladih svećenika, koordinatora za duhovnu formaciju svećenika, a od 2010. je kanonik Đakovačko-osječke nadbiskupije i u više navrata bio je član Prezbiterijalnoga vijeća. Bio je Duhovni asistent đakovačke sekcije Udruženja hrvatskih katoličkih liječnika, član uredništva nadbiskupijskoga časopisa „Vjesnik“, a od 2013. i član Nadzornog odbora Papinskog hrvatskog zavoda svetoga Jeronima.
Predvodio je brojne duhovne vježbe u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Srbiji i Austriji, a u više navrata organizirao hodočašća u Svetu Zemlju, Italiju, Grčku, Francusku i Poljsku. Na Bogoslovnom fakultetu u Đakovu predavao je: duhovnu teologiju, duhovnost Novoga Zavjeta, duhovnost Staroga Zavjeta, život i duhovnost prema svetom Pavlu, uvod u kršćansku meditaciju, misiologiju i praksu pastoralnoga vodstva. Objavio je u hrvatskim časopisima petnaestak radova u kršćanskoj duhovnosti.
Imenovan je za rektora Papinskoga hrvatskoga zavoda svetoga Jeronima u Rimu 28. travnja 2016., a službu je preuzeo 15. lipnja 2016.
Bože Radoš