Današnja imena međimurskih naselja manje-više su formirana, no to ne znači da uopće nisu podložna promjenama.

Neke od recentnijih promjena uključivale su imena Svete Marije, Svetog Urbana i Svetog Martina na Muri. Naselja su prošla neuspješnu mađarizaciju jer Međimurci vjerno čuvaju stare nazive svojih sela, ulica, kvartova, zaselaka i gradova. Što se, međutim, krije u korijenu imena pojedinog sela?

Plješiva gora

Zanimljivi su primjeri Pleškovca i Plešivice, čija imena imaju isti korijen. Naime, ime su dobili po slavenskom pridjevu „plješiv“, koji znači „gol“, „ogoljen“ ili „ćelav“. Naselja, gore, rijeke i druge geografske značajke u slavenskim zemljama često nose ovaj naziv. Tako se gora Plešivica nalazi i kod Jastrebarskog, dok se planina Lička Plješivica, koja pripada Dinarskom gorju, nalazi u blizini Nacionalnog parka Plitvička jezera, kod granice s Bosnom i Hercegovinom. Naziv su gore i naselja vjerojatno dobila zbog nedostatka vegetacije na zaobljenu vrhu, koji je asocirao na ćelavu glavu.

Iako ime podsjeća na planinu, Goričan nema veze s planinarstvom, niti pak s gorama ikakve vrste. Ime je nastalo od naziva Kerechen, pod kojim se posjed spominje 1255. godine. Kerechen je vrlo vjerojatno bilo prezime nekadašnjih vlasnika posjeda. Zanimljivo je da i relativno blizu Goričana, u Mađarskoj, u podregiji Nagykanizsa, postoji selo Kerecseny.

Ime Šenkovca vjerojatno je novijeg podrijetla. Mjesto se prije mađarizacije zvalo Sveta Jelena ili Sveta Helena. Nakon što su Mađari promijenili mnoga imena međimurskih naselja, Sveta Jelena postala je Szentilona, što su stari Međimurci izgovarali kao „Šentilona“. S vremenom je dodan kajkavski sufiks -ovec, čime je mjesto preimenovano u Šentilonec, pa u Šentilovec, a zatim, nakon nekog vremena, i u Šenkovec. Naravno, postoje i druge teorije o nastanku.

Mala Subotica spominje se kao Subotica u kanonskoj vizitaciji iz 1334. godine. Kasnije, u 19. stoljeću, dodan joj je atribut „Mala“, da bi se je razlikovalo od Subotice u Vojvodini. Postoji nekoliko teorija o porijeklu imena. Jedna kaže da je nazvana prema mađarskom pridjevu „szabad“, koji znači „slobodan“. Pridjev su Mađari možda preuzeli od Slavena. Prema drugoj teoriji, naselje je nazvano prema suboti, danu u tjednu kad se vjerojatno na tome mjestu u davna vremena održavao sajam.

Slična teorija postoji i za ime Murskog Središća, koje ime nije dobilo samo prema geografskom položaju „središta“ već, moguće, i prema srijedi, kad se, navode neki izvori, tamo održavao sajmeni dan. Bilo bi zanimljivo istražiti je li slovensko Središče ob Dravi ime dobilo sličnom logikom.

Mađari i Slaveni

Što se tiče Totovca, naselje je ime vjerojatno dobilo od prezimena „Tot“, što na mađarskom znači „Slaven“. Zanimljiva je i Vularija, čije ime u sadašnjem obliku dolazi od mađarskog naziva za to mjesto, Dravaullar. Prethodni korijen naziva sela možda ima veze s volovima, koje su lokalni seljaci koristili za oranje. Oporovec, s druge strane, kao i mnoga druga međimurska naselja, ime je dobio po plemiću Oporu, a spominje se već 1245. godine. Po osobnom imenu Franjo, odnosno Ferenc ili Feri, nazvani su Ferketinec i Frkanovec. Isto vrijedi i za Vugrišinec, koji je ime dobio po feudalnom gospodaru Vugriši.
Na sličan je način nazvan Hemuševec, za čiji naziv je zaslužan plemić Hemuš, kojem je 1266. godine ugarski kralj Stjepan darovao posjede na tom području. Plemić Tristan je pak dao ime naselju Krištanovec.

Za današnje nazive naselja Palovec i Palinovec zaslužna je mađarska verzija imena Pavao, koja glasi „Pal“. Sivica je svoje ime možda dobila zahvaljujući sivkastoj nijansi zemlje koja je tamo prevladavala. Mađarski naziv, Muraszilvagy, u svom korijenu skriva drvo brijesta, koje je doista nekada prekrivalo velik dio šuma u okolici, a pronalazimo i sličnost s latinskom riječju „silva“, što znači „šuma“.

Kad već spominjemo brijest, možemo spomenuti i činjenicu da je upravo to drvo odgovorno za ime sela Podbrest, koje pripada Općini Orehovica. Za potonje je prilično jasno da je nazvano po drvu oraha. Što se tiče Podturna, njegovo ime doslovno znači „pod toranj“, ili „pod tornjem“. Ćuk, ptica iz reda sovovki, zaslužna je za ime Čukovca, dok ime Miklavca dolazi od međimurske verzije osobnog imena Nikola – Mikula. Jedno od najčešćih hrvatskih prezimena, Novak, dalo je ime Novakovcu, čije staro kajkavsko ime glasi „Nezatice“.

Saska Ves

Trnje je zaslužno za ime Trnovca, dok je Slakovec nazvan po slaku, biljci iz porodice slakovki koja se smatra korovom. Nedelišće je ime dobilo po nedjelji, Danu Gospodnjem, o čemu svjedoči i tamošnja crkva posvećena Presvetom Trojstvu. Dunjkovec, naselje unutar Općine Nedelišće, spominje se još 1259. godine, a njegov naziv potječe od osobnog imena (i čestog prezimena) Dunjko. Ime Savske Vesi nema veze s rijekom Savom, već s germanskim plemenom Sasima. Oni su, naime, tijekom 16. i 17. stoljeća živjeli na području današnjeg naselja te radili kao kovači oružja i oruđa za potrebe čakovečkog dvorca i feudalnog posjeda. U korijenu imena naselja Pušćine nalazi se riječ „pustara“ ili „pustinja“, s obzirom na činjenicu da područje nije bilo gušće naseljeno do modernih vremena.

U Hrvatskoj još uvijek ima podosta neistraženih ojkonima, odnosno imena naselja, kao i onih za koje postoji nekoliko mogućih etimologija. Valjalo bi ih podrobno istražiti, budući da čuvaju djelić povijesti naselja, kao i, moguće, starosjedilaca koji u njima žive.