Povežite se s nama

Život i društvo

Javna priznanja Grada Lepoglave Draženu Husnjaku, Franji Bračkom, Vjeranu Ježeku…

Objavljeno:

- dana

Gradsko vijeća Grada Lepoglave održalo je 12. studenog svoju 25. sjednicu. Zbog trenutne epidemiološke situacije te Odluke Stožera civilne zaštite RH, sjednica je održana putem interneta.

Vijećnici su se 13. točaka Dnevnog reda sjednice izjašnjavali putem elektroničke pošte. Glasanju se odazvalo 11 vijećnika koji su jednoglasno prihvatili sve podnesene prijedloge koji su se našli na Dnevnom redu sjednice.

Prihvatili su tako prijedlog Plana i programa rada Dječjeg vrtića Lepoglava za 2020/2021. godinu te prijedlog Odluke o davanju suglasnosti za sklapanje Ugovora o dodjeli građevina Dječjeg vrtića Lepoglava i Dječjeg vrtića – Podružnica Donja Višnjica na upravljanje i korištenje Dječjem vrtiću Lepoglava.

Na sjednici se glasalo o članovima Savjeta mladih Grada Lepoglave koji će tu dužnost obnašati u naredne tri godine.

Za članove Savjeta mladih, nakon odrađenog glasanja vijećnika, imenovano je sedam predloženih kandidata i njihovih zamjena: Barbara Vresk sa zamjenicom Klarom Zagorščak (predlagatelj Hrvatska narodna stranka – Liberalni demokrati Podružnica Lepoglava), Tanja Mravlinčić sa zamjenikom Renatom Vukom (predlagatelj Nezavisna udruga mladih), Mihaela Špiljak sa zamjenicom Izidorom Juriša (predlagatelj Nezavisna udruga mladih); Melani Kotrščak sa zamjenicom Simonom Jakopiček (predlagatelj Udruga za sport i rekreaciju “Sport za sve” Višnjica), Petar Cikač sa zamjenikom Martinom Breškim (predlagatelj Udruga za sport i kulturu Kamenica), Matija Šantalab sa zamjenikom Davidom Paskom (predlagatelj Forum mladih Socijaldemokratske partije Hrvatske Lepoglava) i Marta Novak sa zamjenicom Dijanom Hiržin (predlagatelj Hrvatska narodna stranka – Liberalni demokrati Podružnica Lepoglava).

U susret proslavi Dana Grada Lepoglave pred članovima Gradskog vijeća našao se prijedlog o dodjeli javnih priznanja Grada Lepoglave za 2020. godinu. Povjerenstvo za dodjelu javnih priznanja temeljem zaprimljenih prijedloga Gradskom je vijeću predložilo, a Gradsko vijeće prihvatilo, da se nagrade Grada Lepoglave dodjele sljedećim fizičkim i pravnim osobama: Draženu Husnjaku, Franji Bračkom, Vjeranu Ježeku, Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Kamenica, Osnovnoj školi Ivana Rangera Kamenica i Udruzi za sport i rekreaciju “Sport za sve” Višnjica za doprinos ugledu i promociji Grada Lepoglave u zemlji i inozemstvu te Zvonimiru Šoštareku i Štefici Erdec za iznimna dostignuća u proteklom jednogodišnjem razdoblju.

Vijećnici su prihvatili i prijedloge odluka o određivanju komunalne djelatnosti koja se obavlja na temelju ugovora o koncesiji te komunalnih djelatnosti koje se obavljaju na temelju pisanog ugovora.

Odlukom je utvrđeno da je obavljanje dimnjačarskih poslova komunalna djelatnost koja se obavlja na temelju ugovora o koncesiji dok su održavanje nerazvrstanih cesta, održavanje javnih površina na kojima je dopušten promet motornim vozilima, održavanje građevina javne odvodnje oborinskih voda, održavanje javnih zelenih površina, održavanje građevina, uređaja i predmeta javne namjene, održavanje čistoće javnih površina i održavanje javne rasvjete, komunalne djelatnosti koje se obavljaju na temelju pisanog ugovora.

Gradsko je vijeće potvrdilo Odluku o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti kojom se određuju komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture na području Grada Lepoglave u stanju funkcionalne ispravnosti i komunalne djelatnosti (uslužne komunalne djelatnosti) kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na području Grada Lepoglave, a čije se obavljanje povjerava trgovačkim društvima u kojima jedinice lokalne samouprave imaju sve dionice odnosno udjele.

Odlukom je potvrđeno da je komunalna djelatnost kojom se osigurava održavanje komunalne infrastrukture na području Grada Lepoglave u stanju funkcionalne ispravnosti održavanje groblja, a koja je povjerena komunalnom društvu IVKOM dok je uslužna komunalna djelatnost usluga ukopa pokojnika koja je također povjerena komunalnom društvu IVKOM.

Na sjednici je prihvaćen nacrt Plana djelovanja Grada Lepoglave u području prirodnih nepogoda za 2021 godinu, a vijećnici su upoznati s Izvješćem o obavljenoj financijskoj reviziji Grada Lepoglave za 2019. godinu u kojem se navodi da su prema mišljenu Državnog ureda za reviziju financijski izvještaji Grada za 2019. godinu sastavljeni, u svim značajnim odrednicama, u skladu s odredbama Zakona o proračunu te da je poslovanje Grada za 2019. godinu, također u svim značajnim odrednicama, obavljeno u skladu sa zakonima, drugim propisima i unutarnjim aktima.

Život i društvo

Općina Vinica izdvojila novac za obnovu sisačke katedrale

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Područje Siska, Petrinje, Gline i okolnih mjesta pretrpjelo je u nedavnim potresima veliku materijalnu štetu.

Na mnogim su građevinskim objektima nastala  znatna oštećenja, među ostalim i na zgradi sisačke katedrale Uzvišenja sv. Križa.  

– Stoga smo  na poslovni račun Sisačke nadbiskupije uplatili  jednokratnu pomoć u iznosu od 5.000 kuna,  za sanaciju  nastalih oštećenja . ističe načelnik Općine Vinica, Marijan Kostanjevac.

Nastavite čitati

Život i društvo

Predsjednik PK Ivanec: Staze Ivanščice jednostavno ne mogu podnijeti toliko ljudi

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Epidemija koronavirusa promijenila je navike gotovo svih.

Mnogi su se okrenuli boravku u prirodi, a planina Ivanščica omiljeno je izletište mnogih.

Ipak, ovo ima i negativnu stranu na koju je upozorio Tomislav Friščić, predsjednik Planinarskog kluba Ivanec.

Njegov osvrt pod nazivom “Ivančica! Blato!” u nastavku prenosimo u cijelosti:

Godina za zaborav, nikada više ovakve godine, svi se sada već prisjećamo prošle 2020. godine. Normalno, svi se sada nadamo u bolje sutra. Opravdano ili ne, teško je reći. Svatko ima svoje mišljenje, pa ću ovdje ipak iznesti nekakva svoja planinarska razmišljanja.

Godina u kojoj se manje-više nije moglo putovati u strana gorja, na neki način je otvorila vrata zaboravljenih izleta u Hrvatskoj, planina i vrhova, staza, koje smo uvijek željeli posjetiti, ali nikad da dođu na red. Opet, bilo je razdoblja kad se nije moglo iz svoje županije, grada, pa eto, i Ivanščica mi je postala nekako još bliža. Koliko god godina bila loša i teška, na neki način mi je pokazala i nešto što je svake godine sve više prisutno i što na žalost budućnost donosi, ali svega toga planinari ne žele ili jednostavno ne mogu vidjeti.

Mogao bih puno toga reći i o stanju u planinama Hrvatske, planinarskim stazama i domovima, ali danas ću ipak o Ivanščici. Ako nije prekasno, zadnji je trenutak da svi zajedno nešto učinimo i pokušamo je spasiti, a koliko god to nekome strano zvučalo i samo planinarstvo! Slušam i gledam ovih dana o tome koliko je blato na stazama. Istina, nikad toliko blata, ali kiša i vlage je uvijek bilo. Vjerojatno nekih godina i puno više, a opet nije bilo blata. Stvar je u nečem potpuno drugom, a to je da nikad nije bilo toliko ljudi koji kreću na krov Hrvatskog zagorja.

Radni dan je postao prijašnja nedjelja, a nedjelja sajam, špica, šetnjica, toliko ljudi nije bilo ni na 1. svibanj iz onih dana. Svi žele, svi hrle. Ljudi su doma, škole ne rade, kafići ne rade. I odjednom, svi na Ivanščicu. Gotovo je nestvarno što se sve ne može vidjeti i kako ljudi kreću na vrh. Iskreno se čudim kako još uvijek nitko nije ozbiljnije stradao. Staza preko „Pionira“ se službeno kao ne koristi, a danas izgleda ne kao staza, već kao pravi put…

Sad će ispasti da ja ne volim da ljudi, mladi, ne idu u prirodu i svježi zrak! Glupost, pa ja osobno i PKI za to živimo, to je i u našem Statutu, isto kao i u Statutu HPS-a i vjerojatno svih društava. ALI! ALI! Ovo su planinarske staze, a ne betonske ili asfaltne šetnjice u gradskim parkovima. Ove staze jednostavno ne mogu podnijeti toliki broj koraka, toliku „frekvenciju“. Gradske parkove čiste komunalne službe, a ovdje? Ovo više nisu planinari, ovo više nisu polaznici planinarskih škola i rezultat se odmah sve više vidi. Limenke, plastika, papiri, „Konj“ ih je najednom pun. Tko će to pobrat? Nekad je postojala jedna staza, bilo ljeto, bila zima. Sada? Čitava šuma je postala staza. Ima nekoliko uhodanih smjerova, prečica, kratica. Ali, ta šuma ima vlasnika, a vlasnika su planinari još nekada zamolili da im dopusti prolazak.

Nije problem ako prođe nekoliko ljudi, šume su pune raznih staza, ali ovdje je sada na nekim dijelovima već riječ o pravoj cesti. Tu se šuma više ne može obnavljati. Vrh? Posebna priča. Motocikli, quadovi, buka, turiranja, vožnja samo da ne i po krovu planinarskog doma. Čudni su ti Austrijanci, pa kako su to oni zabranili. Po šumi, po travnatim površinama, ne da nema više trave, nema ni zemlje, do kamena. I nikome ništa. Ja se iskreno čudim ljudima iz društva. Nekada smo davali dežurstva u i oko doma. Održavali red, kontaktirali policiju u vrijeme jačih okupljanja. Sada nikome ništa.

Rezultat je i ovdje vidljiv, nikada više smeća, i onaj gorak okus u ustima. Zar je to onaj „naš dom, naš ponos“. Kao pobjegneš iz grada i smoga i tek onda dođeš na buku i smrad ispušnih plinova. Danas Ivanščicu svojataju baš svi. Svi imaju neke ideje, svi bi neka prava, a obaveze? Neki „trailovi“, neke trke, neka takmičenja, čovjek to više ne može ni pohvatati. A da li su nekoga pitali i s kojim pravom? Sam naziv govori „planinarska“ staza. Staza namijenjena za kretanje planinara. Ima svoje oznake, ima svoja pravila, mora zadovoljavati neke uvjete, prvenstveno sigurnosne da bi mogla biti ucrtana na karte. Ima i svojeg vlasnika, društvo/klub koje skrbi i odgovara o njoj. Ako ima vlasnika, kako je onda moguće da netko tu radi što hoće. Pa ne može vama netko doći u stan i napraviti „feštu“ samo tako. Pa kakva onda trka po planinarskoj stazi. Napravite si svoju, pa da vidimo koliko će vam trebati za takvu realizaciju i kada će vam krenuti prvi „trail“ i koliko će onda sudionici morati iskeširati za nastup? Možda ima i dobrih namjera, ali ipak treba biti neki dogovor.
Poučna staza preko „Mrzljaka“, čitam u novinama. Samo tako. Uzmem kist i kanticu pa po varaždinskom korzu lupim planinarske markacije. Samo tako.

Planinarski dom. Naglašavam „planinarski“. Po čemu? Pa unutra već odavno da i nema planinara. Prodan je za biznis. Ako i jesi planinar, po čemu ti kao takav ovdje imaš neku prednost od onoga koji nije planinar. Još mu i namjerno prepustiš stol, jer eto, ti si gost pa je u redu da imaš prednost. Da i možeš na taj stol staviti svoju hranu i piće iz „ruksaka“. Nitko te ne pita, jesi ili nisi planinar. Iza svega toga proizlazi i pitanje po čemu bi netko danas i želio biti planinar u Ivancu. Planinar i član neke udruge ima neke obaveze, plaćaš članarinu, tu i tamo će te se netko sjetiti i uznemiriti te pozivanjem na neku akciju, a ako nisi, sve to preskačeš i nemaš brige. Kupiš si opremu, hodaš po planinarskim stazama, koristiš planinarski dom, cijena jela i pića je ista, i nemaš nikakve obaveze, a prigovarati uvijek možeš. Lovci su ipak pametniji, i oni imaju staze, ali ih ne reklamiraju. Imaju i domove i kuće. Za sebe. I ne dira ih pandemija. Oni su svoji na svojem. Nisu bili „pametni“ kao planinari. Autocesta se plaća, teniski teren se plaća, dvorana se plaća, bazen se plaća. Probaj na stadion u Zagrebu donesti svoju loptu i malo pucati po golu. Baš me zanima koliko utakmica trava može podnijeti. Ona fina, skupa. Ova na Ivanščici može i mora, od cipela i guma. Ili baciti „hakl“ u KC „Dražen Petrović“. Vjerojatno bi pisale novine.

Na Ivanščici je sve dozvoljeno. Da, i svi bi nešto gradili. Kome i čemu. Daj mi jedan stol i mir. Od silnih građevina na vrhu i tako više ne vidim ni šume ni drveća. Nekada se „partiji“ nije moglo reći ne, danas javno mišljenje sve može, ali izgleda da više nikome nije stalo. Politika! Šećer na kraju. Ovi su najbolji. Ivanščica, Park prirode! Eto svi ga imaju, jedino sjever Hrvatske nema. Susjed ima velika polja i traktor, ja nemam polja, ali nije red da i ja nemam traktor. Nema veze što mi u biti ne treba, nema veze što se u traktor ne razumijem, nema veze što ne znam montirati plug, što ga ne znam ni upaliti, što kad ga i kupim ništa se neće promijeniti i što ću s vremenom na njega zaboraviti, ali sada u ovom trenutku neka svi znaju da ja kupujem traktor! Zanimljivo, svi portali sada o tome pišu, a isto tako je zanimljivo da prije puno godina kada sam ja kao predstavnik jedne po mnogo čemu uvažene planinarske udruge to isto govorio, nije prenio nitko i nikoga već godinama nije zanimalo. U krajnjem slučaju i ovo sve što pišem, u praksi očito nikoga ne zanima. Predsjednik jedne planinarske udruge govori o zaštiti Ivanščice i inicijativi da se proglasi Parkom prirode. Koga briga, nije zanimljivo, politika u tome nema koristi. U biti, iskreno, više me i ne zanima.

Zašto? Pa vidite, zaštita Ivanščice me nikada više nije zabrinjavala, a samo ime Park prirode Ivanščice neće ništa promijeniti. Na dječji sat od plastike stavite naziv „Rolex“. To je čak i kažnjivo, a ovo, možda namjere i nisu loše, ali već se u startu krivo krenulo. Ivanec ima dvije planinarske udruge, imamo vodiče, ljude zadužene za održavanje puteva, ljude s mnogo iskustva u planinama, ljude koji u biti za to žive i brinu, kojima bi to bilo ostvarenje životnog sna. Pa valjda, da me nije briga, ne bi ni ovo pisao. Nas do sada nitko ništa nije pitao. Koliko vidim ni gradsku vlast se ništa ne pita, iako i oni također već godinama nešto pokušavaju u i oko Ivanščice. Ivanec, planinarski grad, Ivanščica, park prirode, pa da, to stvarno nema nikakve veze, pa zašto da surađuju. Ali, oni su druga politička opcija. Ima i treća, to je župan, gotovo sam siguran da će i on imati što o ovom reći. Nekoga sam sigurno zaboravio. Da, lovci, vlasnici šuma, pa i oni imaju neki interes. Medvednica je već odavno park prirode, i Papuk, kao i hrvatski ponos Velebit. I? U biti mrtvo slovo na papiru, svatko radi što hoće. Ako ne vidite na vlastite oči, čitajte u medijima, istina je. Ruši se na sve strane, gradi se, ceste doslovno osvanu preko noći. Dakle? Bez stvarne namjere i volje nema napretka, bez uključivanja svih struktura, još manje. Ivanec, Ivanščica je mala sredina i sve se manje više zna. Motorka koja radi čuje se na kilometre, nema tisuću puteva koji vode iz šume. Ali? Gdje je tu šumarija, tko bi trebao to kontrolirati. Kada je netko vidio zadnji puta policijsko vozilo na Ivanščici? Zrak je ugodan, pogledajte malo. Kada je koji političar uzeo planinara i krenuo onako neformalno do vrha. Uredi su jedno. Treba izaći na teren i vidjeti.

Vidite, mi u Hrvatskoj sve imamo, zakona i previše i sve lijepo piše, samo na žalost malo se toga u stvarnosti stvarno radi i poštuje. Da dolaze i izbori, a to je također vrijeme kada se svašta nudi i obeća. Kada bi se stvarno iskreno krenulo u taj projekt, uključilo sve one koji u tome imaju poštene namjere, onako „bez fige u džepu“, kada bi samo službe stvarno počele raditi svoj posao, onda stvarno ne bi bilo bitno kako se što zove. Dosta je samo, Ivanščica. Na ponos, za zdravlje, za odmor, na čast svih nas! Ovako, bojim se, blato je sve dublje, i sve se teže suši… Ljeto je daleko!

Nastavite čitati