Povežite se s nama

Život i društvo

Izaslanstvo Varaždinske županije u Vukovaru odalo počast poginulim i nestalim braniteljima

Objavljeno:

- dana

Izaslanstvo Varaždinske županije u kojem su bili župan Anđelko Stričak i predsjednik Županijske skupštine Josip Križanić boravili su u Vukovaru te su sudjelovali u obilježavanju Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Danu sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Obilježavanje je započelo već jučer paljenjem svijeća i molitvom u krugu Nacionalne memorijalne bolnice, a nastavljeno je 18. studenoga odavanjem počasti svim poginulim braniteljima s područja Varaždinske županije koji su svoje živote dali na Trpinjskoj cesti i kod Borovo comercea.

Uz županijsko izaslanstvo, počast su odali i zamjenik župana Međimurske županije Josip Grivec, Damir Laljek u ime Grada Varaždina, predstavnici PU varaždinske, predstavnici PU međimurske, Ljubica Florijan-Cerovečki, predsjednica Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja domovinskog rata Varaždinske županije kao i predstavnici mnogobrojnih braniteljskih udruga s područja naše Županije. Treba istaknuti kako je Ivica Nerer, bivši pripadnik Puma u Vukovar stigao biciklom, a dočekali su ga upravo spomenuti predstavnici udruga i institucija. Poštovanje i pijetet odali su i pripadnici Husarske garde Varaždinske županije, Zrinske garde Čakovec te Varaždinske građanske garde.

Župan Stričak u svom je obraćanju istaknuo kako danas na Dan sjećanja, ovdje u Vukovaru odajemo počast žrtvama Domovinskog rata, žrtvi Vukovara, a isto tako 26-orici poginulih i nestalih policajaca iz PU Varaždin.

– Prisjetili smo se te zloćudne srbo-četničke agresije na našu domovinu, svih tih stradavanja i razaranja neviđenih od Drugog svjetskog rata, ogromne žrtve koja je podnesena, zatim ogromne cijene slobode i na kraju izborene hrvatske neovisnosti. Ove godine obilježavamo 30. obljetnice početaka Domovinskog rata, a obilježili smo Dan oslobođenja Varaždina, potom Operaciju Orkan 91 u Novskoj, pokušaj proboja za Vukovar u Jarmini, danas smo se sjetili Vukovara, potom obrane Lipika i Pakraca, iduće godine oslobađanje krajnjeg juga tj. deblokada Dubrovnika, VRO Maslenica pa Medačkog džepa. S ponosom možemo reći kako je branitelja s područja Varaždinske županije bilo na bojišnicama od Vukovara do Dubrovnika. Stoga je potrebno mlađe generacije upoznati s time, a opet poduzeti sve da izgradimo državu u kojoj će se svi osjećati dobro i komotno. Obrazovanje, gospodarstvo, zdravstvo, zaštita okoliša, komunalna odnosno prometna infrastruktura su tema i prioritet današnjice – rekao je župan, dok je predsjednik Županijske skupštine Josip Križanić naznačio kako se borba za obranu Vukovara ne smije nikada zaboraviti.

– Vukovar je herojski grad i nakon trideset godina sjećamo se tog herojstva s velikim pijetetom i poštovanjem. To je dio naše teške, ali ponosne povijesti. O tome trebaju učiti i mlađi naraštaji kako se takva razaranja i mržnja koja je tada vladala ovim prostorima nikada više ne bi ponovila. Nažalost, mi smo bili napadnuti i naše je pravi i dužnost bilo da se branimo. Uz veliko poštovanje prema tim povijesnim činjenicama moramo biti okrenuti budućnosti – rekao je predsjednik Županijske skupštine.

Župan i predsjednik Županijske skupštine su kao i cijeli državni vrh, sudjelovali i u Koloni sjećanja koja je prošla ulicama Grada Vukovara pa sve do Memorijalnog groblja na kojem je također odana počast i trajna zahvalnost svim ubijenima te nestalima u obrani Vukovara.

Život i društvo

FOTO Zapovjednici 104. brigade HV-a o oslobađanju prvoga okupiranoga grada (2. dio)

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U iznimno teškim uvjetima za borbu bilo je nužno organizirati prehranu i odmor za vojnike te im osigurati odjeću, sokove, tople napitke, cigarete i ostale potrepštine. Logističku potporu organizirao je bojnik Ivan Sokač, tada zamjenik zapovjednika 104. brigade ZNG-a Varaždin. Kada je postrojba bila u neposrednom borbenom djelovanju na nepristupačnom terenu, u takvim uvjetima nije bila moguća dostava kuhane hrane.

To bi predstavljalo izlaganje opasnostima, ali kad su borbena djelovanja prestala ili pak su bila smanjenog intenziteta, obavljana je dostava toplih obroka. U gradu Varaždinu i okolici građani su sve to vrijeme organizirano prikupljali različite potrepštine za pripadnike ZNG-a na bojišnici. Listopad i studeni 1991. godine bili su posebno teški za hrvatske vojnike i civile na području Pakraca.

Zaštitili mještane

Podsjećamo, komunikacija koja je vodila od Gaja – Brekinjske – Tornja – Banovca – Batinjana do Omanovca imala je značajnu ulogu u opskrbi Pakraca i Lipika. Stoga ju je neprijatelj namjeravao presjeći i staviti pod svoju kontrolu.

– Nakon našeg dolaska u ovo područje i stabiliziranja bojišta, lokalno stanovništvo se osjećalo sigurnije i počelo se vraćati. Među prvim hrvatskim obiteljima koje su bile protjerane iz svojih kuća od četnika vratili su se Jozo i supruga Bec Ružica te njihov malodobni sin Robert. Pristigla je i obitelj Schmidt Stjepana i Mirjane s dvjema malodobnim kćerima (Manuela i Mihaela), a uz njih još Keč Josip, Behar Željko, supružnici Krenek Franjo i Julijana, Tot Stjepan i Marica te Đeuš Stevo, mještanin srpske nacionalnosti. Zbližili smo se s navedenim mještanima i cijelo su vrijeme bili uz nas. Razumljivo je da smo im pomagali u svemu što je trebalo – ističe Marijan Kos.

Ulazak 2. satnije 1. bojne ZNG-a Varaždin u područje sela Toranj prethodio je dolasku cijele 104. brigade na Zapadnoslavonsko bojište. Dolaskom na Lipičko-pakračko bojište u jesen 1991. godine, zapovjednici, stožerno osoblje i vojnici varaždinske, 104. brigade HV-a bili su suočeni s mnogim izazovima. Štoviše, umirovljeni pukovnik mr. sc. Marijan Kostanjevac tvrdi da su ih šokirali razgovori s domaćim ljudima.

– To ne čudi jer su svjedočili o okrutnosti i brutalnosti sukoba. Naime, dojučerašnji susjedi – Srbi, s kojima su mnogi Hrvati bili i u kumskim vezama – počeli su ih ubijati. Činili su zločine koje je teško opisati i nemoguće razumjeti. Pored mnogih obveza koje smo imali kao zapovjednici, sjećam se da sam dio vremena potrošio na razgovore sa svojim vojnicima i domaćim ljudima nastojeći ublažiti strah i popraviti moral. Taj strah smo vidjeli i u očima ljudi tijekom kratkog boravka u selu Ploštine, u kojem su živjeli pripadnici talijanske manjine. Rekli su nam: “Ako vi odete, i mi moramo napustiti svoje selo.” No mi smo išli naprijed, prema Batinanjima i u Lipik – prisjeća se Kostanjevac.

Kuća puna strave

Došao je na bojište iz Varaždina u skupini ljudi od kojih većina još nije osjetila miris baruta, niti su iskusili eksplozije granata ili zvižduk metaka tik uz glavu!

– Razmjestili smo se u selu Batinjani kod Lipika, a vidljivih tragova nedavnih borbi bilo je doslovno na svakom koraku. Tada sam bio zamjenik zapovjednika satnije. Jednog dana pojavili su se naši tenkovi T-55, koji su podržavali naše snage u obrani. Kratko su se zadržali kod naših položaja ispalivši nekoliko granata prema četnicima i krenuli dalje. Međutim, neprijatelj nas je uočio i počeo zasipati zauzete položaje granatama. Stoga se povlačimo u kuću koja je imala podrum. Detonacije projektila bile su sve jače i bliže. Sve oko nas se treslo, a žbuka i komadi cigle letjeli su po nama. Strah se vidio u ljudima i započeo je nemir. Tada ustajem i govorim ljudima da smo ovdje sigurni jer je kuća čvrsta i dobro građena. Uvjeravao sam ih da nam u tom podrumu detonacije ne mogu ništa. Moramo izdržati, biti mirni i prisebni. U ovoj situaciji ne smijemo izlaziti i tražiti neki sigurniji zaklon jer bit ćemo pokošeni – rekao je naš sugovornik, od kojeg doznajemo da situacija nije bila nimalo bezazlena.

Nakon izlaska iz podruma utvrdili su da se pogođeno krovište kuće urušilo, probijena je tavanska ploča (deka), a ozidani bunar u dvorištu kuće je netragom nestao.

– Ostala je samo rupa bunara te kamioni izrešetani gelerima i praznih guma. Nikomu od nas nije se ništa dogodilo. Moja prisebnost i reakcija u onom trenutku umirile su ljude koji su bili u podrumu (oko 40 pripadnika voda). Mogu samo zamisliti što se moglo dogoditi da je netko ranije u panici pozvao kolege na bijeg i traženje drugih zaklona. Ubrzo stiže i Hitna pomoć te pripadnici susjednih postrojbi. Govorili su nam kako su gledali snažne eksplozije i dim iznad naših položaja, misleći da smo stradali. Na kraju su ostali u čudu spoznavši da nitko nije ozlijeđen – veli Kostanjevac.

Potom je zapovjednik satnije, vidno potresen, otišao do zapovjednika 104. brigade pukovnika Ivana Rukljića i ispričao mu ovaj događaj. On više nije želio biti zapovjednik satnije te za tu dužnost predlaže Kostanjevca.

Ratovao s prof. Cingulom

– Ubrzo postajem zapovjednik postrojbe koja je imala itekako stresno vatreno krštenje na bojištu. Tu, između ostalih, ponovno susrećem profesora Marijana Cingulu, zapovjednika koji je vodio obranu u selu Majur (profesor na varaždinskom FOI-ju i zagrebačkom Ekonomskom fakultetu). Iznimno sam ga cijenio jer je bio moja veza sa Zapovjedništvom obrane grada Varaždina pri osvajanju vojarne u Optujskoj ulici, prethodno u rujnu 1991. godine. U obrani Lipika ostajem do 6. srpnja 1992. godine, a o predstojećoj vojnoj operaciji oslobađanja Lipika i ulasku u selo Klisa bit će govora u nekoj novoj priči – zaključio je Marijan Kostanjevac.

Nastavite čitati

Život i društvo

Iznenada preminuo Aki Rahimovski

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Pjevač Parnog valjka Aki Rahimovski preminuo je u dobi od 66 godina, objavila je grupa na svojoj službenoj stranici na Facebooku.

– Dragi prijatelji, s neopisivom tugom u srcu vam javljamo da je danas, 22.1.2022. zauvijek zaspao Aki Rahimovski – napisali su u kratkoj objavi, uz koju su stavili i sljedeće stihove:

“Za malo nježnosti

na sve ću pristati

za malo nježnosti

da mogu zaspati”

Aki Rahimovski rođen je 1955. godine u Nišu, a kako piše Index, preminuo je u slovenskom Novom Mestu.

U Skoplju je proveo djetinjstvo i završio glazbenu školu, odsjek klavir i pjevanje, te je kao tinejdžer bio član nekoliko sastava, od kojih su neki Grupa Vakuum, Krvna braća i Grupa Torr.

Godine 1975. upoznaje gitaristu i skladatelja Huseina Hasanefendića Husa i Juricu Pađena, te u suradnji s menadžerom Vladimirom Mihaljekom Mihom osnivaju prvu postavu Parnog Valjka.

Parni Valjak tijekom svoje dugogodišnje karijere redovito je punio dvorane i druge velike prostore u Varaždinu, gdje su posljednji puta nastupili u kolovozu 2021. godine, a Akija je varaždinska publika posebno voljela.

Legendarni Aki ostat će u sjećanju mnogim generacijama.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje