RAZGOVOR SA Zdenkom Bašićem

Uvod u VAFI 4 doista je bajkovit. Najavili su ga Frankenstein, Snjeguljica, vile i bića Medvednice ilustratora i animatora Zdenka Bašića, autora koji od ovogodišnjeg festivala očekuje “neopterećenu” animaciju djece i mladih

Na samom početku putovanje kroz Sjeverozapadni vjetar – vile Medvednice koje sjede na djetelini, nepoznata bića uz poznate jaglace. Odmah do njih bajkovit svijet poznatih nam priča. Prepoznajemo Palunka, odmah do njega su Jagor i Regoč, a evo i Potjeha koji traži istinu. Snjeguljičino vjenčanje. Tu je i neobičan svijet H. G. Wellsa i Frankenstein Mary Shelly. Likovi iz bajki i priča na 40-ak ilustracija djela su ruku diplomiranog ilustratora i animatora Zdenka Bašića okupljena u izložbi “Ilustracije i animacije” otvorene u petak u salonu palače Sermage u Varaždinu, koja će ostati otvorena do kraja festivala, 28. travnja. Ovom čudnovatom izložbom najavljen je i VAFI (Internacionalni festival animiranog filma djece i mladih Varaždin 25. – 28. travnja) u čijem je žiriju ove godine upravo Bašić. Njegova prva izložba u Varaždinu bila je povod da porazgovaramo s njim.

Prizori ga biraju

Ilustrirali ste klasične priče i bajke poput Andersenovih, Grimmovih, Alise u zemlji čudesa, namijenjenih djeci. Kako birate moment iz bajke/priče koji ćete prikazati? Mislite li o tome na način „hoće li se to klincima dopasti“?
Taj moment, prizor koji želim prikazati iz priče zapravo ne biram ja. To je nešto što samo nikne iz ili kroz mene kada čitam priču. Tako da prije mogu reći da on bira mene. Jedini kritičar kojemu se to treba «dopasti» je onaj «mali» – dio u meni, koji je još s 5 godina listao slikovnice i kojeg su tada oduševljavale slike, još prije nego što je znao čitati.
Imate li neku ilustraciju koja vam je posebno draga?
Imam puno ilustracija koje su mi vrlo drage i teško mi je ovdje izdvajati segment koji zapravo doživljavam samo kao djelić zasebnog svijeta. Recimo da bi taj predstavnik bila ilustracija Mala vila đurđevog cvijeta.
Vaš Gulliver je vrlo sličan Edvardu Škarorukom, a na pojedinim vašim ilustracijama prisutna je i bubimirska atmosfera. Tim Burton uvukao se u vaše radove?
Jednim dijelom on je utjecao na moj rad, premda ono što mene zanima u ilustraciji i filmu ima veliku razliku u pristupu. Ima tu poveznica u ekspresivnosti karaktera, nekom filmskom temelju u njemačkom ekspresionizmu i nekakvom nadahnuću u bajkama.
Unatrag 2 godine za američko tržište radili ste i steampunk A. E. Poea, Shellyevog Frankensteina te H. G. Wellesa. Što je posebno kod tog žanra?
Za mene svaka priča ili knjiga kojom se bavim predstavlja novi svijet koji se tada otvara preda mnom, tako da su ova tri naslova u svakom slučaju bila novi izazovi. A pogotovo zato što omogućavaju tu igru u interpretaciji koju ja jako volim – dodatni naglašeni stilski odmak u ovom slučaju je nešto što se sove steampunk.
Sjeverozapadni vjetar vaša je prva autorska knjiga, nastala na temelju priča koje su vam pričale bake o vilenjacima i elementarnim bićima sjeverozapadnog dijela Medvednice i samoborskoga kraja. Je li ona bila velik izazov?
Velik izazov i velika tema, što tek sada uviđam, kada je knjiga zaživjela svoj «život», a ta priča i dalje živi u meni i dalje «raste» tražeći nove forme da bude pričana i dalje.
Trenutno radite i na animiranju Sjeverozapadnog vjetra. Kako je to zamišljeno?
Radim na pripremi projekta, što će biti cjelovečernji igrani film. A zamišljam ga kao živu knjigu Sjeverozapadni vjetar, koju će se moći doživjeti, gledati kroz drugačiji medij nego što je knjiga. Iz perspektive četiri klinca koji se susretnu s pričama, s kojima sam se i ja susreo kao klinac, ali smješteno u današnju perspektivu – kada je priroda i bajka nešto što gledamo samo na televiziji, Googleu ili u kompjuterskim igricama, ili pak kupujemo instant gotovo s polica u dućanima…
Za svoje knjige radite animirane trailere, potpisujete i Gibonnijeve spotove Žeđam i Toleranca, radite film – aktivni ste u animaciji. Kako biste opisali stanje u hrvatskoj animaciji, ima li kakvih pomaka? Prosječnom Hrvatu čini se da se ništa ozbiljno nije dogodilo od profesora Baltazara.
Teško mi je opisivati stanje, ali mislim da bi bilo sigurno bolje za sve nas, prosječne ili izvanprosječne, da aktivnije sudjelujemo u kulturi, tada bismo i vidjeli što se događa nakon Baltazara. Svi pomaci su u našim rukama…

Moglo bi Vas zanimati:

U varaždinsko kazalište stiže premijera baleta Pinocchio

HNK Varaždin najavljuje premijeru baleta Pinocchio koji je nastao u  koprodukciji s baletom Ivan pl. Zajc iz Rijeke u okviru...

Igra je stvaranje

Ove godine ste član žirija VAFI festivala. Jeste li ikad ocjenjivali dječje radove? Mislite li da će ih biti teže procijeniti od radova odraslih animatora?
Meni je teže gledati «odrasle» radove i težinu kojom se svi mi «odrasli» opterećujemo, tako da se veselim vidjeti i čuti neopterećenu dječju perspektivu jer je tamo kreacija najizvornija. Nadam se samo da ih mi odrasli nismo već previše opteretili pa da moraju žuriti biti «odrasliji» u tome što rade.
Kakvi su bili vaši počeci animiranja i ilustriranja?
Moji počeci stvaranja bili su u igri i kroz igru sam napravio sve ono što danas smatram «važnim» za sebe.
Što biste poručili mladim animatorima i ilustratorima, kako se probiti? Vi ste završili zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, no igra li to na tržištu, pogotovo stranom, kakvu ulogu kod dobivanja konkretnog posla?
Nisam prava osoba da odgovori na ova pitanja o papirnatim diplomama i njihovom značenju na tržištu… Ono što mogu reći je da kada netko voli to što radi, onda sigurno i pronađe put, jer tada je posao igra, a dok je god igra, kreacija je neograničena…

Izvor:
Foto: