Kako da naši ljudi napokon ubiru plodove svog rada, što trebamo učiniti da bi iskoristili sve potencijale koje sjever Hrvatske ima, što u praksi znači održivi turizam… Odgovore na ova, ali i mnoga druga pitanja, potražili smo kod čovjeka koji već dva desetljeća živi i radi turizam, a rezultati su i više nego vidljivi.

– Nije cilj da postanemo masovna destinacija kao Istra ili Dalmacija jer bi to onda značilo da je nešto krenulo u krivom smjeru u tim dijelovima Hrvatske. Nama je cilj da ljudi budu zadovoljni, da svoje proizvode prodaju na svojim OPG-ovima, farmana, da razvijamo potencijale koje imamo i da budemo specifični. Imamo brojne prednosti koje još nismo iskoristili, a ključ je i u povezivanju, dobroj informiranosti, kao i u povlačenju sredstava iz EU fondova – kaže nam Rudi Grula, direktor Turističke zajednice Međimurske županije.

Međimurska županija najuspješnija je destinacija održivog turizma. To je priznanje nedavno uručeno međimurskom županu Matiji Posavcu na Danima turizma u Šibeniku. Također, projekt “Med dvemi vodami” drugi je najbolji EU projekt u Hrvatskoj. To je samo dio priznanja koja Međimurje iz godine u godinu dobiva zahvaljujući angažmanu koji ulažu u razvoj turizma.

Što je održivi turizam u praksi?

Održivi turizam podrazumijeva tri generalne skupine, ili stupa, a to su u turističkom smislu prostorno okolišna održivost, društvena održivost i ekonomska održivost.

Kad govorimo o prostorno okolišnoj održivosti krećemo od samog prostornog planiranja, tu ključnu ulogu imaju gradovi i općine. Znamo da je ovaj naš sjever Hrvatske gusto naseljeni kraj i da je veliki pritisak razne infrastrukture na prostor. Tu je i pritisak na suvremenim arhitektonskim rješenjima koja su možda kvalitetna u smislu izgradnje stambenih zgrada s ravnim krovovima, ali je pitanje koliko se takve zgrade uklapaju u krajolik. Znamo kako izgleda tradicionalni krov. Zamislite 20 kuća u nizu s ravnim krovom u gornjem Međimurju na vinskoj cesti. Time gubimo autentičnost krajolika, a ljudi k nama dolaze upravo zbog tog krajolika. Tu je važna i praksa u zaštiti okoliša, 23 posto Međimurja je unutar zaštićenog područja. Nije dovoljno Regionalni park Mura – Drava načelno zaštititi nego je potrebno njime upravljati i to naravno uvijek treba uskladiti s gospodarskim potrebama.

Kad govorimo o ekonomskoj održivosti, što to znači za naše domaće ljude?

Spomenimo i da je Hrvatska među 10 zemalja po bioraznolikosti. To je nevjerojatan potencijal.

Kada govorimo o praksi u okolišu govorimo i o tome kako komercijalni subjekti tome pristupaju. Primjerice, Terme Sveti Martin i ruralna kuća za odmor Lina dobile su certifikat Ecolabel, to je veliki zaokret u filozofiji poslovanja, ali i poticaj manjim poduzetnicima da krenu u tom smjeru.

Što se tiče društvenog pristupa, mi kroz Ekomuzej Međimurja gradimo turistički proizvod koji uključuje našu kulturnu, prirodnu i tradicijsku baštinu.

Jako nam je važno da lokalna zajednica sudjeluje u tome i da je zadovoljna načinom korištenja svojih identitetskih vrijednosti

Što se tiče ekonomskog aspekta, znamo da u razvijenijim zemljama postoje resorti gdje lokalna zajednica nema gotovo nikakve koristi, pa čak  ima i negativne posljedice. Mi to ne želimo. Ekonomski pristup mora biti takav da šira zajednica ima od toga koristi, da turizam omogućava ljudima da plasiraju svoje proizvode. Važno nam je da si naši ljudi mogu pobrati vrhnje, a ne da netko sa strane ubire vrhnje, a mi ostajemo na konobarskim plaćama. Ekonomska održivost u kojoj naši ljudi spajaju kraj s krajem, a neki vlasnik dobro zarađuje ne dolazi u obzir. Važno nam je i da komercijalni sektor prepozna da mora cijeniti lokalnu zajednicu i vraćati toj zajednici kroz različite vidove ulaganja.

S Institutom za turizam smo 2019. godine proveli istraživanje s ciljem da utvrdimo koliko je lokalna zajednica zadovoljna razvojem turizma i 98 posto ljudi nam je reklo da su zadovoljni utjecajem turizma na naš lokalni identitet.

Koji je zapravo glavni cilj?

Sad smo na početku planiranja novog razvojnog ciklusa.

Dosad smo imali ciljeve porast broja noćenja, porast dolazaka i slično, odnosno fizičke pokazatelje rasta, a sada će nam prvi cilj biti rast zadovoljstva lokalne zajednice utjecajem turizma.

Ipak, sjever još uvijek nije iskoristio sve svoje potencijale

Mislim da nećemo moći parirati Istri i Dalmaciji i to nije cilj. To bi značilo da su klimatske promjene uzele toliko maha da na našoj obali turizam padne i to bi bila katastrofa. No, siguran sam da će u desetak godina naši ljudi kroz svoju primarnu djelatnost od turizma dobiti onu dodanu vrijednost. U ovom času u Međimurju je direktno u turizmu, a tu podrazumijevam i smještaj i kompletnu proizvodnju hrane, zaposleno oko 1500 ljudi. To je niti dva posto od ukupno zaposlenih u Međimurju. Cilj je doći do 4 posto. Međutim, ključno je da recimo 40 posto stanovnika Međimurja uključujući i tvrtke, ima mogućnost kroz turizam plasirati svoj finalni proizvod.

Cilj je da kroz turizam poberemo vrhnje, a ne da trošimo svoje resurse i prostor da bi preživjeli.

Takav turizam vidim za cijelu ovu našu sjevernu Hrvatsku i vjerujem da će se ta vizija kroz pametno planiranje i pametno ulaganje ostvariti kroz desetak godina jer je sve veći i veći interes ulagača.

No, ne na sustavu apartmanizacije nego ruralnih kuća za odmor, turizma gdje domaćin goste prima na svoje imanje, gdje plasira svoj ili susjedov proizvod.

Još uvijek nedostaje povezanosti među lokalnim sredinama. Ne bi li i susjedne županije u ovom dijelu Hrvatske mogle imati zajedničku turističku ponudu?

Imamo primjer dobre prakse, Turističke zajednice Međimurske, Varaždinske i Krapinsko-zagorske županije udružile su se i dobile potporu fonda za udruživanje pri Ministarstvu turizma za projekt ˝Sto dvoraca sjeverne Hrvatske˝. Izradili smo zajednički brend prošle godine, sad se rade zajednički promo materijali i izaći ćemo s našim zajedničkim proizvodom. Sad je bitna priča. Ljudi koji vole takvu vrstu putovanja žele nešto novo i mislim da mi možemo biti hit s takvim brendom na zapadno-europskom tržištu. To je dobar primjer i za povezivanje općina. Pa ne treba svaka općina imati svoju Vinsku cestu nego je cilj stvoriti zajedničku priču. Turiste ne zanima gdje su granice općina ili županija, turiste zanima dobra ponuda i dobra turistička priča.

I to nije nikakvo administrativno, već proizvodno udruživanje.