Počinje obnova Andrijine kule u Gornjem Knegincu
Započinju radovi na konstruktivnoj i građevinskoj obnovi Andrijine kule u Gornjem Knegincu. U okviru provedbe ovog projekta izrađen je projekt...
VARAŽDINKA U RUSIJI
Varaždinka Elena Darabuš 23-godišnja je studentica pete godine ruskog jezika i književnosti na Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru i povijesti na Odjelu za povijest.
Dvije je godine zaredom sudjelovala na Međunarodnoj olimpijadi iz ruskog jezika, književnosti i kulture koja se održava na Baltičkom federalnom sveučilištu Immanuela Kanta u ruskom gradu Kalinjingradu. Ovogodišnja Olimpijada održana je početkom lipnja, a na njoj sudjeluju studenti ruskog jezika najčešće iz slavenskih zemalja, iako je ove godine, objašnjava Elena, sudjelovalo više pojedinaca iz azijskih zemalja, poput Mongolije i Vijetnama.
Ovoj studentici ruskog jezika i književnosti profesori su predložili da sudjeluje na takvome natjecanju, na što je ona pristala. Sam prijavni ispit rješavao se putem interneta, a od studenata se tražilo poznavanje ruske gramatike i pravopisa, kulture, povijesti i književnosti.
Na natjecanju je prikupila dovoljno bodova, što ju je dovelo do toga da, zajedno s još troje kolega sa Sveučilišta, otputuje na Olimpijadu u Kalinjingrad.
– Prošle godine tema Olimpijade bila je ruski film, a kako je ova godina u Rusiji godina ekologije, tako je cijela ovogodišnja Olimpijada bila povezana s ekologijom i ekološkim problemima u svijetu – objasnila je Elena, koja je u pismenom dijelu morala usporediti djela ruskih slikara, završiti zadanu priču o ekologiji i usporediti odlomak odabranoga ruskoga književnog djela sa zadanom slikom. Vrijeme čekanja rezultata natjecanja provela je u razgledavanju Kalinjingrada, glavnoga grada Kalinjingradske oblasti, najzapadnijega i izdvojenog teritorija Rusije.
– Iznenađujuće jeftinim javnim prijevozom, u kojem vožnja tramvajem ili autobusom stoji dvije kune, odvezli smo se u stari centar grada, centar nekadašnjega pruskoga Königsberga, koji odiše njemačkom arhitekturom, a gdje je ujedno smještena i katolička katedrala u kojoj je pokopan filozof Immanuel Kant, koji je cijeli svoj život proveo u tom gradu – rekla je Elena.
Kutija cigareta stoji desetak kuna, a cijena taksija je – jedna kuna po kilometru
Kako je Kalinjingradska oblast poznata po nalazištima jantara, posjetila je i bogat Muzej jantara, u kojem je kupovina jantarnih suvenira nezaobilazna.
Na glavnom gradskom trgu – Trgu pobjede – nalazi se nekoliko trgovačkih centara, a u jednom od njih naišla je i na manji restoran s ruskim specijalitetima gdje je probala tradicionalna ruska jela – boršč, šči, peljmeni, varenjike, ruske palačinke ili blinji, a sve to uz čašu kompota, kvasa ili šalicu crnog čaja.
U lokalnoj ruskoj trgovini, nedaleko od studentskog doma gdje je bila smještena, iznenadila se kada je na polici ugledali hrvatske proizvode i gotove juhe, i to jeftinije nego u Hrvatskoj.
– Kako je životni standard u Kalinjingradu, ali i u Rusiji općenito nešto niži nego u Hrvatskoj, pojedini proizvodi osjetno su jeftiniji, pa se peciva mogu kupiti za kunu-dvije, dok kutija cigareta stoji desetak kuna. Litra benzina je oko tri kune, pa ne čudi što se vožnja taksijem od aerodroma do grada Kalinjingrada, koja iznosi oko 20 kilometara, plaća oko 20 kuna.
Na povratku iz Kalinjingrada zadržala se u glavnom gradu Rusije, u Moskvi, gdje je u tri dana pokušala obići što više znamenitosti i muzeja. Već pri samom dolasku, tražeći hostel u najvećem ruskom gradu, objašnjava Elena, susrela se s tisućama užurbanih i uvijek ozbiljnih Rusa, rijetko spremnih pomoći očitim turistima.
– No, ubrzo sam se uklopila u užurbani život na moskovskim glavnim ulicama. Posebno sam iznenađena moskovskom podzemnom željeznicom, koja me svojom veličinom i gracioznošću fascinirala – govori Elena, koja je obilazak ruske prijestolnice započela na Crvenom trgu.
Tolstojeva “Ana Karenjina” ili “Zločin i kazna” Dostojevskog stoje oko 25 kuna
Tamo je posjetila katedralu svetog Vasilija Blaženog, Povijesni muzej i najpoznatiji moskovski trgovački centar GUM. Dojmio ju je i Teatralni trg i velebna zgrada Boljšoj teatra. Najdulje se, kaže, zadržala u moskovskom Kremlju, gdje je obišla pravoslavne hramove i vidjela najveće crkveno zvono, a uspjela je i izdaleka baciti pogled na rezidenciju ruskog predsjednika Putina, ispred koje se nalazi velik broj čuvara.
Malo dužom vožnjom metroom put ju je doveo do Muzeja astronautike, u kojem je vidjela Sputnjik 1, prvi umjetni satelit koji je bio u svemiru, astronautsko odijelo Jurija Gagarina s njegovim spomenikom te makete sovjetskih i ruskih raketa.
Kao zaljubljenica u rusku književnost posjetila je kuću u kojoj je Gogolj živio i stvarao oko tri godine svog života i u kojoj je napisao svoje poznato djelo “Revizor”. Na jednoj od najstarijih i najpoznatijih moskovskih ulica, Starom Arbatu, opremila se ruskim suvenirima matrjoškama, poznatima i pod imenom babuške, bocom neizostavne ruske votke te čajevima.
Također, objašnjava Elena, u Rusiji se osobito isplati kupovati knjige, čije su cijene daleko niže nego u Hrvatskoj. Primjerice, zbirka pjesama Jesenjina stoji oko dvadeset kuna, dok Tolstojeva “Ana Karenjina” ili “Zločin i kazna” Dostojevskog stoje oko 25 kuna.
Izvor:
Foto: privatna arhiva
– Ma ovo nikad nisam doživio. Vele mi svi da se takav ulov događa jednom u 50 godina – ističe Josip Horvat iz Orehovice koji je sredinom rujna na Dravi uhvatio neobičnu zlatnu ribu tešku oko kilograma i dugačku oko 40 centimetara.
Riba je, naravno, vraćena u Dravu, a povele su se rasprave na društvenim mrežama o kakvoj se vrsti radi.
– Sad su tu razne teorije. No, po mojem iskustvo ovo bi bilo nešto između šarana i babuške, najsličnija mi je karasu – dodao je Josip koji je godina član Ribolovnog društva Šaran iz Palinovca.
U ribolov ide otkad zna za sebe, a tome ga je podučio njegov otac.
– To mi je vjerojatno u krvi. Još kao 6-godišnjak sam počeo ići na ribičju. Danas na ribičju idem sa svojim 18-godišnjim sinom Zoranom. Njega sam isto zarazio ribolovom. Nije važno je li to sat ili pet sati, no gotovo svaki dan kad nam vrijeme dozvoli mi smo u ribolovu – objašnjava 41-godišnjak.
On i njegov sin najviše vremena vole provoditi na rijeci.
– Priroda me opušta pa zato najviše ribe lovimo na Dravi. Ne volim baš ribnjake – dodaje 41-godišnjak koji radi u jednoj bravarskoj tvrtki u Murskom Središću.
Što se tiče najvećih ulova, Josip se može pohvaliti ulovima šarana i somova teških oko 8, 9 kilograma, a baš nedavno njegov sin Zoran ulovio je soma od 7,5 kilograma.
– Ne opterećujemo se previše ulovom. Uživamo u prirodi i družimo se – zaključio je 41-godišnjak iz Orehovice.
Već tradicionalno, u tjednu od 1. do 7. listopada svake godine u Republici Hrvatskoj se obilježava Nacionalni tjedan dojenja.
Kao i svake godine cilj ovog obilježavanja je raditi na podizanju svijesti o važnosti i dobrobiti dojenja za dijete, majku i cjelokupnu zajednicu. Svjesni važnosti dojenja za zdrav rast i razvoj djeteta kao i za zdravlje majke, ove godine nam je želja poslati poruku o važnosti suradnje u pružanju podrške dojenju i promicanju dojenja, sve pod geslom „Za dojenje zajedno“.
U tu svrhu Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Koordinacijski odbor Grada Zagreba za “Grad Zagreb, prijatelj dojenja”, udruga Roditelji u akciji – Roda, Hrvatska udruga grupa za potporu dojenja, Udruga za zdravo i sretno djetinjstvo i mnogi drugi udružiti su snage i zajednički će organizirati brojna događanja.
Podaci HZJZ-a o prehrani dojenčadi i male djece iz hrvatskih rodilišta
Dojenje se u Hrvatskoj već niz godina promiče kroz veći broj javnozdravstvenih programa i kampanja. Tako je i unutar Nacionalne strategije razvoja zdravstva 2012. – 2020. dojenje izdvojeno kao jedan od javnozdravstvenih prioriteta, a nekoliko Nacionalnih programa za zaštitu i promicanja dojenja sadrže konkretne aktivnosti za povećanje stopa dojenja u Republici Hrvatskoj.
Prema preporukama za dojenje Svjetske zdravstvene organizacije, u svrhu učinkovite uspostave dojenja, ali i prevencije novorođenačkog morbiditeta i mortaliteta, dojenje je potrebno započeti što je ranije moguće, najbolje unutar prvog sata nakon poroda, osigurati rani „koža na kožu“ kontakt majke i novorođenčeta te smjestiti novorođenče s majkom. Isključivo dojenje preporučuje se u prvih 6 mjeseci djetetova života, nakon čega slijedi nastavak dojenja uz odgovarajuću dohranu do 2. godine djetetova života i nakon toga, dok god to majka i dijete žele.
Sukladno ovim preporukama, Svjetska zdravstvena organizacija i Dječji fond Ujedinjenih naroda postavili su dva temeljna pokazatelja prehrane dojenčadi i male djece u rodilištima: dojenje unutar jednog sata od rođenja i udio novorođenčadi isključivo dojenih u rodilištima.
Situaciju ovih pokazatelja u Republici Hrvatskoj najbolje opisuju podaci iz baze podataka prijava poroda iz zdravstvenih ustanova koja sadrži izvješća o svim porodima u zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj.
Prema podacima za djecu rođenu u godinama 2017.-2021., iako je udio novorođenčadi dojene u rodilištu značajno varirao, u posljednjih pet godina zabilježen je ukupni pad isključivo dojene djece; udio novorođenčadi isključivo dojenih u rodilištima u 2017. godini bio je 78% dok je u 2017. godini pao na 67%, objavio je HZJZ.
U skladu s tim, udio novorođenčadi koja su i dojena i hranjena adaptiranim mlijekom porastao je s 21% u 2017. godini na 30% u 2021. Drugi pokazatelj, dojenje unutar jednog sata po rođenju pokazuje pozitivan trend, odnosno da se među dojenom novorođenčadi, udio one dojene unutar jednog sata od poroda povećao se sa 70% u 2017. na 85% u 2021. godini.
– Ovi podaci ukazuju nam da unatoč brojnim naporima u promicanju i pružanju podrške dojenju, učestalost isključivog dojenja u hrvatskim rodilištima nije zadovoljavajuća. Pad udjela isključivo dojene novorođenčadi zabrinjavajuć je i hitno poziva na povećanje ulaganja i truda u promicanje pozitivnih aspekata dojenja za zdravlje, edukaciju te pružanje adekvatnije podrške majkama i zdravstvenim djelatnicima – objašnjavaju stručnjaci HZJZ-a.