Povežite se s nama

U fokusu

INTERVJU Stiven Toš, direktor Bomarka: Sve će teže biti pronaći kvalitetne radnike

Objavljeno:

- dana

Bomark grupa najveći je hrvatski distributer i proizvođač ambalažnih proizvoda te jedan od lidera u proizvodnji stretch folije u jugoistočnoj Europi. Središnja niša grupacije je proizvodnja stretch folije u tvrtki Bomark Pak te distribucija ambalažnih proizvoda u tvrtki Bomark Ambalaža.

Od male obiteljske distributerske kompanije tvrtka je u više od 25 godina narasla u proizvođača i distributera koji posluje na području cijele Europe. O poslovnim izazovima s kojima se susreće jedna od najvećih tvrtki u Varaždinskoj županiji razgovarali smo s direktorom i suvlasnikom tvrtke Stivenom Tošom.

Kako se pandemija koronavirusa odrazila na poslovanje tvrtke, koliko im znače nagrade struke, kako se nose s nedostatkom radne snage i kojim im izazove predstoje – samo su neka od pitanja iz intervjua s mladim menadžerom.

Nagrade

Udruga „Hrvatski izvoznici“ početkom rujna dodijelila je svoje nagrade “Zlatni ključ” najboljim izvoznicima u 2020. godini, a tvrtka Bomark Pak najbolji je izvoznik u Mađarsku. Također, primili ste i plaketu „Zlatna kuna“ za 2019. godinu u kategoriji srednjeg trgovačkog društva. Koliko vam te nagrade znače, kao tvrtki i vama osobno?

Veliko mi je zadovoljstvo kada je trud prepoznat i nagrađen. Predstavljam tvrtku koja se uspjela iz male Hrvatske postaviti kao lider u kvaliteti i brizi za kupce diljem Europske unije. Nagrada za najboljeg izvoznika u Mađarsku je samo potvrda truda cijelog Bomark tima. Naravno, osobno me također veseli kada unatoč svim napadima što konkurencije, što nelojalne konkurencije, ipak uspijevamo borbu održati na visokoj razini, što ova nagrada i dokazuje.

Kako je pandemija koronavirusa utjecala na poslovanje tvrtke i s kojim ste se sve izazovima suočavali te kako ste ih prebrodili?

Postojala je velika neizvjesnost u početnom stadiju pandemije, kada su se počele zatvarati granice. Nismo bili sigurni hoćemo li uspjeti osigurati dovoljne količine materijala, što je posredno moglo vrlo ozbiljno utjecati na cjelokupnu industriju. Najveći izazov je zasigurno bio osigurati zdravlje svih djelatnika te održati neprekinutu nabavu materijala.

Jeste li se u 2020. godini susreli s padom prihoda i kako ste ga prebrodili?

Smatram da smo, kao i većina tvrtki, osjetili posljedice prvog vala pandemije i agresivnog pristupa zatvaranju transportnih pravaca. Međutim, oduvijek smatramo da se treba pokušati barem pripremiti za nepredvidivo, te smo uz dodatne napore, kako zaposlenika tako i menadžmenta, uspjeli prebroditi 2020. godinu.

Pandemija

Je li bilo otpuštanja, smanjenja plaća radnicima?

Nije. Smatramo da su naši zaposlenici okosnica poslovanja, te smo i usred pandemije isplatili, osim svih plaća, i dodatne regrese i božićnice.

Dojma smo da polako stvari sjedaju na svoje mjesto bez obzira na pandemiju i mnogi poslodavci ne mogu dobiti kvalitetnog radnika. Imate li vi taj problem?

Trenutno još uvijek uspijevamo naći kvalitetne i dobre radnike, međutim, činjenica je da će biti sve teže naći kvalitetne radnike.

Kako zadržati kvalitetnog radnika da ne ode raditi u inozemstvo?

Kada netko odluči otići u inozemstvo, on će to i učiniti. Činjenica je da se trudimo, osim dobrih uvjeta i dobrih međuljudskih odnosa, stvarati i dobru radnu atmosferu, pa se kombinacijom tih stvari može utjecati i na odluke radnika.

Koji su dugoročni ciljevi tvrtke, čiji ste i vi suvlasnik?

Volimo se šaliti da uvijek imamo ideja i planova, međutim, vrijeme će pokazati koji će se od njih ostvariti. Cilj je razvijati tržišta, širiti se i povećavati kapacitete.

Koje stvari bi država trebala olakšati vama poduzetnicima?

Što manje uplitanja u poslovanje, olakšanje poreznih politika, poglavito na plaćama radnika, stvorilo bi puno bolje okruženje za zadržavanje, ali i razvoj tržišta rada.

Mladi i stariji menadžeri

Primili ste prije četiri godine nagradu za najboljega mladog menadžera po izboru Udruženja CROMA. Koliko vam ta nagrada znači? Iz vaše perspektive, kakav mora biti mladi menadžer?

Svaka nagrada, svako priznanje velik je poticaj, posebno mladoj osobi koja se svojim radom tek probija i želi dokazati u poslu. Iako godi da te prepoznaju u startu, to je velika obveza i još te više tjera na rad i usavršavanje. Iako na početku karijere, to nikako ne znači da nije zasluženo. Prije samih poslovnih početaka puno je zalaganja i rada uloženo u obrazovanje, jer ako nemate osnovnu podlogu za rad u obrazovanju, teško se nadograđivati kako u znanju, tako i u svim ostalim vještinama.

Uvijek je važno praćenje svega što se zbiva u poslovnom okruženju, kako na lokalnoj, tako i na globalnoj razini. Ono što je bitno je da uvijek ostanete dosljedni sebi, da budete pošteni i moralni te da se s velikim poštovanjem odnosite prema svojim kolegama, suradnicima, ali i poslovnim partnerima i konkurenciji.

I za kraj koja je razlika između menadžera starog kova i vas mladih?

Smatram da su mlađe generacije brže i agresivnije u donošenju odluka, što ne mora nužno značiti da je to uvijek i dobro. Zbog toga je važno da u svakom poslovanju postoje i stariji savjetnici, koji će sagledati situaciju iz druge perspektive.

U fokusu

INTERVJU Dr. Stjepan Šterc: Gospodo političari vrijeme je za razum i pomak iz političkih visina prema prizemnoj stvarnosti

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Još uvijek se raspravlja o nedavno objavljenim rezultatima popisa stanovništva. Naime, Hrvatska ima 3,88 milijuna stanovnika, što je oko 360.000 manje nego 2011. godine. Također, i Varaždinska županija u 10 godina zabilježila je pad broja stanovnika, od 8,92 %, kao i susjedna Međimurska, od 6,98 %. Zašto Hrvatska ima gotovo 10 % manje stanovnika, zašto i sjever Hrvatske ima manje stanovnika nego prije 10 godina, tko je za to kriv, kako se treba voditi demografska politika – samo su neka od pitanja o kojima smo razgovarali s najpoznatijim hrvatskim demografom dr. sc. Stjepanom Štercom.

Je li po Vama očekivano u 10 godina imati gotovo 10 % manje stanovništva?

Bilo je za očekivati s obzirom na trendove i pokazatelje prirodnog pada stanovništva, vanjsko iseljavanje, smanjivanje broja učenika osnovnih i srednjih škola, intenzivno starenje ukupne hrvatske populacije i političku mirnoću s kojom su se te demografske negativnosti promatrale. Iako je struka godinama, pa i desetljećima upozoravala što bi se moglo dogoditi u popisu 2021. godine, iako su izrađivani i prihvaćani programi demografske revitalizacije, iako su održana brojna predavanja, tribine, okrugli stolovi, pa i stranački skupovi na tu temu, ozbiljnijeg pomaka u smislu provođenja demografske obnove nije bilo. Politička su se očekivanja dosad vladajućih stranaka ili koalicija uglavnom svodila na lamentacije oko važnosti demografske problematike i čekanja njezina ispuhivanja u javnosti. Rezultati su popisa dvojako doživljeni: kao šok vladajućih i kao očekivanja opozicijskih, iako nitko u svom programu nije imao demografski opstanak Hrvatske i hrvatskog naroda kao političku primarnost djelovanja, niti je ikad zatražena posebna sjednica Vlade ili Sabora po tom pitanju. Uglavnom, politički je osjećaj postojanja na vlasti ili njezina dohvata prevladao nad znanstvenim vapajima i sustigla nas je potvrda demografskog sloma, koji bi morao zabrinuti svakog racionalnog u ovoj zemlji.

Demografska politika

Kako to? Zašto po Vama imamo pad broja stanovnika?

Depopulaciju ovih razmjera u Hrvatskoj uvjetovali su brojni čimbenici tijekom dužeg razdoblja, dok je njezin intenzitet pospješen upravo zbivanjima u prošlome međupopisnom razdoblju. Hrvatska je od početka 20. stoljeća imala sedam demografskih destrukcijskih valova, koji su bili vezani za iseljavanja i posredna i neposredna ratna stradavanja. Iseljenički su valovi početkom 20. stoljeća, u gastarbajterskoj eri šezdesetih, neposredno nakon Drugoga svjetskog rata i s recentnim iseljavanjem odnijeli gotovo 1,7 milijuna ljudi, a ratna posredna i neposredna stradavanja u svim ratovima 20. stoljeća više od milijun ljudi. Hrvatska je jedina zemlja u užem i širem okruženju koja je imala depopulaciju u sva tri prva poslijeratna popisa stanovništva nakon ratova. Jedina. Sve navedeno je ubrzalo smanjivanje prirodnog rasta i pojavu prirodnog pada i starenje hrvatske populacije, a agresija na Hrvatsku je početkom devedesetih negativnosti dodatno ubrzala. Nakon toga, uz sva upozorenja i projekcije, politički je upravljački sustav sve to promatrao bez pomaka, pa su demografski parametri dobivali sve negativnije vrijednosti. Pravi je demografski potop uslijedio u posljednjem međupopisnom razdoblju, a pogotovo nakon ulaska Hrvatske u EU. Tako je Hrvatska postala jedna od najstarijih populacija u svijetu i našla se u demografski najugroženijem prostoru u svijetu po stručnjacima UN-a. Ugrožavanje osnovnih sustava na kojima počivaju hrvatsko društvo i hrvatska država postaje realnost, a demografska problematika ključno pitanje hrvatskog nastavka, opstanka i razvoja.

Je li pad broja stanovnika krivnja politike, odnosno političara?

Koliko god se hrvatski političari tješe i opravdavaju kako su se otvorile europske granice, omogućila sloboda kretanja i otvorilo tržište rada, politika je primarni krivac, a u toj primarnosti političari. Jednostavno je mirnoća promatranja političkih izvršitelja demografske devastacije Hrvatske učinila svoje i, unatoč javnom negiranju krivnje, krivica ostaje neosporna. Ovi su rezultati popisa prilika za konačno prihvaćanje demografske problematike kao ključnog pitanja ukupnog razvoja zemlje.

Nastavno na prošlo pitanje: je li demografska politika u Hrvatskoj po Vama promašena?
Demografska se politika u Hrvatskoj provodi retoričkim metodama, prosječnim pozicijskim ljudima i mjerama koje malo rezultata daju. Promašen je pristup, izbor provoditelja i primjena poticajnih mjera jer se sve svodi na politizaciju problematike, iako ona nije političko, svjetonazorsko, ideološko, vjersko, etničko i slično pitanje, već strateško razvojno, o kojem primarno ovisi hrvatska budućnost.

Sjever bolji

Varaždinska županija ima gotovo 9 % manje stanovnika nego prije 10 godina. Dojma smo da je naša županija po demografskim pokazateljima u boljoj poziciji od slavonskih županija, gdje neke županije imaju i više od 20 % manje stanovnika nego prije 10 godina.

Nemojmo se zavaravati: i gubitak od 9 % je velik demografski gubitak u 10 godina, samo se radi o vremenskom pomaku. Nastavak bi, uz ovakvo političko mirovanje, mogao ubrzati demografske negativnosti, no ipak se radi o prednosti nad slavonskim prostorom koja se mora iskoristiti za donošenje revitalizacijskih odluka ne želi li se prihvatiti realnost nastavka nestanka na razini cijele države. Ovi su rezultati opomena svim političkim upraviteljima, od nacionalne preko regionalne do lokalne razine. Gospodo, vrijeme je za razum i pomak iz političkih visina prema prizemnoj stvarnosti!

Međimurska županija ima pad broja stanovnika od 6,98 %. Zbog čega sjever Hrvatske ima manju depopulaciju?

Razliku nisu uvjetovali čimbenici u sredinama s manjom depopulacijom, nego primarno u sredinama velike demografske devastacije, koje se prazne uslijed dugogodišnje politizacije u svemu oko nas. Postoje, naravno, i ostali razlozi, uvjetovani boljom uređenošću lokalnih društava i ozbiljnijim i odgovornijim političkim pristupom.

Kako zaustaviti daljnju depopulaciju Hrvatske?

Prije svega, vlast mora prihvatiti realnost znanstvenih najava i u izvršnoj vlasti postaviti demografsku problematiku na poziciju sukladnu njezinoj važnosti, s osobama na resornom čelu dokazanima izvan političkog sustava i osobama koje imaju znanje, misaonu spoznaju, građansku hrabrost odlučivanja i dovoljnu širinu shvaćanja značenja ljudske populacije kao najvrednijeg dijela i čimbenika hrvatskog društva i prostora. Kao, uostalom, i svakog drugog. Tako počinje rješavanje strateškog nacionalnog pitanja.

Rješenja

Kakva su rješenja?

Hrvatska mora odmah početi demografsku revitalizaciju po oba revitalizacijska modela: revitalizaciju klasičnom populacijskom politikom i revitalizaciju selektivnom imigracijskom politikom. Prva se zasniva na poticanju rađanja i donosi rezultate u dužem razdoblju, a druga na selektivnoj imigraciji, s kojom revitalizacija počinje odmah po provođenju. Za oba je modela potrebno donijeti poticajne mjere zasnovane na znanstvenoj logici i razvojnoj potrebi i komplementarno ih usklađivati na nacionalnoj i lokalnoj razini koristeći primarno najvažniji poticajni model kroz usmjeravanje porezne politike.

I za kraj: kako po Vama treba voditi demografsku politiku i u koje zemlje se, primjerice, možemo ugledati?
Demografska se politika mora voditi po znanstvenim zakonitostima i projekcijama, mora se pomaknuti iz političke i socijalne sfere i mora se temeljiti na iskustvima zemalja koje su bile u sličnom položaju kao Hrvatska: zemalja koje imaju više stanovnika u iseljeništvu nego u matičnoj državi i zemalja koje u svom iseljeništvu vide posebno bogatstvo prema kojem se postavljaju i demografski revitalizacijski modeli i strateški razvojni. Posebni su primjeri za to Izrael i Irska.

Nastavite čitati

U fokusu

Lokalni referendum u Ivancu može propasti ako se ne odazove dovoljno birača

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ivančani izlaze 20. veljače na lokalni referendum na kojem će glasati o temama pripojenja Ivkom-vode Varkomu i dovoza “tuđeg” smeća u Ivanec.

Gradsko vijeće Ivanca jednoglasno podržalo održavanje referenduma o Ivkom-vodi i otpadu u Jerovcu

Zanimljiva je stvar da referendum može ne uspjeti jer odaziv birača nije dovoljan.

Naime, prema Zakonu o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave na izbore treba izaći većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača jedinice lokalne samouprave.

– Na lokalnom referendumu odlučuje se većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača jedinice lokalne samouprave, odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave u kojoj je raspisan referendum – točna je stavka navedenog zakona.

Ustavnost i zakonitost lokalnog referenduma nadzire Državno izborno povjerenstvo i Ustavni sud Republike Hrvatske.

Naime, lokalni referendum je propao u Pribislavcu 2011. godine kada se glasalo o povjerenju tadašnjoj načelnici. Na referendum je tada izašao 271 birač, što je bilo svega 11,06 % od 2450 upisanih u biračke spiskove.

Odaziv birača

Provjerili smo na Državnom izbornom povjerenstvu (DIP) kakva je izlaznost birača bila na proteklim izborima.

Na lokalnim izborima održanima 2021. godine na području Grada Ivanca bilo je registrirano 11.315 birača, a u prvom krugu ih je za gradonačelnika glasalo 5218, odnosno 46,12 %. U drugom krugi izašlo je još manje birača, samo 40,66 %.

Na lokalnim izborima 2017. godine, izbor gradonačelnika, u prvom i jednom krugu je u Gradu Ivancu izašlo 48,36 % birača.

Ni na lokalnim izborima 2013. godine nije izašla polovica birača. Te je godine u Ivancu bilo 11.118 birača, a u prvom ih je krugu na glasanje za gradonačelnika izašlo 4728, odnosno 42,53 %.

Sličan je bio odaziv Ivančana i na parlamentarnim izborima.

Izborni dan referenduma će pokazati koliko su teme bile važne Ivančanima i koliko će ih izaći na birališta. Ako referendum ne uspije, opet se vraća na odlučivanje predstavničkom tijelu, odnosno Gradskom vijeću Ivanca.

– Uspije li referendum (na glasačke mjesta treba izaći 50 % + jedan birač) i ako građani na njemu kažu NE pripajanju Varkomu i NE smeću, na taj način Ivanec će poslati snažnu političku poruku Vladi i aktualnoj vlasti koja bi, bude li političke volje i mudrosti, nakon toga možda i mogla promijeniti svoje akte – objavljeno je na internetskoj stranici Grada Ivanca.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje