Što čitati

Jan Wallentin, Strindbergova zvijezda, prev. Danilo Brozović, Fraktura, Zaprešić, lipanj 2012.

Na početku 2014. navraćam se malo u „zaostatke“, tj. na knjige koje sam pročitao prošle godine, a koje nisam stigao prikazati u našem listu. Ne kasnim bitno, jer sve su još aktualne, a prikaz svakako zavređuje „Strindbergova zvijezda“. Ukratko, to je roman za ljubitelje Dana Browna – bolji je od „Da Vincijeva koda“, ali nije tako dobar kao „Inferno“.

To može značiti i sve i ništa, no ako bih birao između pisaca koji pametno zarađuju slijedeći Brownov splet kriptografskih tajni i teorija zavjere, dakle između Coopera („Biblioteka mrtvih“), Christera („Tajna Stonehengea“) i Toynea („Sanctus“), izabrao bih opet (iako je Cooper nedvojbeno vještiji pisac) upravo Šveđanina Wallentina i njegovu pustolovinu koja se odvija između ledenih arktičkih bespuća i središta Zemlje, doslovce. Baš kao u Julesa Vernea, zar ne?

Naravno, u Wallentina je mnoštvo suvremenih natruha, pa oni koji vole da su u priču uključeni i nacisti, i žrtve holokausta, i nordijska mitologija, svakako će doći na svoje. Nije „Strindbergova zvijezda“ nikakav vrli književni ostvaraj, čak je i tehnički djelomice nedorađena, s previše akcijskih scena (tu Brownovu boljku, jurnjave na motorima i slično, vrlo uporno, kada i ne bi trebali, slijede i njegovi sljedbenici), ali dok to čitate, ne osjećate se kao budala. Na koncu, ima nešto u tim skandinavskim piscima: iako ni izbliza ne dosiže kvalitetu Larssona, Nesba ili Mankella, Wallentin uglavnom piše tečno i – zanimljivo. Dobra knjiga za dobru zabavu, ništa više i ništa manje: naš možda najambiciozniji nakladnik, zaprešićka Fraktura, stoga ju je zacijelo i objavila u biblioteci znakovitog naziva – „Publika“.

Denis PERIČIĆ

Izvor:
Foto:

Komentari

Komentara

loading...