NA RUBU SIROMAŠTVA

Unatoč tome što rade i primaju plaću, veliki broj stanovnika Varaždinske županije živi na rubu siromaštva. Svjedoci toga su djelatnici Centra za socijalnu skrb Varaždin, kamo sve veći broj ljudi dolazi tražiti pomoć.

– Mnogi ljudi kucaju na vrata Centra za socijalnu skrb tražeći od nas financijsku pomoć, posebno da platimo njihove račune za struju, vodu ili plin, jer im prijeti isključivanje. Za režijske troškove jednokratne pomoći uglavnom daju i općine te gradovi koji imaju veće proračunske mogućnosti, pa mogu više pomoći svojim siromašnijim građanima. Varaždinska županija i Grad Varaždin, s kojima Centar surađuje, u puno su slučajeva pokazali socijalnu osjetljivost i pomažu koliko mogu, kao i manje općine, no i one zbog recesije imaju problema s punjenjem proračuna. Nažalost, nerijetko čak i građani koji su zaposleni imaju prevelike dugove te im od povećanih rata kredita ne ostaje dovoljno niti za osnovne potrebe. U posljednjih nekoliko godina vidljivo je povećanje broja ljudi koji su u velikim životnim problemima i ne vide izlaz iz teške materijalne situacije u kojoj su se našli – kaže Siniša Česi, ravnatelj varaždinskog Centra za socijalnu skrb.

A optimizam?

Broj korisnika minimalne zajamčene naknade (popularno zvane socijalna pomoć) nije se znatnije mijenjao u odnosu na prošlu godinu. – U Centru Varaždin je 1.320 korisnika minimalne zajamčene naknade. Nema većeg povećanja u odnosu na proteklu godinu, jer su revizijom neki izgubili to pravo. No istovremeno je pravo priznato novim korisnicima, tako da je ukupni broj korisnika ostao isti kao i prošle godine – navodi Česi, koji napominje da 1.320 nije broj ljudi koji primaju naknadu budući da mnogi imaju obitelji, pa je brojka puno veća.

U odnosu na 2005., lani jeftinija samo odjeća i obuća te komunikacije

Za razliku od toga, došlo je do povećanja broja građana kojima je odobrena jednokratna novčana pomoć. – Zaključno s 28. srpnja priznato je pravo na 1.503 jednokratne novčane pomoći, što je povećanje od 10 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine – izvijestio je Česi.

Napominje da je u planu  decentralizacija sustava te objedinjavanje podataka na lokalnoj razini kako bi se postojeća sredstva usmjerila upravo onima kojima je to najpotrebnije. Smatra da to, kao i otvaranje novih radnih mjesta može popraviti lošu situaciju, no neće riješiti problem siromaštva. – Problem siromaštva neće biti riješen ako je plaća koju dobivaju mnogi od 2.000 do 3.000 kuna. To nije dovoljno niti za prehranu ako se radi o četveročlanoj obitelji s dvoje djece. Pomoć mladim obiteljima nije u davanju socijalnih naknada, nego u povećanju minimalne plaće, što bi im vratilo dostojanstvo, te im dalo veću vjeru i optimizam za budućnost njih i njihove djece – ističe.

Mogu sanjati

Dok je Državni zavod za statistiku objavio da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome za svibanj ove godine iznosila 5.497 kuna, veliki broj stanovnika Varaždinske županije o takvoj plaći može samo sanjati. Već godinama je prosječna plaća u županiji i po 2.000 kuna manja u odnosnu na državni prosjek. Problem je bio i ostao isti: veliki broj radnika zaposlen je u prerađivačkoj industriji, u kojoj su plaće najniže.
Gleda li se prosječna plaća u prerađivačkoj industriji, od siječnja do svibnja ove godine iznosila je 4.915 kuna. No prosjek diže djelatnost osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka s čak 8.225 kuna prosječno isplaćene neto plaće.

Siniša Česi, ravnatelj Centra za socijalnu skrb Varaždin: “Čak i oni koji su zaposleni imaju prevelike dugove te im od povećanih rata kredita ne ostaje dovoljno niti za osnovne potrebe.”

Gotovo triput manja prosječna plaća, 2.948 kuna, isplaćena je u istom razdoblju u proizvodnji odjeće. U proizvodnji kože i srodnih proizvoda prosječna plaća je tek stotinjak kuna viša, u proizvodnji namještaja iznosi 3.547 kuna, a tekstila 3.645 kuna.

S takvom plaćom je sve teže preživjeti, o čemu jasno govore podaci o kretanju cijena Državnog zavoda za statistiku. Prema harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena, u 2013. godini cijene svih proizvoda i usluga su čak 25,31 posto više u odnosu na 2005. godinu. Prehrana i bezalkoholna pića su u osam godina poskupjeli 30 posto, a stanovanje, voda, energija, plin i druga goriva čak 53 posto! Skuplje je i zdravstvo i to za 37 posto, ugostiteljske usluge 22 posto, promet 18,64 posto, a rekreacija i kultura 11,21 posto. Cijene obrazovanja su ostale gotovo iste: u odnosu na 2005. su povećane 0,75 posto. S druge strane, u osam godina pojeftinili su samo odjeća i obuća za 5,3 posto te komunikacije 12,8 posto.

Posljedice: rast nasilja u obitelji i alkoholizma

– Problem siromaštva je kompleksan. To nije samo pitanje novca, nego i drugih problema koji negativno utječu na procese u društvu. Posljedica takve situacije je i porast psihičkih problema, alkoholizma i nasilja u obitelji – ističe Siniša Česi, ravnatelj Centra za socijalnu skrb Varaždin.
Kako odgovoriti na tešku situaciju? – Socijalna politika jednog društva je vrlo važna komponenta rješavanja ovog problema. Uz otvaranje novih radnih mjesta, politika ima vrlo važnu ulogu u rješavanju siromaštva u društvu. Ako postoji klima koja podržava štednju na svim razinama te kontrolu dodjele socijalnih naknada iz jednog umjesto više izvora, postoji mogućnost povećanja pomoći onima kojima je stvarno potrebno, dok bi se zloupotreba i nepotrebno rasipanje materijalnih davanja sveli na najmanju moguću mjeru – navodi.

“Najranjivijim skupinama nužno je povećati socijalnu pomoć”

Dodaje da je Ministarstvo socijalne politike i mladih novim Zakonom o socijalnoj skrbi podiglo cenzus novčane naknade za samce, koji su bili najugroženiji, s dosadašnjih 500 na 850 kuna, te uz ograničeni budžet raznim mjerama pokušava pomoći koliko može. – Uvođenjem informatizacije u sustav pokušava se suzbiti zloupotreba i usmjeriti novac onima kojima je to najpotrebnije – napominje Česi.
Za njega dvojbi nema. – Najranjivijim skupinama kao što su invalidi, stari i nemoćni te radno nesposobni nužno je povećati socijalnu pomoć, jer od postojeće teško mogu preživjeti te su prisiljeni zaduživati se, što ih vuče u još veće probleme koje je kasnije puno teže rješavati. Decentralizacija socijalne politike nužnost je koja bi mogla riješiti određene probleme – zaključio je.

Izvor:
Foto: