Na početku sezone 1. hrvatske rukometne lige za žene zbogom rukometu rekla je Suzana Furjan, koja je gotovo cijelu karijeru provela u varaždinskoj Koki, izuzev polusezone u čakovečkom Zrinskom. Suzana, koja je u međuvremenu postala majka, ne misli se vraćati rukometu.

Također, posljednju utakmicu u dresu Koke u nedjelju, 22. svibnja, odigrale su Tea Jalušić (31) i Ines Domjan (28). Kokice su uvjerljivo pobijedile Zrinski u susjedskom derbiju s 38:24, no tijekom cijelog susreta i na kraju bilo je vrlo emotivno.

Najavile odlazak

– Pripremile smo se za odlazak i najavile ga već prije nekoliko mjeseci, no bilo je vrlo emotivno – rekla je Ines Domjan.

– Stigli su naši roditelji, braća, prijatelji. Tekle su čak i suze – dodala je Jalušić.

Obje djevojke godinama su bile stožerne igračice Koke. Ines je u rukomet ušla kao 8-godišnjakinja i zadržala se u Koki čak 20 godina. Tea još i duže. Čak 23 sezone provela je u varaždinskom klubu.

– Možda bi glava još htjela, no tijelo ne dopušta više te napore. Tijekom karijere oba koljena su mi bila slomljena, laktovi, ruke. Samo glava nije dobila. Jednostavno, više tijelo ne može izdržati te napore – govori nam Tea, koja se rukometom počela baviti u 1. razredu osnovne škole. Već kao 14-godišnjakinja počela je trenirati sa seniorkama, a kao 16-godišnjakinja debitirala je za seniorsku ekipu. Cijelo vrijeme je bila dio Koke, osim jedne polusezone u 1. slovačkoj ligi.

Život dale

– Tamo sam stigla preko Lane Sušec. Nije baš bila neka vrhunska razina, pa sam se vratila. Kasnije, kad god je bilo nekih ponuda za inozemstvo, dogodile su mi se teške ozljede. Tako je kako je. Jedino mi je žao što su me te ozljede spriječile da nastupim za seniorsku reprezentaciju – dodala je Tea, koja već četiri godine radi kao računovodstvena referentica u Općini Sračinec.

S druge strane, Ines je baš cijelu svoju karijeru provela u Koki.

– Kad sam imala 18 godina, trebala sam prijeći u Podravku, ali nismo se na kraju dogovorili. Kasnije sam imala i inozemnih ponuda, no jednostavno se nisam za to odlučila. Nisam željela tako mlada otići u inozemstvo, a i fakultetske obveze su bile na prvome mjestu – objasnila je Ines, prvostupnica fizioterapije koja radi u Nado centru u Varaždinu.

– Kroz sport je došlo puno ozljeda, pa je nekako fizioterapija bila najlogičniji izbor – objasnila je Ines, povremena seniorska reprezentativka, koja je imala i inozemnih rukometnih ponuda. Za njezine usluge interesirali su se klubovi iz Danske, Rumunjske i Njemačke.

– Nikad nisam željela riskirati. No, ne žalim ni za čim – dodala je Ines Domjan.

Inače, rukometašice Koke sezonu su završile na 8. mjestu od ukupno 14 klubova. Od ove sezone vodi ih novi trener, Zoran Jeftić.

Rukomet u srcu

– Po meni, uvijek se može bolje, ali dvije teške ozljede Rogine i Filipović su nas poremetile. Kasnije su otišle Dežić i Ljubić, pa nas je i to oslabilo. Generalno kad se gleda, trener Zoran Jeftić se dobro snašao. Ima mladu ekipu kojoj će u budućnosti trebati vremena da sazrije – rekla je Ines.

Objema će rukomet nedostajati, pa se nadaju da će ostati blizu Rukometnoga kluba Koka.

– Rukomet nas je izgradio kao osobe, a Rukometni klub Koka nam je puno pomogao kroz život. Vidjet ćemo što ćemo u budućnosti, ali voljele bismo ostati u blizini Kluba – zaključile su.