Iako su hrvatska Vlada i Ministarstvo zaštite okoliša i energetike lokaciju odlagališta otpada Brezje krajem prošle godine stavili na posebnu listu šteta u okolišu RH, varaždinski gradski čelnici svojim zadnjim izjavama pokušavaju uvjeriti javnost i vijećnike da je balirani miješani komunalni otpad sam od sebe postao potpuno neopasan!

Dvojba za dvojbom

Naime, zamjenik varaždinskoga gradonačelnika Zlatan Avar je obrazlažući točke dnevnog reda vezane uz gospodarenje otpadom na izvanrednoj sjednici Vijeća ustvrdio da je otpad deponiran u Brezju već dobrim dijelom neopasan, odnosno da nije biološki aktivan te da ne stvara ni plinove.

Otišao je i dalje, tvrdeći da je „priroda odradila svoje“ te da bale ne treba uklanjati s lokacije i zbrinjavati otpad mehaničko-biološkom obradom (postupkom R3) u obližnjem postrojenju za MBO. Potom je čak, na zgražanje pojedinih vijećnika upućenih u stvarno stanje na odlagalištu, demantirao sam sebe pročitavši rečenicu projiciranu na slajdu. A ona doslovno glasi:

“I na kraju, možda i najvažniji razlog raskida ugovora (o interventnom zbrinjavanju bala između Grada, Varkoma i bivšeg T7 VIS-a) je VIŠA SILA. Odnosno potencijalna opasnost od zagađenja vodocrpilišta Bartolovec, glavnog izvora pitke vode Varkoma (500 lit/sek) kojim Varkom podmiruje 2/3 ukupnih potreba za pitkom vodom na svojem vodoopskrbnom području – ne može se beskonačno čekati“!

Ako Varkom može dokazati da je otpad postao inertan bez obrade, treba patentirati njegovo baliranje i prešanje.
Davor Patafta

Eto, balirani komunalni otpad (ključnog broja) KBO 20 03 01, za koji je Varkom u siječnju ove godine prijavio Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu promjenu u KBO 19 12 12 ostali otpad (uključujući mješavine materijala) od mehaničke obrade otpada, svojim sadržajem itekako prijeti okolišu i zdravlju ljudi. Već uoči sjednice Gradskog vijeća njegov potpredsjednik je ukazao kolegama da se neke činjenice o otpadu vjerojatno neistinito prikazuju, a što može imati nesagledive posljedice.

– Ako Grad Varaždin s Varkomom može dokazati da je otpad ipak inertan, i to nakon proteka od sedam godina nakon zadnjeg baliranja (provedeno je 2012./2013. godine), potrebno je žurno pokrenuti postupak patentiranja njegova baliranja i prešanja. Baš kao i čuvanja takvog otpada na otvorenom prostoru, jer ispada da cijela Europa milijarde eura ulaže u skupe a nepotrebne objekte i infrastrukturu za njegovu obradu – ističe Davor Patafta.

…naš otpad nije inertan, on je neopasan otpad koji ima nekakve male, male promjene koje se događaju…” 

Lovorka Gotal Dmitrović

Kakvu su zapravo Pandorinu kutiju brzopotezno otvorile gradske vlasti, ispostavilo se na sjednici kada je gradonačelnik priznao da nema pojma o otpadu koji će se zbrinjavati po novom Planu sanacije lokacije Brezje.

Isključili javnost

– Nikada se ja nisam miješao u rad struke, pa ni ovih devet ljudi koji su nam rekli da sad imamo otpad koji više ne može ići u postrojenje za MBO. Nikada ih nisam vidio niti utjecao na njih. Niti znam što o obradi otpada niti me zanima sa stručne strane, možda sa političke – pravdao se Ivan Čehok, i još je rekao da vladajući „ne mogu ni telepatski utjecati na članove Povjerenstva” (koji su odobrili Plan sanacije).

Iz rasprava koje su uslijedile moglo se iščitati da vijećnici Lige za Varaždin, ali i SDP-a, dvoje u autentičnost rezultata analiza baliranog otpada, koji su navodno dobiveni u za to ovlaštenim laboratorijima. Naime, zaposlenici čakovečkog Bioinstituta i drugih tvrtki od 2005. do 2013. godine uzorke su uzeli iz ukupno 190 bala. No, njih je, podsjećamo, u Brezju odloženo oko 140.000, i to nije nikakva hrpa homogenog, tek kondicioniranog otpada. Štoviše, svaka bala prolazi svoj biološko-kemijski proces, jer one na vrhu su više izložene suncu i oborinama, dok one naslagane u podnožju doslovno plivaju u onečišćenoj vodi.

… postoji potencijalna opasnost od zagađenja vodocrpilišta Bartolovec, glavnog izvora pitke vode Varkoma…”

Zlatan Avar

Svatko tko se nađe u blizini baliranog otpada u Brezju može osjetiti smrad, a to je jasna indikacija da je na lokaciji itekako prisutna biološka aktivnost i da se stvaraju plinovi. Uostalom, zar bi trava i grmlje uopće rasli na balama da tamo nemaju za to idealnu biološku podlogu?

Nejasno je i zašto su stručnjaci involvirani u pripremu Programa sanacije Brezja iz svega isključili javnost te zašto analize otpada nisu provedene nezavisno, u dva, tri ili više ovlaštenih laboratorija. Pitanje je i hoće li i kada gradski vijećnici, koji donose odluke, doznati je li napravljen adekvatan plan i program uzorkovanja otpada, koji je u Brezju odlagan osam godina i ima isto toliko dobnih grupa.

Riječ je o još jednom bitnom podatku, jer i laiku je jasno da svojstva takvog otpada ne mogu biti ista. Najgore što se može dogoditi bilo bi da kontrolnom metodom uzimanja slučajnih uzoraka na nekom odlagalištu neopasnog otpada operatori spoznaju da varaždinski otpad sadrži vrijednost za DOC (otopljeni organski ugljik) iznad granične (DOC do najviše 800 mg/kg) za njegovo odlaganje…

…ne petljam se u struku, ja niti znam što o obradi otpada, niti me zanima sa stručne strane, možda s političke…”

Ivan Čehok

No, Lovorka Gotal Dmitrović, trenutno glavna gradska stručnjakinja za otpad i vijećnica Čehokovoga Glasa, tvrdi da je utvrđeno da bale u koje je omotan miješani komunalni otpad danas spadaju pod ostali otpad, ključnog broja 19 12 12., koji više ne treba obrađivati, već samo negdje odložiti.

– Bilo bi najbolje da se svaka bala ispita (cenzus), ali to bi predugo trajalo, pa je Bioinstitut uzimao reprezentativni uzorak. Da bi se potvrdilo da je u svim balama otopljeni organski ugljik ispod 800 mg/kg, još jednom će se provjeravati svi rezultati prije odvoza bala – rekla je između ostaloga Gotal Dmitrović.

Treba li joj vjerovati? Možda baš i ne, jer vladajući, koji se oslanjaju na rezultate analiza jednog laboratorija, imaju i onaj tvrtke Cemtra, koja je iz uzoraka izuzetih 2017. godine utvrdila da spomenuti DOC u pojedinim balama iznosi ogromnih 32.160 mg/kg. A odgovor na pitanje je li otpad u foliji još biološki aktivan, mogli bi dati ljudi koji su ga zbog prirode posla nedavno razmotavali i završili na Hitnoj.
Nova “Malagrotta“?

Da zaključimo: ako su Grad Varaždin i njegovi čelnici imali hrabrosti promijeniti ključne brojeve otpada s 20 na 19, onda su valjda i svjesni da u cijeloj Europi postoji pravosudna praksa, tzv. EU presuda “Malagrotta” iz Italije. Tamo se, naime, neistinito prikazivalo da je, baš kao u Varaždinu, otpad obrađen sabijanjem i jednostavnim radnjama prešanja s nedovoljnim odvajanjima pojedinih frakcija. Stoga je EU komisija kaznila Italiju jer nije uspostavila „obvezu obrade otpada koja osigurava najbolji rezultat za ljudsko zdravlje i zaštitu okoliša“.