Varaždinci po prvi put odvojili više od 50 posto reciklabilnog otpada
Prema najnovijim podacima varaždinske Čistoće, stanovnici Varaždina po prvi put su uspjeli postići da je udio prikupljenog reciklabilnog otpada u...
Ako su orgulje, kao jedno od najsloženijih glazbala, zaista „kraljica“ svih instrumenata, onda i majstori koji ih znaju graditi, popravljati, ugađati i restaurirati zaslužuju veliko priznanje. Nažalost, u Hrvatskoj ih je ostalo malo jer mnogi su, poput varaždinskog majstora Vladimira Knapića, odustali od njihova održavanja.
Naime, preorijentirao se isključivo na popravak klavira i pijanina, dok su mu orgulje u drugom planu otkako je na snazi novi Zakon. Njime je propisano da sve biskupije, poput Varaždinske, imaju svoje povjerenike za orgulje i smiju ih popravljati i uštimavati jedino školovani orguljari.
– Ja takvu kvalifikaciju nemam, a za eventualnu restauraciju instrumenta mora se ishoditi dozvola biskupije, poglavito ako je riječ o povijesnom instrumentu. Dosad sam s kolegama radio na puno orgulja manje vrijednosti, koje župnici uglavnom rado daju na popravak – objasnio je Knapić.
Jedini varaždinski graditelj orgulja Dragutin Geissler osramotio se u Donjem Međimurju
Od našega 68-godišnjeg sugovornika doznajemo i da su Varaždinci imali samo jednog jedinog graditelja orgulja, uz kojeg je vezana nesvakidašnja priča.
– Riječ je o Dragutinu Geissleru, koji je dobio status varaždinskoga građanina jer se po dolasku u naš grad oženio kćerju nekog Pirkera. Jedine sačuvane orgulje s njegovim potpisom su one u crkvi kapucinskog samostana u Varaždinu, koje je izgradio 1860. godine. Specifične su po tome što imaju harmonijski registar u sviraoniku, a trenutno ih restaurira zagrebačka Umjetnička radionica Heferer preko Ministarstva kulture. Geissler je, nažalost, neslavno završio, jer je u susjednome Međimurju, u Donjoj Dubravi, uzeo avans za gradnju jednog instrumenta i potrošio novac ne završivši dogovoreni posao. Potom se odselio u Slavoniju i s austrijskim kompanjonom gradi još dva instrumenta s fisharmonikama. No, ondašnja štibra mu je ušla u trag i u varaždinskoj obiteljskoj kući zaplijenili su mu svu pokretnu imovinu. U jednom dokumentu o toj ovrsi piše da mu je oduzet jedan stolac, jedna plahta, ormar, pa i nahtkastn… Siromah, valjda drugo nije ni imao – govori kroz smijeh Knapić, koji s glazbom živi od malih nogu.
Uvijek je, kaže, želio svirati. Stoga mu majka kupuje novu gitaru u dućanu i odmah ga upisuje u Glazbenu školu. No, u toj ustanovi je postojao red – moralo se ići na solfeđo, zbor, pa učiti sve o harmoniji… Sviranje je dolazilo na red tek nakon svladavanja teorije, pa je stvar odlučio ubrzati učlanjenjem u KUD „Milica Pavlić Kata“.
– Društvo je 1962. godine djelovalo u „majmunjaku“ u Gajevoj ulici, a tamburaški orkestar vodio je učitelj Marko Vidaček, koji nas je brzo podučio po notama svirati tambure. Probe smo imali tri puta tjedno te, za razliku od drugih mladića, nisam uopće stigao igrati nogomet. Nije mi se dopala ni ideja mojih roditelja da moram završiti zanat. Brzo sam otkrio da bih morao mnogo fizički raditi, a to nije bilo za mene, pa obrazovanje nastavljam u Srednjoj prometnoj školi u Zagrebu te na Fakultetu prometnih znanosti – veli Knapić, koji je odmah po stjecanju diplome dobio posao u Narodnom sveučilištu „Braća Ribar“.
Podsjećamo, bilo je to razdoblje kada su ukinute privatne autoškole, a karijeru Knapić nastavlja u HAK-u kao predavač i instruktor vožnje. Slobodno vrijeme provodio je svirajući s Varaždinskim tamburašima, a jedan je od osnivača Talira.
– Kada je izbio Domovinski rat, posla je bilo malo i s 35 godina staža shvatio sam da se dalje ne isplati raditi i davati državi silne novce za poreze. Stoga sa 60 godina života odlazim u prijevremenu mirovinu i počinjem u Varaždinu popravljati klavire stare 80 i više godina. Uključujem se i u rad Orguljaške zaklade „Don Petar Nakić“. Naša prva zadaća bilo je postavljanje velikih orgulja u Glazbenoj školi Varaždin. Rabljeni instrument je kupljen u jednoj švicarskoj crkvi i potom restauriran u Varaždinu uz financijsku pomoć Županije. Riječ je o velikom instrumentu koji je dostavljen rastavljen na šleperu. Ima 19 registara i ukupno oko 3000 svirala. Traktura je električna, i sve to je trebalo povezati elektromagnetima i provesti nove žice. Uspjeli smo u tom poslu i na kraju poklonili orgulje Glazbenoj školi – rekao je Knapić o impozantnom instrumentu koji danas ima tržišnu vrijednost od oko 2 milijuna kuna!
Novim Zakonom je propisano da orgulje smiju popravljati i ugađati jedino školovani
orguljari
S popravljanjem orgulja ekipa iz Zaklade nastavila je i nakon 2006. godine kod franjevaca, u crkvi Dobrog Pastira, a Zaklada je svoje orgulje poklonila i crkvi sv. Josipa na Banfici.
– Angažirani smo i u Sisku, u biskupiji kojom rukovodi Vlado Košić, koji je rodom iz našega kraja, iz Svibovca Podravskog. Ondje smo dogovorili da u Žažini nakon velike restauracije postavimo rabljene orgulje s osam registara (kupljene u Njemačkoj). Nastavili smo s radom i u velikoj crkvi sv. Kvirina, postavljanjem ogromnog instrumenta s 45 registara – ističe.
Orgulje su popravljali i u Međimurju, i to otklanjajući greške zaostale iza „posla“ nestručnih majstora.
Pritom bi nailazili na primitivne improvizacije na orguljama „koje su jedva služile svrsi“.
– Pamtim da su u Štrigovi napravili direktan mijeh, s kutijom u kojoj je „ventilator“ upuhivao zrak u cijevi, što nije dobro jer mijeh mora biti „plivajući“, sa stalnim pritiskom zraka ovisnim o potrošnji. Imamo sreću da je jedan od mojih kolega završio školovanje za orguljara i polako privodi kraju popravke orgulja u Varaždinskoj biskupiji. Posla s orguljama ima mnogo, ali u Hrvatskoj nema više od 15-ak majstora, a samo jedan je licenciran – veli Knapić, koji se posvetio daleko jednostavnijem popravljanju i ugađanju klavira.
Od svoga pokojnog učitelja glazbe Marka Vidačeka, dugo vremena jedinoga poslijeratnog znalca za štimanje klavira u varaždinskom kraju, naslijedio je osciloskop američke proizvodnje. Riječ je o uređaju koji mjeri frekvenciju zvuka, ali se njime svaki ton morao ručno podešavati.
– Nikada se njime nije mogao točno „pogoditi“ ton i na kraju sam morao kupiti elektronski instrument. To je zapravo mali kompjuter koji u sebi ima 20 temperacija (za barok ili moderne skladbe) i njime se uz klavire mogu savršeno ugađati i orgulje. Ima tu puno kompromisa koje klavirštimer treba uzeti u obzir – rekao je Knapić.
Nakon što je napustio spomenutu Orguljašku zakladu, 2015. godine osniva Udrugu „Glazbena baština“ s ciljem očuvanja kajkavske glazbene i govorne baštine. Riječ je o tradicionalnim popijevkama i tamburaškim skladbama, od kojih su neke bile okosnica lani prvi put održanoga Festivala „Kajkavska kulturna baština“.
– Program su u Vinici izvodili školarci iz Varaždinske županije, a obuhvaćao je repertoar Krapinskog festivala unatrag 50 godina. Napravili smo aranžmane odabranih pjesama i učitelji su odlično pripremili mlade izvođače. Hoće li biti novog Festivala, ovisi o novcu, jer ga Udruga sama ne može financirati – tuži se ovaj glazbenik koji je, uza sve nabrojano, i pasionirani kolekcionar starina.
Štoviše, djelomično je restaurirao i u Varaždinu spasio od propasti iznimno rijedak oldtimer, automobil Chrysler Desoto Six iz 1923. godine. Riječ je o jednom od najstarijih automobila sačuvanih u Hrvatskoj, koji su prethodni vlasnici koristili kao „banzek“, za piljenje drva! Ponosan je, ističe, na svoje kćeri, Janju i Helenu, zbog kojih se zapravo počeo ozbiljnije baviti štimanjem klavira.
– Jednostavno nismo imali novaca za kupnju skupih novih instrumenata, a rabljene je uvijek trebalo popraviti i naštimati. Moja djeca su, baš kao i njihova majka Zdenka (radila je u Murskom Središću, Čakovcu, Ljubešćici…), vrsni glazbeni pedagozi. Paralelno su završavale Glazbenu školu i Gimnaziju, da bi obje u 22. godini života diplomirale na Glazbenoj akademiji. Odmah su dobile posao u Glazbenoj školi Varaždin kao profesorice klavira. Janja je dirigentica i posebno se posvetila pijanističkom sviranju i zborskom pjevanju. Angažirana je i na Akademiji u Teheranu, gdje sa zborom uvježbava pjesme hrvatskih autora na našem jeziku… Imam i dvoje unučadi, a Lucija već sada osvaja nagrade na natjecanjima pjevača. U Glazbenu školu krenuo je i njezin brat Tadej, koji namjerava svirati gitaru, poput svog djeda – zaključio je Vladimir Knapić.
Uginuo je belgijski ovčar Jazzy, potražni pas HGSS-a Čakovec. Od Jazzyja su se HGSS-ovci oprostili i putem Facebooka.
-Nakon skoro 12 godina prijateljstva, danas nas je napustio naš Jazzy. Sa svojim je vodičem Nevenom Putarom život posvetio traganju i spašavanju unesrećenih. Nakon nebrojeno domaćih i međunarodnih treninga te uspješnih potraga, bolest je odlučila da je vrijeme da se odmori – stoji u objavi HGSS-a Čakovec.
Jazzy je, između ostalog, uz svog vodiča i HGSS, 2019. godine primio “Certificate of Commendation”, visoko priznanje Velike Britanije za izniman trud i zahvalu za iscrpljujuću petodnevnu uspješnu akciju traganja i spašavanja nestalog britanskog državljana na Mljetu.
-Dragi Jazzy, iako tužni, zahvalni smo što si odabrao baš nas. Naš je gubitak velik, ali smo sigurni da nas i sad čuvaš veselo trčkarajući nekim novim prostranstvima. Spavaj mirno Jazzy! – napisali su HGSS-ovci.
Svih 50 nedjelja, praznika i blagdana do kraja 2024. godine u Varaždinu se Zaključkom gradonačelnika Nevena Bosilja proglašavaju danima javnih manifestacija i sajamskim danima, objavio je Grad Varaždin na svojoj službenoj internetskoj stranici.
Grad Varaždin je u suradnji s Turističkom zajednicom u zaključku koji će se početi primjenjivati od 1. travnja 2024. detaljno razložio da će u cilju povećanja kulturno-turističku ponude organizirati niz javnih manifestacija koje će trajati punih devet mjeseci.
Tako je u zaključku detaljno navedeno: od 1.4. do 31.5. će biti održana manifestacija Proljeće u Varaždinu, u sklopu koje će biti održano 90 programa, nakon toga, od 1.6. do 22.8.2024.godine bit će održana manifestacija Ljeto u Varaždinu, u sklopu koje će biti održano oko 80 programa, 15.08.2024.godine, blagdan Velike gospe, od 23.8. do 1.9.2024. godine bit će organizirana manifestacija Špancirfest u sklopu koje će biti održano 500 programa, od 2.9. do 28.11.2024. godine bit će organizirana manifestacija Jesen u Varaždinu s planiranih 50 događanja, a od 29.11.2024. godine do 31.12.2024. godine manifestacija Advent u Varaždinu s planiranih 100 različitih programa.
Pored nedjelja u vrijeme navedenih manifestacija, navedeno je i 11 neradnih dana do kraja godine:
01.04.2024. Uskršnji ponedjeljak – Ponedjeljak
17.04.2024. Dan izbora – Srijeda
01.05.2024. Praznik rada – Srijeda
30.05.2024. Dan državnosti i Tijelovo – Četvrtak
22.06.2024. Dan antifašističke borbe – Subota
05.08.2024. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja – Ponedjeljak
15.08.2024. Velika Gospa – Četvrtak
01.11.2024. Dan svih svetih – Petak
18.11.2024. Dan sjećanja na žrtve Dom. rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje – Ponedjeljak
25.12.2024. Božić – Srijeda
26.12.2024. Sveti Stjepan – Četvrtak
Navedenim zaključkom tih dana u vremenu od 6:00 do 22:00 sata omogućuje se prigodna prodaja na kioscima i štandovima koji su dio javnih i sajamskih manifestacija, a u vrijeme blagdana Velike Gospe te manifestacija Špancirfest i Advent vrijeme prigodne prodaje produžuje se do 24:00 sata.
U zaključku se obrazlaže kako u cilju produženja turističke sezone i povećanja obujma turističke ponude Grad Varaždin i Turistička zajednica grada Varaždina provode različite aktivnosti na proširenju njegove kulturno-turističke ponude. Na temelju dosadašnjih vrlo uspješnih manifestacija Špancirfest i Advent u Varaždinu, koje su u bitnome doprinijele rastu dolazaka turista cijele 2023. godine od čak 21% u odnosu na 2022.godinu, finaliziraju se pripreme programa i projekta koji će ove godine još više povećati kulturno-turističku ponudu grada, a time i broj gostiju te ukupnu potrošnju u trgovini i ugostiteljstvu.