Povežite se s nama

Kolumne

Ivo Lola Ribar drugi put među Varaždincima

Objavljeno:

- dana

KOLUMNA DENISA PERIČIĆA

Gotovo je: Bandić je odlučio da se Ivo Lola Ribar vraća u Zagreb, pa ga sad i mi moramo vratiti u Varaždin!

Prva osnovna škola opet će nositi Lolino ime, kao i Ulica kralja Petra Krešimira IV., kako je to bilo do devedesetih. Sada demokratske snage moraju opravdati to ponovno preimenovanje. Pretpostavljam da bi to moglo izgledati otprilike kako slijedi.

Petar Krešimir je još prije tisuću ljeta bio ustaša. Kao i neki takvi njemu slični, sigurno je prodao Dalmaciju Talijanima. Nema veze što ju je, zapravo, pripojio matici zemlji, jer ju je preoteo od Bizantinaca, naše vjekovne braće, što je neoprostivo. Bio je diktator, i nema veze što su tad svi vladari bili takvi i što se ovaj čak obvezao poštovati prava gradskih uprava; naime, bio je saveznik talijanskih fašista, a ratovao je protiv bizantskih saveznika Normana, koji su ga napali.

Normani su poznati kao veliki antifašisti, što znamo od iskrcavanja u Normandiji 1944. godine. Umjesto da se iskrca u Normandiji, kao što su to, prema nekim novim spoznajama spoznatima upravo i samo u Hrvatskoj, učinili i Tito i Staljin, te da pomogne maršalu Pétainu u žestokoj borbi slobodoljubivih Francuza protiv njemačkih zavojevača, Petar Krešimir se, vjerovali ili ne, sramotno usudio usprotiviti normanskim antifašistima koji su nasrnuli na njegovu kvislinšku hrvatsku tvorevinu.

Štoviše: Petra Krešimira IV. nisu ubili četnici, kako to Bandić tvrdi o Loli, pa čak ni Nijemci, kako su nas o Loli učili u Prvoj osnovnoj školi, koja je tad (i opet će) nosila Lolino ime, nego je taj mlitav, nikakav i upitan kralj, nebitan kakav je već bio, vjerojatno umro prirodnom smrću, nespreman za dom i nizašto! 

Ako ova argumentacija slučajno ne prođe, predlažem kompromisno rješenje. Da se sporna ulica nazove Ulicom svetog Petra. Taj je bio i Petar, ali i – ribar.
 

Izvor:
Foto: Ilustracija

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje