Povežite se s nama

Kultura

Ines Hrain: “Pusti otok” zauzeo je vrh književnih ljestvica čitanosti, vjerujem da će mladi obožavati i drugi dio

Objavljeno:

- dana

Spisateljica iz Varaždina Ines Hrain Ludošan, u književnim krugovima poznatija kao samo Ines Hrain, svoj je književni opus nedavno obogatila još jednim romanom: „Pusti otok 2, Oteti“.

Napeta priča

Već iz naslova može se naslutiti da je riječ o nastavku njezina prethodnog romana „Pusti otok“ te da je u pitanju avanturističko štivo za mlade, a varaždinska spisateljica u intervjuu nam je otkrila zašto ni oni stariji knjigu neće ispuštati iz ruke od prve do zadnje stranice.

Izdavač je „Ritam misli“, urednica Ljubica Ribić, dok je naslovnicu romana naslikala i oblikovala mlada umjetnica Lucija Oreški. Knjiga je već na putu za knjižnice diljem Hrvatske, a u varaždinskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici „Metel Ožegović“ trebala bi se naći ovih dana, otkriva autorica.

Osim o novoj zanimljivoj, napetoj i suvremenoj „filmskoj“ priči, varaždinska spisateljica u intervjuu nam je otkrila više detalja o svom pisanju, publici, ali i o radu s djecom te dosadašnjim i budućim suradnjama i planovima.

Što vas je navelo, uopće potaknulo da se posvetite pisanju?

Već sam u djetinjstvu shvatila da mi se lakše izraziti pisano nego usmeno. Pokušavala sam i slikovno, ali nije išlo. Tako sam u predškolskoj dobi prionula pisanju knjige u kojoj sam izbacivala vlastite osjećaje iz duše. Roditelji su mi bili učitelji i puno su čitali, pa sam oduvijek bila okružena knjigama. U odrasloj dobi potaknuo me unosan natječaj u jednom časopisu. Kad sam osvojila nagradu, shvatila sam da je spisateljsko zanimanje za mene najlakši posao na svijetu – ništa ne radiš, samo stavljaš na papir ono što ti se mota po glavi.

Osim pisanjem, velik dio vašeg života je obilježen obrazovanjem kao, vjerujem, primarnim pozivom. Možete li nam ukratko reći nešto o sebi, o svom radu s djecom i kako je on povezan s književnim stvaralaštvom?

Po zanimanju sam diplomirana učiteljica, radim u školi u Nedeljancu već 28 godina i vodim dramsku grupu. Sama pišem tekstove koje onda uvježbavamo, pa odlazimo na smotre i natjecanja. Dosad smo postigli mnogobrojne uspjehe i uživali u putovanjima i druženjima. Jedini mi je problem u radu s djecom taj što svaku generaciju previše zavolim, a onda se oni otisnu dalje u svijet. No, čim dođu novi, prirastu mi srcu. Inače, naša je škola iznjedrila neke od najpoznatijih hrvatskih nogometaša, zahvaljujući tomu što pod velikim odmorima dječaci na igralištu slobodno igraju nogomet.

Osim romana, što još pišete? Možete li precizirati kojoj su publici pretežito namijenjena Vaša djela?

Osim romana, pišem priče i kolumne. Moji su romani uglavnom namijenjeni odraslima, osim dva tinejdžerska „Pusta otoka“. No, njih također čitaju odrasli i kažu da su im odlični, zabavni i napeti. Moju publiku inače čine ljudi od tridesete do stote, oni još uvijek drže do pisane riječi, za razliku od mladih.

Gdje pronalazite inspiraciju za književno stvaranje i kako to stignete uskladiti s ostalim obvezama?

Inspiraciju dijelom pronalazim u situacijama oko sebe i ljudima koje srećem, a dijelom u svojoj mašti. Često se budim u cik zore jer mi neka ideja zaposjedne um i postane nit vodilja za budući roman. Pišem uglavnom vikendima ili kad sam na nekakvim školskim praznicima. Kad pišem, svi mi idu na živce, nalazim se u svom svijetu, proživljavam neku drugu stvarnost i živim uz svoje likove, smijem se, mrštim, uzrujavam i veselim zajedno s njima. Zatvorim se u sobu i ukućani znaju da mi se ne smiju obraćati, muž kuha, sin obavlja nabavku. Kad počnem pisati, ne stajem satima, a ponekad i danima. Nisam ni gladna ni žedna, ne zanima me što se događa oko mene.

Romani koje ste dosad objavili su „Najdeblja“, „Sjajni je bal“, „Kolagen“, „Švedska grenčica“, „Za Rusiju s ljubavlju“, „Pusti otok“, a Vaš najnoviji, sedmi roman je „Pusti otok 2, Oteti“ – nastavak „Pustog otoka“. U priči se pojavljuju već poznati likovi koji se zateknu u novoj avanturi, no u kojoj mjeri se „Pusti otok 2, Oteti“ zapravo nastavlja na prethodni roman?

„Pusti otok 2, Oteti“ u potpunosti se nastavlja na prvi dio. To ne znači da se ne može pročitati samostalno, može, ako znate barem po prilici što je bilo prije. Likovi su isti, samo godinu dana stariji. U prošlom nastavku Emina i Željko doživjeli su brodolom na moru, a sad proživljavaju – otmicu. Tu do izražaja dolaze njihova snalažljivost i inteligencija, hrabrost i spremnost da jedno za drugo učine sve što je potrebno – uzdižu se ljubav i hrabrost, prave ljudske vrijednosti. Mladi su obožavali „Pusti otok“, pa očekujem da će obožavati i njegov nastavak. „Pusti otok“ je godinu dana bio na vrhu mnogih ljestvica čitanosti.

Romani u nastavcima danas su vrlo popularni, a i meni samoj činilo se da sam se prebrzo rastala od likova, osjećala sam se kao da sam izgubila dobre prijatelje. A tako su se osjećali i mladi čitatelji i mnogi su me pitali hoće li biti nastavka. Vjerujem da ću napisati i treći dio, već imam neke zamisli o tome. Ako se budu dobro čitali i prodavali, možda ispadne cijela trakavica.

Stariji pak čekaju malo sočnije štivo, ubojstva, intrige i ljubavne zaplete. Ali, neće morati dugo čekati.

Spomenuti romani zapravo su romani za mlade, no „Pusti otok“ rado su čitali i stariji, pa vjerujemo da će tako biti i s drugim dijelom. Možete li reći što, prema Vašem mišljenju, u romanu privlači i starije čitateljstvo – jesu li to radnja, odnosno tema, zabavni karakter, suvremenost ili nešto drugo?

Ljudske vrijednosti

Starije čitatelje privlači napeta radnja, nepredvidljivost situacija, logičan slijed događaja, zabavnost i elementi krimića. Romani jesu suvremeni, u njima postoje mobiteli i kompjuteri, međutim, to je za priču potpuno nevažno. Radnja bi isto tako mogla biti smještena u 15. stoljeće. Karakter koji je bio hrabar tada, bit će hrabar i danas, tko je bio zao i pokvaren, neće ni danas biti drugačiji, imao u ruci mobitel ili ne.

O velikom problemu današnjice, koronavirusu, već ste bili pisali. Iako se on u ovom romanu ne spominje, mogu li mladi, ali i ostali čitatelji, iz romana izvući neku pouku koja bi se mogla odnositi i na današnje probleme – otuđenost, brigu, odnosno nebrigu za druge, samoću, izolaciju…?

Korona se u romanu uopće ne spominje, no pouka se svakako može izvući: ne zaboravimo naš stari, vrli svijet i prave ljudske vrijednosti. Užasava me to što danas mnogi hodaju po cesti maskirani, prestrašeni i pognute glave, žive u vlastitom zgrčenom svijetu i zaboravili su na ljudskost. Takve ljude možda ovaj roman podsjeti na život kakvim su donedavno živjeli.

Napisala sam i objavila na nekoliko portala tri priče o koroni i ne želim se više u svojim tekstovima zamarati tom temom.

Vaši romani „Najdeblja“ i „Pusti otok“ prevedeni su na slovenski jezik i objavljeni u Sloveniji, gdje su postigli velik uspjeh. Kako je došlo do te suradnje? Planirate li i prijevod „Pustog otoka 2, Oteti“ na slovenski? Planirate li neka svoja djela prevesti i na engleski ili neki drugi jezik?

Do suradnje sa Slovencima došlo je preko moje prijateljice Tamare Kranjec iz Ljubljane, poznate i uspješne prevoditeljice s hrvatskog i engleskog. Ona me dalje preporučila izdavačima s kojima surađuje i jedan od njih se zainteresirao. Planiram, odnosno nadam se, da će objaviti i „Pusti otok 2, Oteti“. Moj krimić „Švedska grenčica“ preveden je na engleski i prodaje se na nekim svjetskim internetskim knjižarama, no bez stranog izdavača i njegove reklame teško je uspjeti vani. Učinit ću sve da nađem izdavača izvan Hrvatske i Slovenije.

Promovirali ste svoja djela po Hrvatskoj, Sloveniji i u Australiji. Na kakve ste reakcije naišli pred domaćom, a na kakve pred stranom publikom?

Pred domaćom publikom uvijek sam se osjećala ugodno, no Slovenci i australski Hrvati su me iznenadili, čitanost mojih knjiga bila je iznimno velika, dosta je portala pisalo o mom radu i jako su me lijepo dočekivali na promocijama. Ipak, najdraža mi je varaždinska publika, moje promocije uvijek su iznimno dobro posjećene i Varaždinci vole sve moje romane. To je dijelom zbog toga što je radnja mnogih smještena u Varaždin, a likovi su mi uglavnom Varaždinci, mentaliteta koji dobro poznajem i volim.

Planovi i želje

Vaš krimić „Švedska grenčica“ HRT je adaptirao u radiodramu, imate li u planu još koju sličnu suradnju? Koji su Vaši planovi i želje što se tiče književnog stvaralaštva? Na čemu sada radite?

Radim na novom krimiću, uskoro će biti dovršen, samo jedan dobar lockdown i knjiga je gotova. Šalim se, mislim da ću je završiti tijekom ljetnih praznika, ako me pisanje ne uhvati i prije, vikendima. Nadam se da će ga HRT ponovno prepoznati kao potencijalnu radiodramu. „Švedsku grenčicu“ nisam im prva ponudila, već su oni potražili mene. Rado bih da se snimi film za mlade, u nastavcima, „Pusti otok 1 i 2“. Jedan režiser bio mi je obećao suradnju, ali korona ga je omela u planu.

Kultura

U Murskome Središću ostale karte za predstavu “Potraga za gusarskim blagom”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Grad Mursko Središće organizira “Ljeto uz Muru” u nešto drukčijem obliku, uz predstave niskog rizika, u kontroliranim uvjetima i uz pridržavanje epidemioloških mjera.

Nakon što su podijeljene sve ulaznice za Kerekesh Teatar, nestale su i ulaznice za stand up show Vlatka Štampara „Odraslost“, koji je na rasporedu večeras, u petak, 23. srpnja u 20 sati. Ostale su još samo ulaznice za predstavu „Potraga za gusarskim blagom“, koja će se održati u subotu, 24. srpnja u 19 sati u lučici na šetnici. Svi zainteresirani mogu karte podići danas do 14 sati u prostorima Gradske uprave Murskoga Središća.

Kerekeshi predstavom “Imovina” zaključili mini turneju

Nakon što su prethodna dva dana nasmijavali publiku u Murskom Središću predstavama „Ringišpil“ i „Ja, trudnica“, Kerekeshi su svoju mini turneju zaključili predstavom „Imovina“. Smijeh je odzvanjao u jednakoj mjeri kao i prethodnih dana: Kerekeshi su se još jednom potvrdili kao omiljeni zabavljači publike u najsjevernijem gradu Republike Hrvatske.

Gledatelje je posebno zabavljalo i poznavanje lokalne toponimije, čime su dokazali koliko im je stalo publiku ostaviti zadovoljnom.

Nastavite čitati

Kultura

Ivica Dolenec priprema osebujnu izložbu “Poznati pred objektivom”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Varaždinska “sedma sila” na okupu 1979. godine – Vukotić, Levatić, Fiket, Dolenec, Njegovec, Premuž i Puttar

Svatko tko je posljednjih nekoliko desetljeća ozbiljnije pratio varaždinsku medijsku scenu, nije mogao ne primijetiti iznimno vrijedne fotografije fotoreportera Ivice Dolenca.

Riječ je, podsjećamo, o doajenu varaždinskog novinarstva koji ove godine obilježava 50. obljetnicu profesionalnog bavljenja fotografijom.

Fotografijama “punio” Polet, Vikend, Arenu…

Tijekom višedesetljetne karijere Dolenec je dokazao da bez vrhunske sprege umjetnosti i zanata nema profinjenosti fotografskog umijeća. U njegovu slučaju sve je počelo kao hobi još u osnovnoj školi.

– Kod kuće sam imao i privatni fotolaboratorij s najnužnijom opremom za razvijanje crno-bijelih filmova i fotografija. Još pamtim recepture za pripremu razvijača, fiksira, prekidača tonera i drugih kemikalija u “domaćoj radinosti”. Srećom, moje mladenačke mušice i talent prepoznao je varaždinski fotograf Vjekoslav Plajh. Bio je moj prvi učitelj, ali najviše znanja stječem radeći s Dragutinom Brezovcem i kasnije Stephanom Lupinom. Iznimnu suradnju imao sam i s kolegom Mladenom Merlićem – prisjeća se Dolenec.

Naš sugovornik kao 15-godišnjak odlazi u Zagreb te kao polaznik Grafičke škole počinje suradnju sa studentskim listom Polet.

– Bila je to prekretnica u mom ranom druženju s objektivom i aparatom, pa ubrzo suradnju širim na tada iznimno popularne tjednike Vikend i Arenu. U mojoj profesionalnoj karijeri uzor mi je bio koprivnički novinar, fotoreporter, književnik, publicist i kolumnist Mladen Pavković. U prijateljskim odnosima smo već 45 godina, a iznimnu suradnju ostvarujemo tijekom Domovinskog rata. Slično je bilo i s kolegom Ivicom Baksom – ističe Dolenec, koji je kao ratni reporter najpotresnije fotografije zabilježio 1991. godine u opkoljenom Vukovaru.

Svojom bogatom arhivom dokumentarnih fotografija i nizom izložbi godinama nastoji pridonijeti stvaranju istine o Domovinskom ratu. No, otkrio nam je da trenutno priprema osebujnu fotoizložbu “Poznati pred objektivom”.

Zaustavio povijest

– Publiku uvijek zanima kako se ispred kamera i fotoaparata ponašaju osobe s estrade, političari, umjetnici i obični ljudi. Raditi nekada u medijima bilo je izazovno, inspirativno, zahtjevno, ali manje stresno nego danas. Preminule su mnoge poznate osobe koje sam snimio i intervjuirao, te spomenutom izložbom želim kulturnu javnost podsjetiti na neke od njih. Bit će to još jedna prigoda da znatiželjnici vide što fotograf mora osjetiti i prenijeti snimkama koje nerijetko nastaju u najneobičnijim situacijama – zaključio je Ivica Dolenec.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje

Error, no Ad ID set! Check your syntax!