Brojne udruge, ekološki aktivisti, ali i stručnjaci na području zaštite prirode, sve glasnije dižu svoj glas protiv najavljenih inicijativa oko izgradnji hidroelektrana na Muri i Dravi. Slovenska Vlada prema prvim je najavama razmatrala mogućnost gradnje čak osam hidroelektrana na 50 kilometara toka rijeke Mure na slovenskom teritoriju. Sada je svoje ambicije smanjila na četiri elektrane, ali koliko god da ih i bude u planu, smatraju „zeleni“, bit će ih previše.

Prosvjedni marš

– Gradnja hidroelektrana imala bi katastrofalne posljedice na tok rijeke Mure u Hrvatskoj. No, nadamo se da do toga ipak neće doći, jer Slovenija je sama tok rijeke Mura proglasila kao „Natura 2000“ područje, pa sumnjam da će Europska unija samo tako dopustiti da jedna zemlja članica pregazi zajedničku okolišnu politiku. Međimurje bi bilo izravno pogođeno promjenom režima Mure u Sloveniji. Lokalna flora i fauna bile bi pogođene već u samom procesu gradnje, ali bi stradao i migratorni koridor za ribe, došlo bi do promjena razina podzemnih voda… – pojašnjava Siniša Golub, ravnatelj Javne ustanove za zaštitu prirode „Međimurska priroda“.

Ravnatelj Golub je sa svojim kolegama 6. siječnja sudjelovao u Sloveniji i na prosvjednome maršu protiv gradnje elektrana na Muri.

Slovensko ministarstvo odbacilo je dosadašnje prijedloge, ali je spremno razmotriti nove ideje

– Savez „Za našu Muru“, koji okuplja desetke udruga s obiju strana granice, u posljednje je tri godine svojim izvještavanjem i prikazom druge strane priče oko gradnje elektrana uspio dovesti do toga da je tri četvrtine načelnika promijenilo mišljenje te više ne žele elektrane na svojem području. Srećom, tu je i europska inicijativa „Natura 2000“, kojom ekolozi ne plaše investitore, ali je ona u određenim stvarima obvezujuća za državu koja ju je usvojila. Naime, ako je neka država prilikom ulaska u Europsku uniju odlučila pojedine dijelove svojeg teritorija uvrstiti u europsku mrežu „Natura 2000“, ne može se sada predomisliti.

Aktivisti se protive novim elektrana na rijeci Dravi

Da bi Slovenci sada mogli raditi elektrane na Muri, trebali su prije 20 ili 30 godina negdje drugdje u svojoj državi napraviti jednaki ekosustav kao što je ovaj uz Muru. Na taj bi način kompenzirali štetu koju će napraviti eventualnom gradnjom elektrana Muri. Takva je zajednička europska politika i ne mogu se donositi jednostrane odluke – dodaje Golub.
Na tragu toga je i posljednja odluka slovenskog Ministrstva za okolje in prostor, koje je u jednom od svojih posljednjih izvještaja obavijestilo javnost da aktualni prijedlozi oko izgradnje hidroelektrana nisu prihvatljivi. Doduše, u tom istom izvještaju stoji da je to ministarstvo spremno razmotriti nove ideje i prijedloge.

I dok bi Slovenci na Muri gradili čak četiri elektrane, i hrvatski elektroprivrednici imaju slične ideje, ali na rijeci Dravi. Točnije, aktualna je inicijativa o gradnji elektrana u Podravini kod Đurđevca, Molve 1 i 2.

Betoniziranje

– Teško je ljudima koji načelničke i gradonačelničke mandate sagledavaju kroz četiri ili osam godina pokazati dugoročnu štetu koju elektrana napravi u prostoru. Građevinski lobi traži svoj dio financijskoga kolača na tržištu. S obzirom na to da je u ovom slučaju riječ o području UNESCO-vog rezervata biosfere, betoniziranje Drave ne može se promatrati izdvojeno iz cijelog sustava Mura – Drava – Dunav. Čovjek u svojoj malenkosti pojedine ljudske jedinke teško može sagledati riječni sustav Mura – Drava – Dunav u cjelini, no taj je sustav jedinstven i ono što je već snašlo Dravu u uzvodnim dijelovima snažno utječe na dinamiku rijeke u Hrvatskoj. “Svi živimo nizvodno” bila je krilatica pod kojom se jedne godine obilježavao Svjetski dan voda, i višestruka je istina skrivena u toj krilatici. Ponavljam, čovjek je uglavnom usmjeren na svoje dvorište i svojih „deset kvadrata“, a šira slika svijeta ga prečesto ne zanima – mišljenja je ravnatelj Siniša Golub.

Razvoj društva za sobom povlači i sve veću potrebu za energijom. „Zeleni“ ne bježe od te činjenice, no zagovaraju rješenja koja neće narušiti prirodnu ravnotežu.

– Struke elektroinženjera i građevinaraca čine neosporno pametni ljudi, ali sa stavovima oprečnima zaštiti prirode. Snažno zagovaraju ideju, po njima činjenicu, da nam je potrebno sve više i više električne energije i da za proizvodnju nešto treba žrtvovati. Ali oni ne vide širu sliku turističkih i ostalih potencijala naše regije ili ih ta slika jednostavno ne zanima. Uostalom, čak da taj prostor nema nikakvih potencijala, što nije točno, ali recimo da jest, zar stvarno sve treba podrediti čovjeku i potrebama njegova komoditeta? Gdje je granica kad će kapital i ljudska pohlepa stati, ustuknuti? Mislim da nitko nema odgovor na to pitanje. Zasad – zaključuje Siniša Golub.

„Ne damo Dravu ni za živu glavu“

Rijeka Drava, slažu se stručnjaci, gradnjom elektrana Varaždin, Čakovec i Donja Dubrava podnijela je svoju žrtvu u stvaranju elektroenergetskih kapaciteta Hrvatske. Svaki novi zahvat bio bi jednak katastrofi.

– Upravo zbog svoga specifičnog toka, Drava pruža stanište brojnim biljnim i životinjskim vrstama. Ne slažemo se u zadiranje u prirodno bogatstvo gradnjom hidroelektrana. Priroda, ovakva kakva je, ima svoju najveću vrijednost te je moramo očuvati – poručuje Janja Škoda, predsjednica Zaštitarsko-ekološke udruge „Senjar“ (ZEUS).
S njom se slaže i Ivana Korn Varga, voditeljica projekata zaštite prirode u hrvatskoj podružnici svjetske organizacije WWF (World Wildlife Fund).

– Ono što znamo da nije izgrađena nijedna velika hidroelektrana u Europi od proglašenja „Nature 2000“. Na području gdje se planiraju graditi Molve 1 i 2, osim „Nature 2000“ na snazi je i Regionalni park „Mura – Drava“, što je pak dio UNESCO-voga prekograničnog Rezervata biosfere „Mura – Drava – Dunav“. Rezervat je zasad proglašen između Hrvatske i Mađarske, ali postoji ideja da bude proglašen i u ostalim zemljama kroz koje prolaze ove rijeke, dakle Austriji, Sloveniji i Srbiji. Upravo dio rijeke Drave koji prolazi kroz Koprivničko-križevačku županiju je najprirodniji na cijelom dravskom toku. Javnost mora znati da mi nismo apsolutno protiv hidroenergetike, već želimo i potičemo održivu hidroenergetiku. Treba sustavno planirati i uključiti što više stručnjaka iz različitih područja kako bi se pronašlo najbolje rješenje za sve – ljude, Dravu, floru i faunu – zaključuje Korn Varga.