Prije otprilike dva mjeseca na čelo Hrvatskoga narodnoga kazališta u Varaždinu stigla je kazališna, filmska i televizijska glumica te kazališna redateljica Senka Bulić iz Splita.

Bulić je akademsko obrazovanje stekla na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te je u više od 40 godina karijere ostvarila brojne uloge, a prije više od 20 godina osnovala je Umjetničku organizaciju Kazalište „Hotel Bulić“. Vodila je i Pučko otvoreno učilište te kazalište u Velikoj Gorici, kao i dramski program Splitskog ljeta.

Teško je pobrojati sve njezine angažmane od početka karijere do danas, no definitivno je najviše uloga ostvarila na kazališnim daskama, a od filmskih se izdvajaju one u filmovima „Kako je počeo rat na mom otoku“, „Svećenikova djeca“ i „Cijena života“. Vrijedi istaknuti i veliko iskustvo u sinkronizaciji, pri čemu je svoj glas posudila u brojnim animiranim filmovima. S novom intendanticom varaždinskoga HNK-a razgovarali smo o dosadašnjem radu u Varaždinu, planovima i ciljevima, ali i izazovima koji se vežu uz varaždinsko kazalište.

Tijekom Vaše dugogodišnje i bogate karijere ostvarili ste brojne kazališne, filmske i televizijske uloge, a zavidno iskustvo stekli ste i u redateljskim vodama. Iskustva Vam ne nedostaje ni u vođenju dramskih institucija i događaja, tu je i osnivanje Umjetničke organizacije Kazalište „Hotel Bulić“… Stoga vjerujemo da rad na mjestu intendantice HNK-a u Varaždinu za Vas predstavlja izazov u kojem se snalazite jednako dobro kao i u projektima dosad. Jesmo li u pravu?  

Izazov je svakako. Motivirana sam željom da radim velike projekte u ovakvom tipu kazališta. Većinu sam karijere bila na nezavisnoj sceni, ali sam bila i u ansamblima, vodila sam kulturni centar u Velikoj Gorici, u kojem sam utemeljila Scenu Gorica, bila sam ravnateljica Drame Splitskog ljeta i pomoćnica pokojnog maestra Nikše Bareze za sve segmente programa, operu, balet, dramu. Imam dugogodišnje iskustvo u vođenju vlastite Umjetničke organizacije Kazalište „Hotel Bulić“. Mislim da se radi o dovoljno iskustva, ali i o želji kojom mogu garantirati veliki angažman i oko novog projekta, pozicioniranja HNK-a u Varaždinu kao uzbudljivog, živog mjesta, važnog za građane Varaždina, ali i puno šire. 

Brojne obveze

Kakvo je Vaše dosadašnje iskustvo rada u HNK-u u Varaždinu, jeste li naišli na dobrodošlicu?

Zadovoljna sam, brzo su prošla prva dva mjeseca, ali uz jako puno posla, upoznavanja sa situacijom, svim zaposlenicima. Zbog brojnih obveza koje su me dočekale nakon preuzimanja, nisam imala čuvenih prvih sto dana mira, morala sam se brzo snaći u situaciji velikih očekivanja i potrebe za hitnim promjenama, bez kojih nije moguće osigurati kvalitetno funkcioniranje. 

Kada ste imenovani intendanticom, kakva Vas je situacija zatekla vezana uz financije, repertoar, međuljudske odnose, programe…? 

Došla sam pred premijeru „Potpune pomrčine“, priče o vezi između velikih pjesnika Rimbauda i Verlainea. Nakon toga je uslijedila predstava „Kadishl“, projekt koji govori o stradanju Židova u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, važna tema koja nas podsjeća na prijetnju koja se pojavljuje iz nerazriješenih odnosa s mučnim fazama prošlosti. Odgledala sam sve aktualne naslove, napravila daljnji plan izvedbi, dogovore oko festivalskih gostovanja, inzistirala na pojačanju marketinških aktivnosti, vidljivosti programa, promjeni načina online prodaje po uzoru na sva velika kazališta… Radila na dogovorima oko repertoara za 2022. i 2023. godinu, a i dalje. 

Repertoarni program s Vama na čelu Kazališta započeo je premijerom predstave „Bogovi“ Dalibora Matanića. Kako ste zadovoljni predstavom i ostalim repertoarom?

„Bogovi“ su prvi naslov iz programa s kojim sam se prijavila na natječaj. Imala sam sreću što je naš najzaposleniji redatelj imao slobodan termin za rad u Varaždinu, pa s „Bogovima“ izlazimo u svibnju. Rad je intenzivan, u podjeli su Helena Minić Matanić, Marko Cindrić, Hana Hegedušić, Robert Plemić, Beti Lučić, Karlo Mrkša i Elizabeta Brodić. Scenografiju i kostimografiju radi Ana Savić Gecan. 

Mjesto izbora građana

U kojem smjeru ćete nastojati razvijati varaždinski HNK?

Želim ga pozicionirati kao mjesto izbora građana Varaždina, ali i cijele Županije i okolnih županija, te mu osigurati mjesto na nacionalnoj kulturnoj mapi. Želim stvarati prvenstveno relevantan repertoar koji će uvažavati suvremene interese, probleme, koji će biti živo, vibrantno mjesto.

Tijekom Vašeg mandata u glumački ansambl zasad su stigla dva nova umjetnička lica – Helena Minić Matanić i Marko Cindrić. Kako je došlo do ovih suradnji i jesu li u planu ili pripremi nove suradnje? 

Otvorena sam za nove suradnje u skladu s mogućnostima i repertoarnim potrebama. Mislim da je potreban jak ansambl koji može iznijeti velike repertoarne zadatke. Marka i Helenu poznam i pratim već jako dugo, radi se o izvrsnim glumcima koji mogu odlično funkcionirati u različitim estetikama, što mi je bilo najvažnije kod odabira. 

Što je, prema Vašem mišljenju, najveći izazov i/ili problem HNK-a u Varaždinu, ali i drugih kazališta u Hrvatskoj? 

Najveći izazov u idućem razdoblju za sve će biti briga o publici. Nakon dvije godine pandemije i uvjeta u kojima se program odvijao uz ograničenja, zadatak nam je osigurati što snažniji i kvalitetniji repertoar, ali i druge formate za privlačenje publike, poput radionica, uključivanja publike u kazališni program kroz različita iskustva suradnji. Publika mora biti u središtu našeg planiranja. S obzirom na nove okolnosti, ekonomsku nesigurnost i brze društvene promjene, moramo se brinuti i o osiguranju financijske stabilnosti. 

Potreban kvalitetan Zakon o kazalištima

U pripremi je novi Zakon o kazalištima. Nakon mnogih zagrebačkih gradskih kazališta, strukovnih udruga i HSDK-a, negativan stav o Nacrtu prijedloga Zakona o kazalištima izrazio je i HNK u Varaždinu. Koje su glavne promjene u odnosu na postojeći zakon? Kako bi novi zakon doveo do veće nesigurnosti umjetnika i njegova položaja? Koje su još problematične stavke Nacrta prijedloga novog Zakona o kazalištima i kako bi Zakon o kazalištima trebalo regulirati, prema Vašem mišljenju? 

Bilo bi nam jako važno da nakon dužeg vremena dobijemo sveobuhvatan i kvalitetan zakon koji će uvažiti potrebe umjetnika i organizacijske potrebe kako bi kazališta u idućem razdoblju što kvalitetnije osigurala umjetničke uvjete i dugoročnu financijsku stabilnost. Primjedbe na Nacrt prijedloga iznijele su strukovne udruge, iz niza ansambala također su upućena pisma u kojima se apelira na određene dijelove Zakona, a koji se tiču statusa umjetničkog osoblja. Nadam se što kvalitetnijoj raspravi nakon što prijedlog Zakona bude stavljen na javnu raspravu. 

U nekim kazalištima problematična je situacija s glumcima koji su dio ansambla, za što redovito primaju plaću, ali nisu angažirani u predstavama i radu matičnoga kazališta, već se angažiraju na vanjskim projektima poput reklama, serija itd. Ima li i varaždinski HNK takav problem i ako ima, kako ga planirate riješiti? 

Glumci imaju pravo i na ostale angažmane ako to ne ugrožava njihove obveze u matičnom kazalištu. To se može regulirati dobrom komunikacijom i planiranjem. Rad u Kazalištu je primaran, ali je u interesu Kazališta i da ima dobre i šire poznate glumce. Izbjegavat ću model u kojem vanjski angažmani prevladavaju nad obvezama u Kazalištu. Puni angažman svih zaposlenika obveza je vodstva Kazališta. 

Iako ste studirali na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i bili ravnateljica POU-a i kazališta u Velikoj Gorici, ipak ste rodom iz Splita, gdje ste i proveli određeni dio života i karijere. Kako Vam je kao Dalmatinki živjeti u Varaždinu, na sjeveru Hrvatske? Primjećujete li razliku u mentalitetu i prilagođavate li se na nju? 

Iako dolazim iz puno temperamentnijeg okruženja, na Varaždin mi se nije bilo teško priviknuti. Pomalo otkrivam genijalne prostore grada, već sam se zaljubila u neka dvorišta, razmišljam o mogućnostima ambijentalnih programa. Zasad imam jako pozitivna iskustva s ljudima u Varaždinu. Ovaj grad i kazalište pružaju mogućnost za koncentrirani, posvećeni rad, iz kojeg po pravilu izlaze puno veći rezultati.