Zanjko je po struci profesor fizike, kemije i biologije, a želja mu je oduvijek bila baviti se glazbom, odnosno svirati violinu. Krajem Drugoga svjetskog rata granata mu je raznijela lijevu šaku, pa je svoju želju za sviranjem po završetku rada u prosvjeti zamijenio izradom umjetničkih gudačkih instrumenata. Na natjecanju u Mittenwaldu osvojio je Zlatnu diplomu za najbolji ton violine i viole.

Ivan Zanjko iz Gornjeg Mihaljevca oduvijek je htio biti svirač violine. Ipak, zbog tragedije koju je doživio kao 10-godišnjak, njegove su se želje morale preusmjeriti. Naime, krajem Drugoga svjetskog rata kao civilna žrtva nastradao je prilikom eksplozije granate, zbog čega je izgubio lijevu šaku i oštećeno mu je srce.

Zanjko je violine počeo izrađivati 1978. godine, a do danas je izradio 173 gudačka instrumenta

Svoj je daljnji životni tijek usmjerio na školovanje u Učiteljskoj školi u Čakovcu. Već je tada počeo raditi u prosvjeti, a zatim je u Zagrebu diplomirao fiziku, kemiju i biologiju te svoje obrazovanje potom upotpunio studijem psihologije i pedagogije. Zaposlio se u Osnovnoj školi „Kata Dumbović“ u Zagrebu, gdje je devet godina bio ravnatelj i godinu dana v. d. ravnatelja. Posljednja škola u kojoj je radio bila je Drvodjelska škola Zagreb, gdje je predavao gradnju tambura, gitara i violina. Za svoj je pedagoški rad dobio Nagradu Grada Zagreba.

Sudjelovao je na čak pet svjetskih prvenstava u atletici za invalide

Međutim, s obzirom na to da je zbog eksplozije u djetinjstvu postao 80-postotni invalid, svoje je zdravlje odlučio sve to vrijeme održavati sportom, i to atletikom. Već je u Učiteljskoj školi bio najbrži sprinter, a kasnije je sudjelovao na čak pet svjetskih prvenstava u atletici za invalide, u disciplini petoboj, i na mnogim drugim natjecanjima. Zahvaljujući tomu prošao je svijeta od gotovo cijele Europe do Novog Zelanda, Australije, Singapura i Kuvajta.

Umjesto sviranja – gradnja

Radeći u školi kao predavač prirodne skupine predmeta, nikada nije zatomio svoju ljubav prema glazbi.

– Kada sam se počeo približavati mirovini, to me zabrinulo. Razmišljao sam što će sada biti sa mnom, pa sam se sjetio svoje želje iz mladosti, kada sam već počeo svirati violinu.

Njegovo se ime nalazi u Guinnessovoj knjizi rekorda – izradio je najmanju violinu na svijetu, dugu svega 30 milimetara

Onda sam si rekao: „Ivo, ne možeš svirati violinu, ali je možeš izraditi!“ – rekao je Zanjko.
Tada je, sa svojih 40-ak godina, počeo s doškolovanjem kako bi postao graditelj violina, koje su mu oduvijek bile strast. U tome je i uspio te dokazao da se i samo s jednom rukom može izraditi savršena violina. Najprije se dvije godine privatno školovao u Grazu, pa dvije godine u Beču, a zatim se uputio u Cremonu, na najveću akademiju za izradu umjetničkih violina, na kojoj školovanje traje pet godina. Ipak, ondje nije sve išlo glatko.

Svemu što je proučavao i učio pristupao je profesorski, maksimalno implementirajući znanje iz fizike, kemije i biologije u svoj rad

– Nisu me htjeli primiti kao redovnog studenta jer je uvjet studiranja bilo polaganje ispita sviranja jednog instrumenta, a ja to nisam mogao. A i bio sam „prestar“. Ali bio sam uporan. Moje dosadašnje školovanje bilo je jaka podloga: biologija, kemija, fizika i matematika su ključni predmeti za čovjeka koji se želi baviti izradom violina. Ako ne poznajete materiju iz koje ćete nešto izrađivati i ne znate gdje ćete to pronaći u prirodi, kako ćete drvo raskoliti, osušiti i raspiliti, nemate nikakve šanse – govori Zanjko.

Cremona

Svojom je upornošću te velikom željom i talentom pridobio pozornost i povjerenje respektabilnih profesora s cremonske Međunarodne škole za izradu violina (International School of Violin Making Cremona), među kojima je bio i nedavno preminuli Giovanni Battista Morassi.

Za graditelja violina školovao se u Grazu, Beču i Cremoni, a kasnije je sudjelovao na osam međunarodnih natjecanja graditelja gudačkih instrumenata

– Gio Batta bio je jedan od najvećih graditelja violina u svijetu, ali bio je i izvanredan čovjek. On me je prepoznao i dodijelio mi trojicu profesora koji su radili sa mnom. Ipak, rekao mi je tada jako teške riječi. Rekao mi je da vidi da sam strahovito velik talent i da me cijeni, ali da ću se barem pet puta dnevno sjetiti da s jednom rukom neću moći uhvatiti i obrađivati violinu. No, pronašao sam moduse kako da to činim – prisjeća se Zanjko, koji je tada pomoću škripca i stege pričvrstio predmet te ga tako obrađivao.

Za to mu je, kaže, trebalo tri puta više vremena nego nekomu tko ima obje šake, ali isplatilo se jer su njegovi radovi za cremonsku školu bili izvanredni. Svemu što je proučavao i učio pristupao je profesorski, maksimalno implementirajući znanje iz fizike, kemije i biologije u svoj rad. Iako nije službeno bio njihov polaznik, školi u Cremoni je konstantno imao pristup i kad god se nešto događalo, u svemu je sudjelovao.

– Tako sam s njima stekao veliko obrazovanje, ali nisam mogao dobiti njihovu diplomu, koja je duga čak jedan metar, i zbog toga mi je jako žao – ističe.

Savršen instrument

Zanjko je violine počeo izrađivati 1978. godine, a do danas je izradio 173 gudačka instrumenta – 16 viola, pet violončela, jedan kontrabas i 151 violinu. Njegovi instrumenti danas se nalaze po cijelom svijetu. U Hrvatskoj za takve instrumente nema velikog interesa, ali njegov daljnji rad opstoji od pokoje prodaje u Japanu, Australiji ili nekoj drugoj državi, no to je, kaže, rijetkost. Ističe da su u svemu tome njegovi instrumenti namijenjeni isključivo umjetničkome koncertnome muziciranju.

Nadalje, od svih majstorskih umjetničkih instrumenata, violinu smatra savršenim instrumentom.

– Violina može biti sastavljena od 69, 70 ili 71 elementa. Svi dijelovi moraju biti skladno spojeni u jednu cjelinu. Nadmašuje druge instrumente u svakom pogledu. Violina ima osam oktava, unutar kojih može dati 104 tona. Iako ima samo četiri žice – e, a, d i g – ona može u četiri položaja u osam oktava postići sve te zvukove. Osim toga, može dati i druge zvukove, poput vibrata i slično. Stoga je ona najsavršeniji instrument koji postoji – naglasio je.

Izgradnja

Kada izrađuje instrument od vrlo kvalitetnog drva, radi sporo kako ne bi negdje pogriješio, pa mu za izradu jedne violine treba oko 230 sati, a kada je drvo malo slabije kvalitete, onda mu treba oko 180 sati. Ovaj maestro opisao je i što je potrebno za izradu kvalitetne violine – kvalitetan javor sa stražnje i alpska smrekovina s prednje strane.

– Ta dva drva su najsretniji spoj jer javor ima brzinu širenja zvučnog vala od 4600 metara u sekundi, a smrekovina od 5260 metara u sekundi. Prema tome, kroz ovo drvo zvučni val se širi strahovitom brzinom. Što se brže zvučni val širi kroz drvo, to je violina vrednija, jer glazbenik tonove mora „izgovarati“ vrlo brzo: čim dotakne žice, zvuk mora biti „vani“. Instrument također mora dobro „izgovarati“ piano i pianissimo, a zvuk mora trajati dugo. To je sve fizika violine, a ona se zove akustika – opisuje Zanjko te dodaje da tu graditelj kao biolog i fizičar odlučuje kako će odabrati i obraditi kvalitetno drvo.

U potrazi za dobrim javorom u 15-ak godina prešao je oko 4000 kilometara u Bosni te kaže da je jedini čovjek s pejsmejkerom koji se popeo na planinu Vlašić.

Također, ovaj cijenjeni graditelj gudačkih instrumenata navodi da majstor, kada izradi instrument, mora ga isprobati sam. Osim školovanja u Cremoni, u tome mu je dodatno pomogao jedan profesor iz Zagrebačke filharmonije koji je shvatio da je Zanjko i s oštećenom rukom u stanju isprobati i ugoditi instrument.

U svom ateljeu u Blažekovoj ulici u Varaždinu ima instrumente u vrijednosti od 1000 do 7000 eura. Ne prodaje ih često, ne može ih svirati… No, njegovi instrumenti u ateljeu ne stoje beskorisni. Iako skriva svoje bilješke s tajnom izrade kvalitetne violine, rado ih posuđuje mladim talentima. Osim toga, kad je još imao atelje u Zagrebu, k njemu su na praksu dolazili učenici Drvodjelske škole.

Priznanja i izložbe

Zanjko je dosad sudjelovao na osam međunarodnih natjecanja graditelja gudačkih instrumenata: tri puta u Cremoni, tri puta u Mittenwaldu, jednom u Londonu i jednom u Moskvi. Ocjenjivala se izrada instrumenta, karakter i osobnost, majstorska ruka, zvuk, virtuoznost i kvaliteta laka. Ostvario je zapažene rezultate, a njegov najbolji rezultat je Zlatna diploma za najbolji ton violine i viole koju mu je dodijelio maestro liutaio Renato Scrollavezza, predsjednik prosudbene komisije na natjecanju u Mittenwaldu, gdje je od ukupno 200 bodova osvojio čak 183. Time je stekao veliku međunarodnu reputaciju kod glazbenika i graditelja instrumenata. U Međimurju je održao brojne izložbe, a na prestižnome Međunarodnome gudačkome natjecanju „Rudolf Matz“ dodijeljena mu je dužnost službenog servisera gudala.

Osim toga, Zanjkovo ime nalazi se i u Guinnessovoj knjizi rekorda. Njegovih je ruku djelo najmanja violina na svijetu, duga svega 30 milimetara.