Povežite se s nama

Međimurje

Kajkavski kolendar je već punih četvrt stoljeća najčitanije međimursko štivo

Objavljeno:

- dana

KAJKAVSKA RIJEČ

Kajkavski kolendar je već 25 godina najčitanije međimursko štivo. To je almanah pučke enciklopedije tijekom jedne godine.

Svi se primjerci prodaju odmah. Jednako su se prodavali kad ih se u najbolja vremena tiskalo 12 tisuća kao i sad.

Urednik odabere tekstove o najvažnijim događanjima u godini na izmaku, svrsta ih u pripadajuća poglavlja, probere kajkavsku beletristiku i poeziju, pa čakovečki ogranak Matice hrvatske na oko 500 stranica objavi 2.500 primjeraka Kajkavskog kolendara. Svi se primjerci prodaju odmah. Jednako su se prodavali kad ih se u najbolja vremena tiskalo 12 tisuća kao i sad.

Preživljavanje

Kad su politika i Matica svojevremeno zahladili odnose – zbog navodne ideološke obojenosti – pa je Matica ostala bez ijedne kune prihoda od institucija, ogranak je preživio zahvaljujući novcu od prodaje Kolendara. Predsjednik ogranka Ivan Pranjić oštro odbija bilo kakvu političku obojanost i veli da onaj tko imalo poznaje njihov rad zna da Matica nije zagovornik niti jedne politike. – Politički je i ideološki neutralna – rezolutan je profesor Pranjić.

Tek kad je Matija Posavec postao župan, Matica se ponovno našla pod okriljem Županije – štoviše, potpisan je i Protokol o suradnji Županije i Matice hrvatske.
Povratak Matice u novčanu sigurnost oslobodio je Kolendar velike obveze održanja Matice na životu i doveo do niza projekata koji su dotad stajali na čekanju. Tako je u pripremi već druga knjiga u novoj biblioteci “Morodravana“.

Prva knjiga je “Sigetski boj u hrvatskoj epici“, izdana povodom 450. obljetnice Sigetske bitke. – U knjizi su objavljena četiri najljepša i najvažnija epa o Sigetskoj bitki – govori Ivan Pranjić. Isto kao i prvi prijevod kapitalnog djela “Rodno mjesto sv. Jeronima”, koje u tisak ide sljedeće godine. Knjiga je pisana na latinskom, ima 700 stranica, a preveo ju je dugogodišnji profesor čakovečke Gimnazije Marko  Rašić. U knjizi se nepobitno dokazuje da je sv. Jeronim bio iz Štrigove. Zahvaljujući tim dokazima, Matica planira obnoviti običaj hodočašćenja vjernika u Štrigovu, koji su uz blagdan sv. Jeronima iz cijele Srednje Europe dolazili na izvor čija se voda smatra svetom i ljekovitom

Kolendar s povremenim prekidima izlazi od kraja 19. stoljeća, ali kontinuirano izlazi zadnjih 25 godina.

Četvrt stoljeća

Kolendar s povremenim prekidima izlazi od kraja 19. stoljeća, ali kontinuirano izlazi zadnjih 25 godina.
Tematika je različitog spektra. Od aktualnih preko povijesnih priloga do obljetnica i prisjećanja pojedinaca na važne datume. Tako se u ovom broju mogu pročitati tekstovi o ratnim zbivanjima devedesetih godina, ali i o velikoj obljetnici Zrinskih. Tu su teme iz gospodarstva i književnosti. I dok se rubrike mijenjaju – u ovom izdanju ih je 13 – ono što uvijek ostaje je beletristika na kajkavskom.

– Bitno je njegovati izvornu kajkavsku riječ, osobito kod djece – govori Ivan Pranjić. S tim ciljem čakovečki ogranak Matice hrvatske redovno raspisuje natječaj za tekstove na kajkavštini sa slobodnom temom – pristiže više radova nego na Lidrano. Nagrađeni tekstovi se objavljuju u Kolendaru i Matica djecu nagrađuje za njih bogatim novčanim nagradama. Kolendar tako donosi oko 70 stranica kajkavskog teksta, što je rijetkost. – Niti časopis “Kaj“ nema toliko materijala.

Čakovečki ogranak Matice nekoliko je godina preživljavao samo s novcem od prodaje Kolendara

Ovu pučku enciklopediju je najdulje, 16 godina, uređivao Zvonimir Bartolić, naslijedio ga je Dragutin Feletar, pa Ivan Pranjić. Nova urednica Kolendara je profesorica Nada Čatlajić. Nije lako biti ni urednik Kolendara. Tu je 500 stranica s više od stotinu tekstova… Nije lako odlučiti što uvrstiti, što odbaciti, koliko intervenirati u tekst.

Kolendar je – slažu se svi koji ga pišu, čitaju, plaćaju ili uređuju – čuvar kajkavskog jezika. To je bilo jedino štivo koje su ljudi čitali, jer nisu imali novaca, a Kolendar se prodavao i naturalnom razmjenom – govori Pranjić. Kad se zna da se 70-ih godina tiskalo 12 tisuća primjeraka, jasno je zašto se tvrdi da je to bilo, a i danas je, s 2.500 primjeraka, najčitanije međimursko štivo.

Nove knjige

Čakovečki ogranak Matice hrvatske pokrenuo je novu biblioteku “Morodravana“, u kojoj je izdana jedna, a u pripremi za tisak je druga knjiga. Povodom 450. obljetnice Sigetske bitke izdan je “Sigetski boj u hrvatskoj epici“. 

– U knjizi su objavljena četiri najljepša i najvažnija epa o Sigetskoj bitki – govori Ivan Pranjić. 
Uskoro u tisak ide kapitalno djelo Josipa Bedekovića “Rodno mjesto sv. Jeronima”. Knjiga je pisana na latinskom, ima 700 stranica, a preveo ju je Marko Rašić. 

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

Međimurje

U ponedjeljak u Međimurju dva slučaja zaraze koronom, preminula je jedna osoba

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije, u protekla 24 sata obrađeno je 6 uzoraka, od čega nema evidentiranih pozitivnih nalaza na SARS-CoV-2 virus u Međimurskoj županiji, priopćio je 19. travnja županijski Stožer civilne zaštite.

Obavljenim testiranjima brzim antigenskim testovima evidentiran je 1 pozitivan nalaz, a na temelju kliničke slike COVID-19 je dijagnosticiran također kod jedne osobe.

U protekla 24 sata oporavilo se 57 osoba. Broj pozitivnih osoba u Međimurskoj županiji na današnji dan je 586.

Do danas je u mikrobiološkom laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo uzeto 50.830 uzoraka, ne računajući testiranja građana u drugim ustanovama unutar i izvan Međimurske županije.

U Županijskoj bolnici Čakovec hospitalizirano je 55 pacijenata pozitivnih na SARS-CoV-2 virus.

U protekla 24 sata hospitalizirano je 9 pacijenata, otpuštena su 3 pacijenta, a 2 pacijenta su na invazivnoj respiraciji. U protekla 24 sata preminula je jedna osoba, muška osoba stara 74 godine.

Od 25. veljače 2020., kada je zabilježen prvi slučaj zaraze u Hrvatskoj, do danas u Međimurskoj županiji ukupno bilježimo 13.530 oboljelih, a ukupno se oporavilo 12.686 osoba.

Nastavite čitati

Međimurje

Mario Šarić o tragičnom preminulom Nikoli: “Jednu anegdotu s Kiskom uvijek ću pamtiti…”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Iz nogometnih krugova protekle nedjelje potresla nas je još jedna tužna vijest.

Toga nas je dana, naime, zauvijek napustio 34-godišnji Nikola Silaj – Kisko, dugogodišnji međimurski nogometaš. Svoj posljednji susret odigrao je u dresu veterana čakovečkoga Nogometnog kluba “Sloga”. Bio je izrazito talentiran, a tijekom karijere igrao je za NK Međimurje, NK “Sloga” (Č), BSK, NK “Spartak”, NK “Dinamo” (D), NK “Sloboda” (M), NK Puščine, NK Šenkovec, NK “Omladinac” (M)…

Nikolini prijatelji, poznanici i rodbina na društvenim mrežama od njega se opraštaju uz dirljive poruke. Zajedničkih dana iz NK-a “Međimurje” prisjetio se i međimurski trener Mario Šarić.

– Kad se čovjek ponada da godina nakon one grozne 2020. može biti samo bolja, odmah se sjetim one narodne uzrečice “navek more biti gore”… Iako sam svjestan da je to subjektivni osjećaj, jer nekome su i ova i prošla bez obzira na globalne probleme bile dobre, teško je probaviti činjenicu da ti u tom kratkom periodu ode toliko dragih ljudi i prijatelja koji su ili tek započeli svoj život ili bili u najboljim životnim godinama.

Sjećam se davne 2004. ili 2005. i pripremnog perioda kojeg smo dijelom odrađivali u nekom malom mjestu u Austriji. Kisko i još par mlađih talentiranih igrača bili su priključeni prvoj momčadi. Ima jedna anegdota s njime koju je teško zaboraviti koliko je bila urnebesna… Uvijek je bilo nekakvo nepisano pravilo da se momčad u večer uoči odlaska s priprema malo opusti, podruži i popije koje pivo.

Kao najmlađem igraču njemu je pripala čast krenuti u dućan po pive nakon što je momčad skupila novce za iste. I ode on tako polako i ležerno u dućan i nema ga jedno pola sata… već svi pomalo nervozni, pogotovo pivopije pitali su se kaj se događa istovremeno zabrinuti da se mu nekaj nije dogodilo, jer praktički je još bil tinejdžer… i eto ga nakon 45 minuta Kisko ulazi na ulazna vrata s vrećicom… kad on iz vrećice vadi Bacardi Breezer plave boje jer kao pivo koju su dečki naručili nije bilo. Možete si samo zamisliti koja je bila reakcija žednih Zmije i Cobre (Ribića) dok su spazili plavi Breezer. Nakon kaj su mu ?=)(/&?=*= sve po spisku , rekli su mu “nesi taj otrov sa sobom čim prije i ako se ne nacrtaš s pivama bolje da te nema”.

I ode Kisko sav jadan iz hotela s velikom dilemom kaj napraviti. Ali eto Kiska za pola sata nekim lokalnim Austrijancem koji u ruci nosi ceker pun piva. Veli Kisko bil je u dućanu pa sam mu rekel kupi pive i moreš s nama na feštu… I tako se Kisko izvukel iz gabule i na kraju postal herojem. Bil je izrazito dobar, i kao igrač i kao osoba, između ostalog i veoma snalažljiv, što je vidljivo iz ove anegdote. Nažalost, sjećanje na njega i anegdote su jedino kaj je ostalo… pomalo izgleda nestvarna ta činjenica da ga više nema. E, moj Kisko!

Ne mogu reći da smo bili bliski prijatelji, ali je bio drag dečko, uvijek nasmiješen, vedra duha i spreman za zafrkanciju. Kad god bismo se sreli, prisjećali bismo se starijih vremena, a ja bih uvijek moral slušati kak sam njemu ko mlađem igraču na treningu “stisnul lakta”. Mogu samo izraziti sućut njegovoj obitelji i onima koji su mu bili najbliži. Nek počiva u miru – poručuje Šarić.

Redakcija Regionalnoga tjednika obitelji i najbližima izražava iskrenu sućut.

Nastavite čitati