Marko Hrastić, Jura Šincek i Josipa Papec predškolski su odgojitelji i odgojiteljica, zaposleni u Dječjem vrtiću Varaždin u sklopu kojeg djeluje osam objekata. Marko u vrtiću radi 9, Jura 17, a Josipa 12 godina te od jeseni 2022. godine provode program sportskih aktivnosti za djecu DV-a Varaždin stariju od četiri godine.
Njih troje je završilo dodatni kineziološki program na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, uz predavanja i vježbe izvanrednih profesora s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, te su osposobljeni za obavljanje poslova voditelja/ice posebnih programa kinezioloških aktivnosti u predškolskom odgoju i obrazovanju. Imaju višegodišnje iskustvo iz područja sportskih aktivnosti te se i sami profesionalno i rekreativno bave sportom.
Odgojitelji su nam ispričali više o samom sportskom programu, kako je on prihvaćen kod djece te koje su njegove dobrobiti, ali i općenito o odgojiteljskom pozivu.
– Razgovarali smo o tome kako osam objekata gradskih vrtića nemaju ništa takvo ponuđeno izvan radnog vremena. Ono što imamo unutar redovnih aktivnosti nije dovoljno, a neki objekti nemaju ni dvoranu. Počeli smo s tim programom najesen i jako smo zadovoljni, a i djeca te roditelji. Drukčije se osjećaju kada dođu u dvoranu, imaju posebne patike pa se sami obuvaju, tada su ponosni. Imaju dres, donesu si svoju bočicu s vodom i osjećaju se važnije. Mislimo da je to jako važno za razvoj djece, time usvajaju i kulturu dvorane, ponašanja, paze jedni na druge te ih kasnije većina počne nešto trenirati – rekao nam je Jura Šincek koji trenutno radi u objektu Biškupec.
Foto: DV Varaždin
Treninzi se održavaju dva puta tjedno, ponedjeljkom i srijedom, u trajanju od 45 minuta u dvorani u objektu Trakošćanska u Graberju.
– Ako sad usvoje ljubav prema treniranju, onda će to njegovati. Ali važan je i utjecaj od kuće. Ako roditelji ništa fizički ne rade i ne potiču djecu, ne može se od djece očekivati da će sami nešto rekreativno htjeti raditi i da će s guštom ići na trening. Važno je da i roditelji s djecom idu prošetati, uzmu loptu i pokažu interes. To je ujedno učenje odgovornosti prema sebi i drugima – dodao je Hrastić koji je trenutno zaposlen u objektu Aleja.
Josipa Papec ističe da je pravi užitak vidjeti kada djeca drugi dan dođu u vrtić, pokazuju vježbe koje su naučila i pitaju za trening.
– U tim godinama se razvijaju svi mišići pa je dobro da su treninzi i vježbe bazni, a ne neki sport koji izolira određenu grupu mišića. Osim toga, od jednog sporta u tako maloj dobi brzo može doći zasićenje. Trenutno je zbog gripe i drugih sezonskih bolesti manje djece u programu, no to je tako uvijek tijekom zime, a inače je odaziv jako dobar. Baš su se dobro prilagodili i vesela smo ekipa – navodi Papec, zaposlena u objektu Koprivnička.
Sportski program trenutno pohađa 35 do 40 djece, raspoređene u dvije grupe, a na treningu je uvijek dvoje voditelja. Bazične vježbe koje rade uključuju prirodne kretnje te atletiku i gimnastiku.
– Svaki sat nam je drugačiji, a ako imaju posebne želje, da bi, recimo, igrali graničar, onda im nekad pustimo da igraju graničar. Sad treniraju već tri i pol mjeseca i vidi se veliki napredak. Primjerice, opće pripremne vježbe bi oni sad već mogli sami raditi, bez da ih se vodi. Kad se trči, nema više sudaranja, sve znaju – rekli su odgojitelji i dodali da će na proljeće imati treninge i vani, na vrtićkom igralištu, te da su predviđene šetnje na Stari grad i druge lokacije. Ako se poveća interes i pokaže potreba, otvorit će još jednu grupu.
Malo muškaraca
Odgojitelje smo upitali kako su se uopće odlučili za to zanimanje s obzirom na to da je prava rijetkost u dječjim vrtićima naići na muške odgojitelje. Uglavnom se žene odlučuju za to zanimanje, a u Dječjem vrtiću Varaždin je, uz Marka i Juru, zaposlen kao odgojitelj još jedan muškarac pa su tako ukupno trojica, dok žena ima, kako kažu, oko 100.
– Nikada nisam razmišljao zašto sam se odlučio za to. Kada sam upisivao predškolski, bili smo četvorica prijatelja na upisu, no jedino sam ja ostao. Nisam previše razmišljao o tome, no znao sam da imam osjećaj za djecu i da želim s njima raditi. Kada sam bio mlađi, mislio sam da ću raditi u školi i na kraju sam završio u predškolskom odgoju. Velika je odgovornost raditi sa živim bićima, tako malim, svaki dan se može dogoditi neka nezgoda. Potrebne su i dobre komunikacijske vještine za razgovor s roditeljima, oni mogu biti osjetljivi jer djeca su njihovo najveće bogatstvo – rekao nam je Marko Hrastić koji se među drugim odgojiteljima još ističe po tome što na tijelu ima mnogo tetovaža, no, kako kaže, zbog toga nikada nije imao problema.
– Zbog mojih tetovaža nije bio ni jedan upit ili pritužba, ni od ravnateljice, ni od roditelja. Klincima je to u redu, oni vide, pitaju: “Kaj to imaš?”, oni su iskreni i direktni, a ponekad postave takvo pitanje da uopće ne znaš što bi im odgovorio. Kažu što misle i nemaju predrasuda. Predrasude jedino mogu imati roditelji ili drugi odrasli. Mislim da sam u ovoj maloj sredini porušio nekako te granice. Ne vole svi to, ali zasad nije bilo nikakvih problema – dodao je Hrastić.
Nakon gimnazije lutao je i Jura Šincek te, kako kaže, nije znao što će dalje. Odlučio se za Učiteljski fakultet, završio, odradio praksu i ostao u vrtiću, a to mu se naposljetku i svidjelo.
– Što više radiš, manje znaš jer stalno učiš nešto novo. Novi ljudi imaju nove metode rada, a ti pokušavaš pronaći svoj stil, no stalno se moraš prilagođavati. Važan je dogovor i koordinacija između odgojitelja jer djeca točno znaju koga mogu “preveslati” pa to pokušavaju i s drugima. Ponekad nešto planiraš, pripremaš, ali onda se dogodi neka situacija i sve ode u drugom smjeru, nastaviš raditi po njihovom interesu jer će ih duže “držati” njihov interes, nego naš. Mi ustvari ne radimo, mi se igramo, tako oni kažu. Znali su nas pitati idemo li poslije našeg druženja na posao. A najbolja je stvar kada sretnete dijete koje ste imali od jaslica i sada krene na faks. To je dobro jer to znači da sad konačno možemo na piće – govori Šincek uz smijeh i nastavlja: – Ponekad ih teže prepoznajemo jer se jako promijene, pogotovo dečki s bradama i brkovima. I kada te vani nakon toliko godina lijepo pozdrave, to znači da si dobro obavio posao i onda si zadovoljan – istaknuo je Šincek.
S druge strane, Josipa Papec je već odmalena znala što želi biti po zanimanju kada odraste.
– U mojem prvom školskom sastavku na temu “Što želiš biti kad odrasteš” je odgovor bio – teta u vrtiću. To je poziv, meni je to ostvarenje sna. Svaki dan imaš nove izazove i to je super, svaki dan učiš nešto novo i od djece dobiješ sve. Meni je najteže kada vidiš dijete i njegovu tugu, a ne znaš zašto. Kasnije kad se otvori, kada riješite problem, onda je lakše. Različiti su, neki su otvoreniji, neki više zatvoreni, tko zna kakve probleme nose u glavi. To nije posao koji pospremiš u ladicu nakon radnog vremena, mi s tim poslom idemo doma – rekla je Papec i dodala da je odgojiteljski poziv podcijenjen.
Podcijenjen poziv
– Kada muškarac ide za učitelja ili profesora, to je u redu, ali kada ide za odgojitelja, to je čudno. Podcijenjene su same odgojiteljice, a odgojitelji još i više. A daješ sebe djeci – ističe Josipa, a s njome su se složili i naši muški sugovornici.
– Muškarcima je taj faks uglavnom rezerva. I dalje ima predrasuda kod ljudi, govore za muške odgojitelje da su “tete” u vrtiću. To je posprdno, podcjenjivački. Svatko bira, a najčešće očevi pitaju kako to da sam se odlučio za ovaj posao. Mogao bih ja pitati – a kako ste se vi odlučili biti otac? Zašto bi bilo čudno da muškarac odgaja djecu u vrtiću? Nema baš puno ni učitelja, pogotovo razredne nastave, dok profesora već ima više – navodi Šincek.
Hrastić dodaje da je taj balans muškaraca i žena u vrtiću ustvari jako dobar.
– Vidim razliku između odgojitelja i odgojiteljica. Recimo, meni je jako važna fizička aktivnost i u tome sam dobar, a nekome je možda važniji likovni ili glazbeni. Nekome ide bolje nešto drugo i nadopunjujemo se. Dobar je i balans muških i ženskih emocija, a s druge strane, to je dokaz da svi mogu sve i da ne postoje muški i ženski poslovi – govori Marko.
Za djecu se, kažu, itekako emocionalno vežu i svaki rastanak je tužan. Kada radiš s djecom od jaslica do odlaska u školu, bude ti žao, ističu.
– Petu godinu imam sad, najesen odlaze u školu i već sad mi je žao. Poznajemo svako dijete u vrtiću, a pogotovo onu djecu koja su u mojoj grupi godinama. Tek je veljača, ali znam da će to brzo proći, vežeš se za mališane. A i roditelji su već svjesni da je uskoro gotovo i polako se opraštamo – zaključio je Marko Hrastić.
Kod spomen-obilježja na Kipišću u Možđencu u subotu je održana komemorativna svečanost za sve žrtve komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata.
Nakon svete mise koju je predvodio pater Michael Pavić, delegacija Grada Novog Marofa predvođena gradonačelnikom Sinišom Jenkačem te predstavnici udruga branitelja i policije položili su vijence i zapalili svijeće u spomen na žrtve komunističkog režima.
Gradonačelnik Jenkač podsjetio je kako se Grad Novi Marof svake godine prisjeća žrtava ubijenih od ruke komunističkog režima.
-Ovo je važan dan koji Grad Novi Marof svake godine obilježava kako bi se prisjetio svih žrtava koje je iza sebe ostvario nedemokratski režim. Prisjećamo se svih onih koji su ubijeni na novomarofskom području, ali ne samo njih, već i između 250 i 500 tisuća ljudi koji su pobijeni prve tri godine nakon rata. Ovo nije politički skup nego svjedočenje i poziv na pomirbu, ali i upozorenje i čuvanje sjećanja te povijesti hrvatskog naroda, jer narod koji nema i ne pamti svoju povijest, nema ni budućnosti – rekao je Jenkač.
Naglasio je i kako ovaj dan nije značajan samo zbog sjećanja na žrtve, nego i zbog podsjećanja javnosti na to koliko je važna kontinuirana borba za demokraciju.
– Želimo osvijestiti sve nas i osuditi sve one “izme” – fašizme, nacizme, komunizme, kao i sve one koji su na temelju zločina i ubojstava zadržavali vlast. Iako demokracija ima svojih mana, najvažnije je to što ona, za razliku od totalitarnih režima, iza sebe ne ostavlja ljudske živote i žrtve onih koji drugačije misle. Danas, u jeku rata u Ukrajini, postalo je važnije no ikad upozoriti kako borba za demokraciju nikada ne prestaje budući da je vidljivo kako ova ideologija, nažalost, još uvijek živi – poručio je Jenkač.
Zdravko Maltar, predsjednik Udruge ratnih veterana “Hrvatski domobran” Novi Marof napomenuo je kako ovakva mjesta nisu mjesta na kojima bi trebalo nešto govoriti, no naglasio je i da ako neće oni govoriti, tko će onda.
– Jedino na istini možemo graditi budućnost, a istina je da postoji više od tisuću ovakvih mjesta gdje su naši sugrađani izgubili živote i to poslije završetka Drugog svjetskog rata. Nema nijednog naroda u Europi koji je preživio ovakvu tragediju, a kao dokaz tome govori podatak da je u hrvatskom narodu, koji ima četiri milijuna stanovnika, poubijano oko 600 katoličkih svećenika i redovnika. Takvog primjera sasvim sigurno nema nigdje u Europi i to govori dovoljno o tome kakvu smo tragediju proživjeli – poručio je Maltar.
Inače, komunistički režim doveo je do smrti otprilike 500 do 600 tadašnjih civila i vojnika koji su ubijeni u jamama u okolici Novog Marofa, a Grad im prigodnom komemorativnom svečanošću svake godine odaje počast.
Izvrsne rezultate postigli su učenici iz Varaždinske županije na Državnom natjecanju učenika strukovnih škola “WorldSkills Croatia 2023.”
Naime, čak 20 medalja osvojilo je 26 učenika koji su se iz Zagreba vratili s osam zlata, osam srebrnih medalja i četiri bronce.
Iznimno vješti
Podsjećamo, Državno natjecanje je u organizaciji Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih održano u Zagrebu od 10. do 12. svibnja. Riječ je o najvećem događaju u obrazovanju u Hrvatskoj i najvećem natjecanju u ovom dijelu Europe koje je ove godine okupilo više od 400 najboljih učenika srednjih škola iz cijele Hrvatske, koji su se natjecali u 46 disciplina. Iz Varaždinske županije državni prvaci postali su: Tin Gizdavec (Srednja strukovna škola Varaždin – Stolarstvo), Luka Cerovečki i Mirela Kovačić (Srednja strukovna škola Varaždin – Dizajn modnih dodataka), Gabrijela Husnjak (Graditeljska, prirodoslovna i rudarska škola Varaždin – Arhitektonske tehnologije), Danira Mašanski (Srednja strukovna škola Varaždin – Soboslikarstvo), Nina Kraus Jagić (Srednja škola Ludbreg – Prodajne vještine), Danijel Sever (Srednja škola “Arboretum Opeka” Marčan – Pomoćni kuhar i slastičar), Melani Živko i Taša Husnjak (Gospodarska škola Varaždin – Smotra radova za učenike s teškoćama – Ekologija – jučer, danas, sutra) te Ana Bobić (Elektrostrojarska škola Varaždin – Međusektorska smotra učeničkoga stvaralaštva – Grafičke tehnologije i audiovizualne tehnologije – Čudesna priroda). Srebrnom medaljom okitili su se: Ana Marija Vugrinec (Srednja škola “Arboretum Opeka”, Marčan – Cvjećarstvo), Klaudija Plantak (Srednja strukovna škola Varaždin – Modni dizajn i tehnologija), Lana Hutinski (Elektrostrojarska škola Varaždin – Grafička tehnologija i dizajn), Filip Kefelja i Nino Šargač (Elektrostrojarska škola Varaždin – Multimedija), Ida Kovačić (Gospodarska škola Varaždin – Prodajne vještine), Janja Malić (Graditeljska, prirodoslovna i rudarska škola Varaždin – Eko laboratorij), Helena Rižmarić (Gospodarska škola Varaždin – Tajničko poslovanje) te Martin Petric, Marija Kokolek i Viktorija Kraus (Srednja škola Ludbreg – Međusektorska smotra učeničkoga stvaralaštva – Strojarstvo, brodogradnja i metalurgija – Nožni miš za osobe s oduzetim ili oštećenim gornjim ekstremitetima). Brončane pak medalje osvojili su: Filip Cerjan (Elektrostrojarska škola Varaždin – Električne instalacije), Kevin Skupnjak i Marin Biškup (Graditeljska, prirodoslovna i rudarska škola Varaždin – Zidarstvo), Filip Herceg (Strojarska i prometna škola Varaždin – Prometna tehnologija i logistika) i Matej Mišak (Strojarska i prometna škola Varaždin – Vožnja motornog vozila).
Klaudija Plantak osvojila je srebro u kategoriji Modni dizajnDanira Masanski i mentor Josip HižakGalanteristi Mirela i Luka na natjecanju u kategoriji Dizajn modnih dodataka dokazali su da imaju “zlatne ruke”Klaudija Plantak srebrna u kategoriji Modni dizajn i tehnologija
Uskoro brucoši
S obzirom na to da su na ovogodišnjem natjecanju iznimne rezultate postigli učenici Srednje strukovne škole Varaždin, zamolili smo ih da nam u prisustvu svojih nastavnika, mentora i strukovnih učitelja otkriju tajnu uspjeha. Prvo smo zavirili u najbučniju – stolarsku radionicu koja se prostire na više od 500 metara četvornih. Opremljena je najsuvremenijim strojevima – od temeljnih pa sve do onih koji pri obradi drva koriste CNC tehnologiju. Učenici ih uz strogo poštivanje zaštite na radu koriste pri obradi iverala, u procesu kantiranja, prešanja i kod drugih proizvodnih postupaka. Stoga ne čudi da iz ove radionice izlaze finalni produkti poput velikih regala ili građevne stolarije. Rade i po privatnim narudžbama sa stalnom kontrolom kvalitete, koja je vrhunska uz konkurentnu cijenu. Dakako, svi spomenuti procesi odvijaju se pod budnim okom tima kojim rukovodi inženjer Ostroški Stjepan. Vrhunski je opremljen i praktikum soboslikara, u kojem je Josip Hižak zaposlen kao strukovni učitelj i mentor učenicima poput Danire Mašanski koja je na Državnom natjecanju osvojila prvo mjesto.
– U praktikumu učenici prolaze sve faze svojeg budućeg posla koje, između ostalog, obuhvaćaju pripremu i obradu zidnih, drvenih ili željeznih podloga, lijepe tapete i drugo. Moram pohvaliti našu nagrađenu učenicu koja je bila iznimno aktivna tijekom izvođenja vježbi u pripremnom razdoblju. Interes za ovo zanimanje je dobar, te u sva tri razreda imamo upisano 50-ak polaznika – ističe Hižak.
Na njega se nadovezala Danira Mašanski koja tvrdi da u njezinoj struci talent nije bitan, ali sklonost nekim tehnikama poput crtanja – uvijek je dobrodošla.
– Na Državnom natjecanju imali smo tri zahtjevna modula i bilo je malo treme. Naš školski praktikum je odlično opremljen te raspolažemo svim alatima i materijalima koje soboslikari koriste u svojoj struci. Mentori su nas odlično pripremili i rezultat nije izostao – rekla je Mašanski.
Za razliku od nje, modna tehničarka Klaudija Plantak bila je članica tima koji je osmislio osebujnu modnu kolekciju “BaleVŽ”. Podsjećamo, inspirirana je društveno angažiranom modom te ekološki motiviranim inicijativama i skulpturizmom.
– Inspiraciju sam pronašla i u jednoj od Gallianovih kolekcija koje je kreirao za Dior, kod koje je koristio print na haljini. Tkaninu koja sadrži poliesterska i pamučna vlakna krojili smo u zaštitnoj radionici. Namjerno su korišteni otpaci s ciljem smanjenja unosa teško razgradivih materijala u okoliš. Tisak na tkaninu izveden je novonabavljenim namjenskim ploterom koji je odlično odradio posao, što se lijepo vidi na kolekciji – veli ova maturantica koja se okitila srebrnom medaljom, a obrazovanje namjerava nastaviti na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Varaždinu.
Nagrađena izvrsnost
Na kraju, dodajmo i to da puno razloga za zadovoljstvo ima i Sanja Makšan, mentorica učenika galanterijske struke koji su osvojili 1. mjesto u disciplini Dizajn modnih dodataka.
– Imali su zadaću istražiti ideju na zadanu temu geometrije u društveno angažiranoj modi te je sve inicijativno prenijeto na mini kolekciju. Riječ je o tri proizvoda koji su nastali u školskoj radionici i potom na natjecanju nadograđeni kroz pet modula – objasnila je Makšan, a od Luke Cerovečkog i Mirele Kovačić doznajemo i to da im put do zlatne medalje nije bio jednostavan.
Zaštitna radionica Srednje strukovne škole
– Bilo je dosta posla s izradom ručki, ugradnjom podstave, pregrada, ali i tzv. zadatkom iznenađenja koji se odnosio na izradu nosive kolekcije od ostataka materijala. Za izradu torbe imali smo rok tri dana. Nakon izrade skice trebalo je napraviti šablone, krojiti dijelove, sastaviti dijelove šivanjem i finalizirati zadatak. Slušali smo mentoricu i Luku koji je bio voditelj tima, te na najbolji način prezentirali izvrsnost stečenu kroz tri godine u Srednjoj strukovnoj školi Varaždin – zaključila je Mirela Kovačić.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
