Još uvijek se raspravlja o nedavno objavljenim rezultatima popisa stanovništva. Naime, Hrvatska ima 3,88 milijuna stanovnika, što je oko 360.000 manje nego 2011. godine. Također, i Varaždinska županija u 10 godina zabilježila je pad broja stanovnika, od 8,92 %, kao i susjedna Međimurska, od 6,98 %. Zašto Hrvatska ima gotovo 10 % manje stanovnika, zašto i sjever Hrvatske ima manje stanovnika nego prije 10 godina, tko je za to kriv, kako se treba voditi demografska politika – samo su neka od pitanja o kojima smo razgovarali s najpoznatijim hrvatskim demografom dr. sc. Stjepanom Štercom.

Je li po Vama očekivano u 10 godina imati gotovo 10 % manje stanovništva?

Bilo je za očekivati s obzirom na trendove i pokazatelje prirodnog pada stanovništva, vanjsko iseljavanje, smanjivanje broja učenika osnovnih i srednjih škola, intenzivno starenje ukupne hrvatske populacije i političku mirnoću s kojom su se te demografske negativnosti promatrale. Iako je struka godinama, pa i desetljećima upozoravala što bi se moglo dogoditi u popisu 2021. godine, iako su izrađivani i prihvaćani programi demografske revitalizacije, iako su održana brojna predavanja, tribine, okrugli stolovi, pa i stranački skupovi na tu temu, ozbiljnijeg pomaka u smislu provođenja demografske obnove nije bilo. Politička su se očekivanja dosad vladajućih stranaka ili koalicija uglavnom svodila na lamentacije oko važnosti demografske problematike i čekanja njezina ispuhivanja u javnosti. Rezultati su popisa dvojako doživljeni: kao šok vladajućih i kao očekivanja opozicijskih, iako nitko u svom programu nije imao demografski opstanak Hrvatske i hrvatskog naroda kao političku primarnost djelovanja, niti je ikad zatražena posebna sjednica Vlade ili Sabora po tom pitanju. Uglavnom, politički je osjećaj postojanja na vlasti ili njezina dohvata prevladao nad znanstvenim vapajima i sustigla nas je potvrda demografskog sloma, koji bi morao zabrinuti svakog racionalnog u ovoj zemlji.

Demografska politika

Kako to? Zašto po Vama imamo pad broja stanovnika?

Depopulaciju ovih razmjera u Hrvatskoj uvjetovali su brojni čimbenici tijekom dužeg razdoblja, dok je njezin intenzitet pospješen upravo zbivanjima u prošlome međupopisnom razdoblju. Hrvatska je od početka 20. stoljeća imala sedam demografskih destrukcijskih valova, koji su bili vezani za iseljavanja i posredna i neposredna ratna stradavanja. Iseljenički su valovi početkom 20. stoljeća, u gastarbajterskoj eri šezdesetih, neposredno nakon Drugoga svjetskog rata i s recentnim iseljavanjem odnijeli gotovo 1,7 milijuna ljudi, a ratna posredna i neposredna stradavanja u svim ratovima 20. stoljeća više od milijun ljudi. Hrvatska je jedina zemlja u užem i širem okruženju koja je imala depopulaciju u sva tri prva poslijeratna popisa stanovništva nakon ratova. Jedina. Sve navedeno je ubrzalo smanjivanje prirodnog rasta i pojavu prirodnog pada i starenje hrvatske populacije, a agresija na Hrvatsku je početkom devedesetih negativnosti dodatno ubrzala. Nakon toga, uz sva upozorenja i projekcije, politički je upravljački sustav sve to promatrao bez pomaka, pa su demografski parametri dobivali sve negativnije vrijednosti. Pravi je demografski potop uslijedio u posljednjem međupopisnom razdoblju, a pogotovo nakon ulaska Hrvatske u EU. Tako je Hrvatska postala jedna od najstarijih populacija u svijetu i našla se u demografski najugroženijem prostoru u svijetu po stručnjacima UN-a. Ugrožavanje osnovnih sustava na kojima počivaju hrvatsko društvo i hrvatska država postaje realnost, a demografska problematika ključno pitanje hrvatskog nastavka, opstanka i razvoja.

Je li pad broja stanovnika krivnja politike, odnosno političara?

Koliko god se hrvatski političari tješe i opravdavaju kako su se otvorile europske granice, omogućila sloboda kretanja i otvorilo tržište rada, politika je primarni krivac, a u toj primarnosti političari. Jednostavno je mirnoća promatranja političkih izvršitelja demografske devastacije Hrvatske učinila svoje i, unatoč javnom negiranju krivnje, krivica ostaje neosporna. Ovi su rezultati popisa prilika za konačno prihvaćanje demografske problematike kao ključnog pitanja ukupnog razvoja zemlje.

Nastavno na prošlo pitanje: je li demografska politika u Hrvatskoj po Vama promašena?
Demografska se politika u Hrvatskoj provodi retoričkim metodama, prosječnim pozicijskim ljudima i mjerama koje malo rezultata daju. Promašen je pristup, izbor provoditelja i primjena poticajnih mjera jer se sve svodi na politizaciju problematike, iako ona nije političko, svjetonazorsko, ideološko, vjersko, etničko i slično pitanje, već strateško razvojno, o kojem primarno ovisi hrvatska budućnost.

Sjever bolji

Varaždinska županija ima gotovo 9 % manje stanovnika nego prije 10 godina. Dojma smo da je naša županija po demografskim pokazateljima u boljoj poziciji od slavonskih županija, gdje neke županije imaju i više od 20 % manje stanovnika nego prije 10 godina.

Nemojmo se zavaravati: i gubitak od 9 % je velik demografski gubitak u 10 godina, samo se radi o vremenskom pomaku. Nastavak bi, uz ovakvo političko mirovanje, mogao ubrzati demografske negativnosti, no ipak se radi o prednosti nad slavonskim prostorom koja se mora iskoristiti za donošenje revitalizacijskih odluka ne želi li se prihvatiti realnost nastavka nestanka na razini cijele države. Ovi su rezultati opomena svim političkim upraviteljima, od nacionalne preko regionalne do lokalne razine. Gospodo, vrijeme je za razum i pomak iz političkih visina prema prizemnoj stvarnosti!

Međimurska županija ima pad broja stanovnika od 6,98 %. Zbog čega sjever Hrvatske ima manju depopulaciju?

Razliku nisu uvjetovali čimbenici u sredinama s manjom depopulacijom, nego primarno u sredinama velike demografske devastacije, koje se prazne uslijed dugogodišnje politizacije u svemu oko nas. Postoje, naravno, i ostali razlozi, uvjetovani boljom uređenošću lokalnih društava i ozbiljnijim i odgovornijim političkim pristupom.

Kako zaustaviti daljnju depopulaciju Hrvatske?

Prije svega, vlast mora prihvatiti realnost znanstvenih najava i u izvršnoj vlasti postaviti demografsku problematiku na poziciju sukladnu njezinoj važnosti, s osobama na resornom čelu dokazanima izvan političkog sustava i osobama koje imaju znanje, misaonu spoznaju, građansku hrabrost odlučivanja i dovoljnu širinu shvaćanja značenja ljudske populacije kao najvrednijeg dijela i čimbenika hrvatskog društva i prostora. Kao, uostalom, i svakog drugog. Tako počinje rješavanje strateškog nacionalnog pitanja.

Rješenja

Kakva su rješenja?

Hrvatska mora odmah početi demografsku revitalizaciju po oba revitalizacijska modela: revitalizaciju klasičnom populacijskom politikom i revitalizaciju selektivnom imigracijskom politikom. Prva se zasniva na poticanju rađanja i donosi rezultate u dužem razdoblju, a druga na selektivnoj imigraciji, s kojom revitalizacija počinje odmah po provođenju. Za oba je modela potrebno donijeti poticajne mjere zasnovane na znanstvenoj logici i razvojnoj potrebi i komplementarno ih usklađivati na nacionalnoj i lokalnoj razini koristeći primarno najvažniji poticajni model kroz usmjeravanje porezne politike.

I za kraj: kako po Vama treba voditi demografsku politiku i u koje zemlje se, primjerice, možemo ugledati?
Demografska se politika mora voditi po znanstvenim zakonitostima i projekcijama, mora se pomaknuti iz političke i socijalne sfere i mora se temeljiti na iskustvima zemalja koje su bile u sličnom položaju kao Hrvatska: zemalja koje imaju više stanovnika u iseljeništvu nego u matičnoj državi i zemalja koje u svom iseljeništvu vide posebno bogatstvo prema kojem se postavljaju i demografski revitalizacijski modeli i strateški razvojni. Posebni su primjeri za to Izrael i Irska.