Povežite se s nama

Savjeti

Kakve poruke šaljemo svojoj djeci

Objavljeno:

- dana

Normalan život s…

Već od najranije dobi djeca imaju izuzetno dobro razvijen osjećaj o tome što se zbiva oko njih, posebice što se događa s njihovim roditeljima i između njih. Često puta niti sami roditelji nisu toga svjesni te ne pridaju dovoljnu pažnju neverbalnim porukama koje šalju prema djetetu.

Primjerice, prilikom odlaska liječniku, čekanja dijagnoze ili neke druge situacije koju roditelj percipira kao stresnu za dijete, roditelj pokušava kontrolirati svoj strah i nervozu, međutim dijete je itekako svjesno i osjeća taj roditeljev strah i nervozu, iako nije u mogućnosti to verbalizirati. Na taj način dijete surađuje sa svojim roditeljem, prilagođava mu se i želi zadržati dobar odnos s njim.

Suradnja za početak znači da dijete počinje „kopirati“ osjećaje i raspoloženja svojeg roditelja, koji je njemu najvažnija osoba u njegovom životu, te ih za razliku od odraslih ne pokušava sakriti, već ih izražava na sebi svojstven način. Tada neka djeca biraju ponašanja poput plača, vriskanja, zbunjenosti, nemira…
 
Važno je da roditelji postanu svjesni situacija i stvari koje u njima izazivaju strah i tjeskobu, a posebice onih koje se tiču i njihove djece. Važno je kakve poruke želimo poslati svojem djetetu, jesu li to strah i bojazan pred nekim situacijama ili nešto potpuno suprotno. Osvještavanjem naših ponašanja možemo preuzeti djelotvorniju kontrolu nad samim sobom i izabrati poruke koje želimo poslati prema svojoj djeci, kako u svakodnevnim situacijama, tako i u onim stresnim.

Izvor:
Foto:

Savjeti

Djeca moraju biti pod stalnim nadzorom!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

SIGURNOST

Jeste li znali da se u Hrvatskoj svake godine utopi stotinjak osoba zbog čega je utapljanje četvrti uzrok smrti  u kategoriji nenamjernih ozljeda i to poslije padova, prometnih nesreća i otrovanja?

Upravo na to upozoravaju iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. – Kupanje, plivanje, ronjenje, daskanje, jedrenje, vožnja u čamcima te ostale aktivnosti unapređuju duševno i tjelesno zdravlje djece i odraslih. Potrebno je, međutim, poznavati rizike i mjere prevencije povezane s ovim aktivnostima, posebno one koji se odnose na sigurnost i prevenciju utapanja. Utapanje je značajan uzrok smrtnosti koji se može spriječiti – navode.

Godišnje se u Hrvatskoj utopi stotinjak osoba

Rizik od utapanja posebno je povećan kod male djece, neplivača, osoba koje boluju od kroničnih bolesti, posebno bolesti srca i krvnih žila te epilepsije, osoba koje su konzumirale alkohol te kod kupanja u rijekama i jezerima.

– Djeca trebaju biti pod stalnim nadzorom, čak i pri kupanju u kadi i malim, plastičnim bazenima. Mala djeca se mogu utopiti u vrlo maloj količini vode (u svega nekoliko centimetara visine), u kratkom vremenskom razdoblju. Stalan nadzor roditelja ili drugih odraslih osoba jedno je od osnovnih pravila sigurnosti – upozoravaju.

Za odrasle pak preporučuju da svladaju vještinu plivanja, koja je temeljna mjera prevencije utapanja. Isto tako treba plivati u društvu, u vodu postupno ulaziti te izbjegavati kupanje, odnosno plivanje neprestano nakon obroka.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Savjeti

Prepoznajte i prihvatite temperament djeteta

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

RIJEČ PSIHOLOGA

Jedan od prvih i važnijih zadataka roditelja je da razumije svoje dijete kao pojedinca. To znači da promatra svaku promjenu u njegovu razvoju te uočava individualne načine ovladavanja okolinom.

Često možemo čuti od roditelja kako se žale: “Za Ivana nisam ni znala da imam dijete, a pored Marine ništa ne stignem. Svu energiju potrošim leteći za njom.”

Dječje igralište također je mjesto gdje se jako dobro mogu uočiti individualne razlike u igri i pristupu drugoj djeci. Njihove individualne razlike u razvojnim koracima posljedica su njihovog temperamenta koji usmjerava roditelje da se s odgojnim izazovima suočavaju različito. Temperament je predispozicija koja je urođena i zbog koje reagiramo na određene načine. Sastoji se od mnogo čimbenika: prilagodljivosti, upornosti, redovitosti, praga osjetljivosti, razine aktivnosti.

Nekoliko je klasifikacija temperamenta, ali najčešća i najraširenija je ona pedijatara Alexandra Thomasa i Stelle Chess o postojanju tri rana stila ponašanja: lak, teški i suzdržani. Djeca lakog temperamenta obično imaju pravilne obrasce spavanja, hranjenja, obavljanja nužde. Lako se prilagođavaju novim situacijama, rado pristupaju novim ljudima i predmetima. Njihovo raspoloženje je uglavnom pozitivno i veselo, a reakcije su niskog ili umjerenog intenziteta.

Dijete teškog temperamenta nema tako pravilne obrasce, teško se prilagođava novim situacijama, nerado pristupa novim ljudima i predmetima. Uglavnom je negativnog raspoloženja i često plače. Na nove podražaje reagira intenzivno.

Karakteristike djeteta suzdržanog temperamenta su slaba prilagođenost novim situacijama, povlačenje pred nepoznatima ljudima, niža razina aktivnosti i reakcije manjeg intenziteta.

Budući da je urođen, možemo reći da je temperament u nekoj mjeri stalan i predvidiv za budućnost, ali na njega utječu i mnoge stvari. Jedna od ključnih je i način na koji roditelj razumije vlastito dijete i djeluje na njega i njegova pozitivna i negativna iskustva.

Tako se može dogoditi da dođe do poteškoće u odnosu majke čije je ponašanje strukturirano i koja voli red te djeteta čiji je stil reagiranja upravo suprotan. Majka će pokušavati nahraniti dijete kada ono nije za to zainteresirano, što će onda dovesti do napetosti i majke i djeteta. Kako bi do ovakvih situacija dolazilo što rjeđe, dobro je da roditelji prepoznaju i prihvate temperament svojeg djeteta, jer im to omogućuje uvid u način kako adekvatno pomoći djetetu da se nosi s izazovima tijekom vlastitog razvoja.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje