Dijana Oreški, prva doktorica znanosti Općine Klenovnik i među najmlađima u zemlji

– Moj odabir je baviti se znanošću i to ovdje, u Hrvatskoj. Samo nas znanje može izvući iz krize i dovesti do toga da budemo ravnopravni čimbenici u Europskoj uniji, a ja želim barem malo tome doprinijeti – kaže 27-godišnja Dijana Oreški, prva doktorica znanosti Općine Klenovnik i jedna od najmlađih u Hrvatskoj čija je doktorska disertacija još “friška”.

Točnije, disertaciju kompliciranog naziva nama laicima “Evaluacija tehnika otkrivanja kontrasta za potrebe selekcije atributa radi klasifikacije” obranila je 6. veljače na varaždinskom Fakultetu organizacije i informatike (FOI).

Ne bježi iz Hrvatske

Mlada znanstvenica specijalizirala se za područje rudarenja podataka i sigurno je među rijetkim školovanim mladim ljudima koji u ovo vrijeme krize, visoke nezaposlenosti i slabih gospodarskih aktivnosti ne bježi iz Hrvatske. Štoviše, čak o tome ni ne razmišlja. Zašto svoju profesionalnu budućnost vidi upravo u Varaždinu i imaju li mladi znanstvenici uopće u današnje vrijeme prostora za razvoj i napredovanje u našoj zemlji, bio je povod za razgovor sa simpatičnom Dijanom Oreški, asistenticom na Katedri za razvoj informacijskih sustava varaždinskog FOI-ja.
Koji su vaši profesionalni planovi? Planirate li ostati ovdje, na FOI-ju, Varažidinu i Hrvatskoj ili otići u inozemstvo?
Imam ugovor s FOI-jem do 2019. i planiram ga odraditi. Moj odabir je baviti se znanošću, a u mom području, području rudarenja podataka koje se može primijeniti u svakoj domeni, ima toliko prostora za napredak. Trenutno ne razmišljam da odem u inozemstvo za stalno, osim na usavršavanje, a jedan od razloga za ostanak ovdje je i moja ljubav prema ovom gradu. Ima li ljepšeg mjesta za život?

I mi smo radnici na određeno vrijeme i to nas dovodi u socijalno upitnu situaciju

Ipak, mnogi mladi ne razmišljaju kao vi i čini se da čekaju prvu priliku da pobjegnu iz Hrvatske. Koji su tome glavni razlozi? Mislite da će se odlazak mladih, visokoobrazovanih ljudi sada, nakon što smo ušli u EU, povećati?
Razlog za razmišljanje o odlasku u inozemstvo je loša gospodarska situacija i činjenica da je po izdvajanjima za znanost Hrvatska već godinama na samom europskom dnu. Dok Europa danas za tu djelatnost izdvaja oko 2 posto BDP-a, Hrvatska izdvaja samo 0,75 posto. Nedavno sam čitala i rezultate jednog znanstvenog istraživanja koje govori da četvrtina mladih razmišlja o odlasku u inozemstvo. Informacija da u zemlji kojoj općenito prijeti depopulacija četvrtina mladih razmjerno ozbiljno razmišlja o emigriranju je zabrinjavajući trend. Ali ja ne vjerujem da će svi ili većina njih realizirati iskazane nakane. Glavni razlog zbog kojeg mladi odlaze ili razmišljaju o odlasku je ekonomske prirode s obzirom na gospodarsku krizu koja je zahvatila i Hrvatsku. Znači radi se o potrazi za poslom ili potrazi za boljim poslom u nekoj drugoj zemlji jer ne rade u struci za koju su se školovali. Ili u najboljoj situaciji rade za nekoliko puta manju plaću od one koju bi imali u inozemstvu.
Može li mladi znanstvenik, poput vas, u Hrvatskoj, u Varaždinu, danas “opstati”? Mislite li da mladi znanstvenik ima dovoljno mogućnosti za daljnji razvoj i napredovanje?
Položaj mladih znanstvenika u Hrvatskoj nije sjajan, ali ja vjerujem da se može opstati uz puno rada. Ne treba uvijek čekati da netko drugi nešto za vas učini, treba ponekad djelovati proaktivno i biti snalažljiv. Postoji puno raznih stipendija za školovanje i usvaršavanje u inozemstvu, nude se razne mogućnosti stažiranja, projekti financirani od strane EU. Treba se samo dobro informirati i djelovati.
Koliko je vaš posao siguran i, ono najvažnije, može li se od plaće normalno živjeti?
Glavni problem ovog posla je vjerojatno sigurnost zapošljavanja. Mi smo radnici na određeno vrijeme i to nas dovodi u socijalno vrlo upitnu situaciju, što može prouzročiti negativnu selekciju i odljev u druge djelatnosti ili druge zemlje. Danas sustav djeluje tako da i nakon što kao asistent steknem uvjete za napredovanje, ne znači da ću i napredovati. S obzirom na stupanj obrazovanja, plaća nije velika, ali je plaća s kojom se može preživjeti.

Dijete FOI-ja

Kakav je položaj znanstvenika danas u društvu? Mislite li da su potencijali kojima raspolažu fakulteti premalo iskorišteni, da se znanstvenici premalo pitaju za mišljenja?
Vrlo često smo u situaciji da nas se kroz različita povjerenstva traži određeno mišljenje, ali se događa da vrlo argumentirani stavovi ne budu usvojeni. Tako da smatram da su potencijali kojima fakulteti raspolažu premalo iskorišteni.
Asistentica ste na Katedri za razvoj informacijskih sustava. Otkud uopće interes za informacijske sustave, kako je sve to započelo, za što ste se specijalizirali?
Ja sam dijete FOI-ja, diplomirala sam i doktorirala na FOI-ju koji sam upisala iz razloga jer sam smatrala da su informatičari jedni od rijetkih stručnjaka koji lako nalaze posao. Kroz diplomski studij sam se zainteresirala za područje rudarenja podataka i kasnije sam se kroz rad u nastavi i doktorski studij specijalizirala za ovo područje.

NE INOZEMSTVU
Mlada znanstvenica ima ugovor s FOI-jem do 2019. godine. Trenutno ne razmišlja o odlasku u inozemstvo, osim na usavršavanje.

Rudarenje podataka je interdisciplinarno podpodručje računarskih znanosti jer uključuje umjetnu inteligenciju, strojno učenje, statistiku i baze podataka. U tom području sam doktorirala i na tome je fokus mog znanstvenog rada: poboljšati i razviti te primijeniti metode koje će efikasno „izvući“ znanje iz velike količine podataka.
Radite na FOI-ju. Koliko je FOI prepoznat na međunarodnom tržištu znanja, koliko je naša znanost konkurentna na svjetskom tržištu znanosti?
FOI je prepoznat na međunarodnom tržištu znanja. To dokazuje podatak da je FOI uspješno prošao proces reakreditacije studijskih programa i proces vanjskog vrednovanja kvalitete i time je stekao status akreditirane institucije čija je diploma priznata u zemljama unutar Europske unije. Nadalje, tu su brojni međunarodni projekti na kojima FOI radi i međunarodne studentske razmjene koje dokazuju našu konkurentnost.

Projekt FOI-ja

Godinama smo svjedoci neusklađenosti politike obrazovanja i potreba na tržištu rada. Što bi, po vašem mišljenju, u samom sustavu obrazovanja, posebno u srednjim školama i fakultetima, trebalo promijeniti?
Nužno je da obrazovni programi budu odraz potreba koje iskazuju poslodavci i društvo u cjelini. Stoga treba definirati mehanizme koji omogućuju brzo reagiranje sustava na promjenjive zahtjeve tržišta, među ostalim, adekvatnom prilagodbom obrazovne ponude i kurikuluma. Projekt koji bi se upravo time bavio priprema tim suradnika na FOI-ju na čelu s prof. dr. sc. Kličekom. Projekt bi imao za cilj uvođenje poslovne inteligencije za upravljanje procesom obrazovanja. Ideja je iskoristiti dokazanu sposobnost naprednih alata poslovne inteligencije za predikciju ishoda poslovnih procesa.

Nisam se našla u situaciji koja bi mi potvrdila da je politička podobnost važnija od stručnosti

Projekt bi se ostvario povezivanjem različitih podataka iz sustava državnih matura, sveučilišnog obrazovnog sustava, anketiranjem studenata, statističkih podataka na državnoj razini, podataka iz gospodarstva te uključivanjem stručnjaka iz gospodarstva. Pomoću naprednih tehnika rudarenja podataka pravile bi se analize i izvješćivanja za zainteresirane strane na različitim razinama te prediktivni modeli i, ono najvažnije, optimizacije u sustavu.
Stječe se dojam da je u našoj zemlji politička podobnost najvažnija, a ne stručnost. Što mislite o tome? Bi li nam možda bilo bolje da je obrnuto?
Ja se na sreću još nisam našla u situaciji koja bi mi potvrdila da je politička podobnost važnija od stručnosti. Nadam se da ni neću. Ako politička podobnost prevladava nad znanjem, stručnošću i objektivnim zahtjevima posla, to pogubno utječe na funkcioniranje države. Hrvatska neće ići naprijed bez depolitizacije uprave i ugrađivanja načela stručnosti, i rezultata rada u sve pore vrednovanja i rada društva.

HOBIJI: Volontiranje, nogomet…

Koji su vam hobiji, što radite u slobodno vrijeme?
Držim se one: U zdravom tijelu zdrav duh, pa igram badminton, a i redovito šećem, trčim ili vozim bicikl. Ne igram, ali intenzivno pratim nogomet od malih nogu. Kad imam vremena, čitam i pogledam dobar film. Volim se družiti s prijateljima kroz društvene igre ili kartanje. Pratim društvena zbivanja, a i nastojim biti društveno korisna, pa u slobodno vrijeme volontiram. Ali ni sa čim se ne bavim dugotrajno i uporno kao znanošću.

Izvor:
Foto: