Povežite se s nama

Kolumne

„Jesi sad naš’o da kosiš…!“

Objavljeno:

- dana

Art/media

Prošlog ponedjeljka oko 7 sati probudila me strašna buka i opet sam pomislio da je počeo nekakvi rat. Kadli, prepoznah u mah, kako reče Dante, pakleni zvuk – kosilica!

Lijepo je što su nam nadležni dali pokositi travu na javnim zelenim površinama oko zgrada, a hvala i koscima koje su poslali obave tu zadaću. Ali mora li to biti baš u 7 ujutro?!
Dobro, reći ćete, pa sav normalan svijet već ide na posao u 7 ujutro, a mnogi tada već i rade. Ali neki rade i noću. Neki uopće ne rade, jer su nezaposleni. Neki su umirovljenici. Neki su bolesni. Neki su mala djeca. Neki su klinci koji su na ljetnim praznicima i žele malo duže spavati. Neki su na godišnjem odmoru, i nemaju novaca za more, i samo žele malo duže spavati! Nekima je baš tada bio prvi dan dugo žuđenog godišnjeg odmora, i samo su željeli malo duže spavati!

Ne znam zašto se to moralo raditi u 7 ujutro. Možda je samo taj dan mogla doći ekipa specijalista kosaca iz Zagreba. Ili iz inozemstva. Pa su imali samo taj slobodan termin. Možda je mjesečev sjetveni kalendar pokazao da se baš ta trava najbolje kosi taj dan u 7 ujutro. Možda su čak i astrološke konstelacije ukazivale na to. Možda su se oni mali psići, kakvih je sve više po zgradama, žalili da je trava viša od njih i da se hitno mora skresati. Možda se kakva mačka izgubila u toj strašnoj džungli, pa ju je hitno valjalo pronaći. Tko zna… Nedokučivi su putovi košnje!

Sjećam se, ranih devedesetih, moj prijatelj je isto u 7 sati ujutro išao kositi, kad li je začuo glas susjeda jugooficira: „Žuti, jesi sad naš’o da kosiš, j… te tvoj Franjo Tuđman!“
Niti je moj prijatelj bio teški tuđmanovac, niti njegov susjed radikalni četnik, ali mislim da je poanta ove priče jasna: čak i nemili susjedi imaju ljudsko pravo na zaštitu od zvuka kosilice usred ljeta u vražjih 7 ujutro!

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje