Povežite se s nama

Međimurje

Kajkavski kolendar je već punih četvrt stoljeća najčitanije međimursko štivo

Objavljeno:

- dana

KAJKAVSKA RIJEČ

Kajkavski kolendar je već 25 godina najčitanije međimursko štivo. To je almanah pučke enciklopedije tijekom jedne godine.

Svi se primjerci prodaju odmah. Jednako su se prodavali kad ih se u najbolja vremena tiskalo 12 tisuća kao i sad.

Urednik odabere tekstove o najvažnijim događanjima u godini na izmaku, svrsta ih u pripadajuća poglavlja, probere kajkavsku beletristiku i poeziju, pa čakovečki ogranak Matice hrvatske na oko 500 stranica objavi 2.500 primjeraka Kajkavskog kolendara. Svi se primjerci prodaju odmah. Jednako su se prodavali kad ih se u najbolja vremena tiskalo 12 tisuća kao i sad.

Preživljavanje

Kad su politika i Matica svojevremeno zahladili odnose – zbog navodne ideološke obojenosti – pa je Matica ostala bez ijedne kune prihoda od institucija, ogranak je preživio zahvaljujući novcu od prodaje Kolendara. Predsjednik ogranka Ivan Pranjić oštro odbija bilo kakvu političku obojanost i veli da onaj tko imalo poznaje njihov rad zna da Matica nije zagovornik niti jedne politike. – Politički je i ideološki neutralna – rezolutan je profesor Pranjić.

Tek kad je Matija Posavec postao župan, Matica se ponovno našla pod okriljem Županije – štoviše, potpisan je i Protokol o suradnji Županije i Matice hrvatske.
Povratak Matice u novčanu sigurnost oslobodio je Kolendar velike obveze održanja Matice na životu i doveo do niza projekata koji su dotad stajali na čekanju. Tako je u pripremi već druga knjiga u novoj biblioteci “Morodravana“.

Prva knjiga je “Sigetski boj u hrvatskoj epici“, izdana povodom 450. obljetnice Sigetske bitke. – U knjizi su objavljena četiri najljepša i najvažnija epa o Sigetskoj bitki – govori Ivan Pranjić. Isto kao i prvi prijevod kapitalnog djela “Rodno mjesto sv. Jeronima”, koje u tisak ide sljedeće godine. Knjiga je pisana na latinskom, ima 700 stranica, a preveo ju je dugogodišnji profesor čakovečke Gimnazije Marko  Rašić. U knjizi se nepobitno dokazuje da je sv. Jeronim bio iz Štrigove. Zahvaljujući tim dokazima, Matica planira obnoviti običaj hodočašćenja vjernika u Štrigovu, koji su uz blagdan sv. Jeronima iz cijele Srednje Europe dolazili na izvor čija se voda smatra svetom i ljekovitom

Kolendar s povremenim prekidima izlazi od kraja 19. stoljeća, ali kontinuirano izlazi zadnjih 25 godina.

Četvrt stoljeća

Kolendar s povremenim prekidima izlazi od kraja 19. stoljeća, ali kontinuirano izlazi zadnjih 25 godina.
Tematika je različitog spektra. Od aktualnih preko povijesnih priloga do obljetnica i prisjećanja pojedinaca na važne datume. Tako se u ovom broju mogu pročitati tekstovi o ratnim zbivanjima devedesetih godina, ali i o velikoj obljetnici Zrinskih. Tu su teme iz gospodarstva i književnosti. I dok se rubrike mijenjaju – u ovom izdanju ih je 13 – ono što uvijek ostaje je beletristika na kajkavskom.

– Bitno je njegovati izvornu kajkavsku riječ, osobito kod djece – govori Ivan Pranjić. S tim ciljem čakovečki ogranak Matice hrvatske redovno raspisuje natječaj za tekstove na kajkavštini sa slobodnom temom – pristiže više radova nego na Lidrano. Nagrađeni tekstovi se objavljuju u Kolendaru i Matica djecu nagrađuje za njih bogatim novčanim nagradama. Kolendar tako donosi oko 70 stranica kajkavskog teksta, što je rijetkost. – Niti časopis “Kaj“ nema toliko materijala.

Čakovečki ogranak Matice nekoliko je godina preživljavao samo s novcem od prodaje Kolendara

Ovu pučku enciklopediju je najdulje, 16 godina, uređivao Zvonimir Bartolić, naslijedio ga je Dragutin Feletar, pa Ivan Pranjić. Nova urednica Kolendara je profesorica Nada Čatlajić. Nije lako biti ni urednik Kolendara. Tu je 500 stranica s više od stotinu tekstova… Nije lako odlučiti što uvrstiti, što odbaciti, koliko intervenirati u tekst.

Kolendar je – slažu se svi koji ga pišu, čitaju, plaćaju ili uređuju – čuvar kajkavskog jezika. To je bilo jedino štivo koje su ljudi čitali, jer nisu imali novaca, a Kolendar se prodavao i naturalnom razmjenom – govori Pranjić. Kad se zna da se 70-ih godina tiskalo 12 tisuća primjeraka, jasno je zašto se tvrdi da je to bilo, a i danas je, s 2.500 primjeraka, najčitanije međimursko štivo.

Nove knjige

Čakovečki ogranak Matice hrvatske pokrenuo je novu biblioteku “Morodravana“, u kojoj je izdana jedna, a u pripremi za tisak je druga knjiga. Povodom 450. obljetnice Sigetske bitke izdan je “Sigetski boj u hrvatskoj epici“. 

– U knjizi su objavljena četiri najljepša i najvažnija epa o Sigetskoj bitki – govori Ivan Pranjić. 
Uskoro u tisak ide kapitalno djelo Josipa Bedekovića “Rodno mjesto sv. Jeronima”. Knjiga je pisana na latinskom, ima 700 stranica, a preveo ju je Marko Rašić. 

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

Međimurje

FOTO U Međimurju obilježen Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Na jučerašnji dan, 15. siječnja 1992. godine, Hrvatska je postala međunarodno priznata država. Taj se dan obilježava kao spomendan – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske (1992.) i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja (1998.)

Hrvatsku neovisnost zajedno su priznale tadašnje članice Europske unije, a Njemačka, koja je uz Vatikan odigrala ključnu ulogu u tom procesu, toga je dana ujedno i uspostavila diplomatske odnose s Republikom Hrvatskom.

Kako bi se prisjetili tog dana, predstavnici braniteljskih udruga s područja Međimurske županije zajedno sa županom Međimurske županije Matijom Posavcem odali su počast svim hrvatskim, ali i međimurskim braniteljima, paljenjem svijeća kod Spomenika poginulim i nestalim braniteljima iz Domovinskog rata u Perivoju Zrinskih. Na taj način, rekao je predsjednik Koordinacije Udruga iz Domovinskog rata Stjepan Horvat, skromno i dostojanstveno, ali s pijetetom i velikim poštovanjem, prisjetili su se Međimuraca koji su daleko od svog doma branili i obranili Lijepu Našu, a ponajviše onih čiji je ratni i životni put zaustavljen u Domovinskom ratu.

Obilježavanju Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, uz župana Posavca i predsjednika Koordinacije Horvata, nazočio je tajnik Koordinacije Dražen Tkalec, predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Međimurske županije Dražen Posavec, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata liječenih od PTSP-a Međimurske županije Slobodan Novak i dopredsjednik Zajednice udruga HVIDR-e Branimir Kelkedi.

Podsjetimo, prve su se međusobno priznale Hrvatska i Slovenija 25. lipnja 1991. S obzirom na sličnu situaciju, Hrvatsku su priznale i Ukrajina te baltičke zemlje, od kojih je Litva bila prva. I te zemlje su tek djelomično bile priznate. Stoga je prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku Island, koji je to učinio 19. prosinca iste godine. Tome su doprinijeli Vatikan i Njemačka, a Sveta Stolica najavila je da radi na našem priznanju od 3. listopada.

Njemačka je objavila priznanje istog dana kada i Island, ali je ono stupilo na snagu 15. siječnja iduće godine. Vatikan je Hrvatsku službeno priznao 13. siječnja ’92., a San Marino dan kasnije. Priznanja su uslijedila i nakon 15. siječnja, do kraja siječnja priznalo nas je 44 zemalja, a uslijedila su i priznanja Rusije idućeg mjeseca, Japana u ožujku, SAD-a mjesec kasnije te Indije u svibnju.

Kruna ovih postignuća došla je 22. svibnja 1992. godine kada je na sjednici Glavne skupštine Ujedinjenih naroda Hrvatska primljena u tu organizaciju.

Nastavite čitati

Međimurje

Biskup Radoš zahvalio Tehnixu i donatorima na Caritasovim kontejnerima

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Prva pošiljka stambenih modula koje je po narudžbi Hrvatskog Caritasa izradila tvrtka Tehnix isporučeni su 15. siječnja stanovnicima koji su u razornom potresu ostali bez krova nad glavom.

Predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup Bože Radoš i ravnatelj mons. Fabijan Svalina bili su na primopredaji stambenog modula Đurđi Dražetić u mjestu Sibiću. Njoj je isporučen drugi od stotinu stambenih modula koje je naručio Hrvatski Caritas.

Predsjednik Hrvatskoga Caritasa varaždinski biskup Bože Radoš izjavio je za Hrvatski katolički radio da vjeruje da će „stambeni modul biti određena sigurnost u ovome kraju gdje se sve ruši“.

Biskup je zahvalio svima koji su dali svoj doprinos toj akciji te pomažu donacijama. „Rijeka je započela svoj put, od Tehnixa – Donjeg Kraljevca, do ljudi koji su potrebni pomoći“, dodao je.

Nastavite čitati