U Novom Marofu počeli 8. Rabuzinovi dani: otvorena izložba “Od siromašne sreće do velikog svijeta“
Prije više od stotinu godina, 27. ožujka 1921. godine, u Ključu pokraj Novog Marofa rođen je svjetski priznati likovni umjetnik...
KNJIŽEVNOST
Ines Hrain, najčitanija varaždinska spisateljica, uskoro će nedvojbeno steći još brojniju publiku. Naime, nakon tri romana namijenjena isključivo odraslima, upravo je objavila i svoj prvi roman za mlade, „Pusti otok“.
– Na pisanje me potaknuo moj sin Ivan, koji se vječito žalio da je školska lektira suhoparna i dosadna. Mladi žele pročitati nešto što nema petsto stranica, oni vole da je štivo napeto i suvremeno. Već sam pisala za mlade, a i u školi radim upravo s mladima. Pisala sam tekstove za dramsku grupu i smotru Lidrano, a napisala sam svojedobno i jedan dječji krimić koji mi je kompjuter „pojeo“. No, napisat ću ga ponovno, još zrelije, jer sad imam više iskustva – govori Ines Hrain.
Roman je namijenjen starijim osnovcima i srednjoškolcima, svima koji se suočavaju s izazovima puberteta. Takvi su i glavni likovi, dvoje mladih na razdjelnici djetinjstva i zrelosti. Željko je mladić koji je dijelom još dječak, Emina je djevojčica koja već postaje djevojka. Na ljetovanje još odlaze s roditeljima, ali već izlaze navečer, pa i ljube, ili barem maštaju o tome.
– „Pusti otok“ pisan je mojim prepoznatljivim stilom, čitko i jezgrovito. Radnja je uzbudljiva, odvija se brzo, bez dosadnih opisa. Što se tiče sličnosti s mojim prethodnim romanima, i u ovome se pojavljuju žene, emancipirane i samosvjesne, ali i muškarci, stari i mladi. Likovi se ponovno temelje na stvarnim ljudima koje svakodnevno susrećem, pa su zbog toga životni. Roman je dijelom avanturistički i zaista mi ga je bilo uzbudljivo pisati – kaže autorica. A možemo potvrditi da ga je uzbudljivo i čitati!
Kao i u svojim romanima za odrasle, i u „Pustom otoku“ autorica otvara neke teme koje se još doživljavaju kao – tabu: otvoreno govori o seksualnoj agresivnosti, hormonalnoj bujici mladih osoba, alkoholizmu… ali kroz to provodi i pedagošku notu. Nije lako odvagnuti te teme, da ih se autor dotakne, a da ne bude neukusan…
– Glavna junakinja susreće se s raznim vrstama ljudi i upada u različite životne situacije. Sve je to dio odrastanja i događa se našoj djeci svakodnevno. U romanu dotičem te teme, izvlačeći po(r)uku da su takva ponašanja štetna, dakle da je veći frajer onaj koji vjeruje u vlastite sposobnosti od onoga koji pluta u izmaglici alkohola ili promiskuiteta – veli Ines.
„Mladi žele pročitati nešto što nema petsto stranica“, veli Ines Hrain
Možemo potvrditi da je Ines Hrain uspjela ostvariti potrebnu ravnotežu ne samo na ovoj, osjetljivoj, nego i na drugim razinama teksta. Teme su predočene učinkovito, s velikim talentom da se ocrtaju želje, brige, ljubavi i strahovi današnje mladeži. Replike i unutarnji monolozi su uvjerljivi, autentično kolokvijalni, pripovijedanje tečno i precizno, a nije izostala ni nenametljiva odgojna nota.
Sunakladnici „Pustog otoka“ su Tiskara Tiva i autoričin vlastiti obrt, koji je nedavno osnovala i tako, zacijelo, postala prva varaždinska privatna nakladnica. Za kraj nekoliko riječi o tom nesvakidašnjem potezu:
– Vjerujem u vlastite snage i znam da nitko neće odraditi posao umjesto mene, počevši od samog pisanja pa do prodaje. Sada kad sam se osamostalila imam otvorene ruke da provedem svoje zamisli u djelo. Ne ovisim ni o kome i znam da će mi se trud vratiti. Mogu samostalno potpisivati ugovore s distributerima, tiskarama, knjižnicama i knjižarama, pojavljivati se na književnim sajmovima te se natjecati za potpore Ministarstva kulture, kakvu je dobio i rukopis „Otoka“. Sama mogu birati suradnike i odlučivati o načinu reklame i ponude knjige na tržište. Upravo sam krenula s reklamom i prodajom po hrvatskim knjižnicama i knjižarama, a nakon toga nadam se engleskom ili njemačkom prijevodu – zaključuje Ines Hrain.
Izvor:
Foto:
U Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu na pjesnikov je rođendan, 21. ožujka,
održana svečana dodjela nagrada najboljima na drugom Natječaju „Na tragu pjesnika“,
posvećenom velikom hrvatskom književniku Ivanu Goranu Kovačiću, poginulom u Drugom
svjetskom ratu.
Natječaj je organiziran uz potporu Ministarstva kulture i medija RH. Varaždinski književnik Denis Peričić dobio je drugu nagradu za pjesmu „Što je preostalo“.
Prema procjeni stručnog povjerenstva, u kojem su bili Mojca Rapo Waite, Bruno Vojvodić i
Nataša Vojnović, prvu nagradu osvojio je Tin Fresl iz Jastrebarskog, a treću Jelena Stanojčić
iz Zagreba.
Na prošlogodišnjem, prvom izdanju ovog natječaja, prvu nagradu osvojio je upravo – Denis
Peričić.
– Nakon prve i druge, volio bih iduće godine dobiti i treću nagradu! Pa da kompletiram te
svoje ‘male Gorane’… Naravno, šalim se, ali nimalo se ne šalim kad kažem da svaka nagrada
vezana uz Goranovo ime zauzima posebno mjesto u mom srcu. Organizatorima i stručnom
povjerenstvu upućujem svoju duboku zahvalnost na ovom priznanju – ističe Denis Peričić kojem je ovo već 111. književna nagrada.
Dodjela 31. po redu glazbene nagrade Porin održana je u subotu, 23. ožujka.
Dvorana u zagrebačkom HoB-u bila je prepuna velikih, dobro poznatih i priznatih imena hrvatske glazbene scene, kao i onih koji „tek kreću“ na svoj glazbeni put. Crvenim tepihom prošetali su nominirani glazbenici zajedno s brojnim poznatim licima koja su se našla na ovogodišnjoj dodjeli u ulozi gostiju ili uručitelja najpoželjnije glazbene statue.
Veliki uspjeh na ovogodišnjem Porinu postigli su Berislav Šipuš i Vojko V sa suradnicima osvojivši po četiri statue Porina. Tri statue Porina pripale su Letu 3 i Tamari Obrovac sa suradnicima, a još jedna posebnost ovogodišnjeg Porina su i čak tri dobitnika u kategoriji Najbolja izvedba klasične glazbe.
U kategoriji Najbolja izvedba klasične glazbe su čak tri dobitnika, a u ovoj karegoriji nagrade su otišle i u Varaždin.
Među dobitnicima je Chorus angelicus, Capella Savaria, Dječji zbor glazbene škole u Varaždinu, Ivana Lazar, sopran; Tia Pikija, sopran; Sonja Runje, alt; Hugo Hymas, kontratenor; Franko Klisović, kontratenor; Emanuel Tomljenović, tenor; Grga Peroš, bariton; Krešimir Stražanac, bas; Zsolt Kalló; umjetnički voditelj; Capelle Savarie; dirigent: Anđelko Igrec, za skladbu „Johann Sebastian Bach: Muka po Mateju BWV 244“.