PUTOVANJE

Kineski porculan i keramika sinonimi su vrhunskog umijeća oblikovanja te je zasigurno san svakog keramičara imati priliku doći u doticaj s originalnom kineskom keramikom. Za troje hrvatskih keramičara taj se san ispunio.

Varaždinke Snježana Pokos-Vujec i Danijela Pičuljan s kolegom Borisom Rocom iz Rijeke jesenas su tijekom mjesec dana boravili na keramičarskoj umjetničkoj rezidenciji u muzejskom kompleksu smještenom u blizini drevnoga kineskoga grada Xi’ana, prve prijestolnice kineskih careva, u blizini kojeg je otkriven mauzolej s kolekcijom poznatih terakota-vojnika.

Umjetničko selo

 Drugim riječima, imali su priliku boraviti u jednoj od najvažnijih kolijevki keramičarskog zanata i oblikovati vlastite skulpture spajajući tradicionalne kineske materijale s principima suvremene keramike. Njihov je domaćin bio muzejski kompleks pod nazivom FuLe International Ceramic Art Museum (FLICAM), koji je dio Futo grupe iz Fupinga, grada u blizini Xi’ana. Kompanija se bavi izradom suvenira i drugih uporabnih predmeta od keramike te paralelno razvijaju umjetnički projekt FLICAM, tako da su pored tvornice niknuli izložbeni prostori i paviljoni posvećeni radovima umjetnika određene nacije ili regije svijeta. Kompleks je poznat pod nazivom Fuping Pottery Art Village te svakodnevno privlači brojne posjetitelje iz Kine, ali i šire. Vlasnik kompanije Xu Dufeng strastveni je kolekcionar antičke keramike, a svoju ljubav prema keramičarskom umijeću pretočio je u muzejski projekt FLICAM.

U kineski muzejski kompleks FLICAM dolaze keramičari iz cijelog svijeta, a njihovi radovi ostaju izloženi u Muzeju

Koncept gradnje i dogradnje Muzeja polazi od ideje da se na jednome mjestu nađu radovi umjetnika iz cijelog svijeta. Kustos Muzeja dr. I Chi Hsu odabire i poziva umjetnike te im se kroz rezidenciju omogućuje rad u studiju sa svim potrebnim materijalima i priborom. S druge strane, sve što stvore ostaje u Muzeju, tako da su dosad izloženi radovi više od 500 umjetnika iz cijelog svijeta.

– Kineska je keramika pod jakim utjecajem tradicije i na ovaj se način žele približiti suvremenoj umjetnosti – objašnjavaju nam Snježana Pokos-Vujec i Danijela Pičuljan. Iz Kine su se vratile prije više od mjesec dana, ali su još pune dojmova s putovanja i planova kako nastaviti suradnju s kineskime muzejom. U FLICAM-u su prve muzejske paviljone 2005. godine dobili Francuzi i Skandinavci, zatim su izgrađeni paviljoni Australije, Azije, Sjeverne Amerike, Velike Britanije, Nizozemske, Belgije, Italije, Njemačke i zemalja Istočne Europe.

Hrvatski paviljon

Ovo je bilo prvo sudjelovanje hrvatskih keramičara, ali se naše sugovornice nadaju da neće biti jedino. Njihova je želja podijeliti svoja iskustva iz Fupinga s kolegama i potaknuti ih na odlazak u Kinu, s ciljem da se jednog dana u Fupingu otvori i hrvatski paviljon.

– Polazna ideja za rad, s kojom umjetnici obično dođu u Fuping, gotovo se uvijek transformira pod utjecajem doživljaja, emocija i atmosfere s kojima se tamo susretnu te doticaja s lokalnom glinom i porculanom. Tako je bilo i s nama – govori Danijela Pičuljan, ističući da je umjetnička rezidencija rijetka prilika za svakog umjetnika da mjesec dana može biti samo s keramikom, bez svakodnevnih obveza. 

Naše sugovornice nadaju se da će potaknuti i druge kolege keramičare iz Hrvatske na odlazak u kineski FLICAM

– Zaista smo uživali – govori ona i dodaje da su u studiju imali ogromne peći, pa su mogle oblikovati radove velikih formata, što inače nije česta prilika, i gline u neograničenim količinama. Zanimljivo je da su tijekom svog boravka utrošili oko  tonu i pol gline za skulpture. Osim kineske zime bez pravoga grijanja, štapića umjesto žlice i vilice, satelitskoga grada budućnosti, kulturnih znamenitosti i kaosa svakodnevnog života u ogromnim gradovima najmnogoljudnije zemlje svijeta te znatiželjnih posjetitelja u studiju, uvijek zainteresiranih za zajedničko fotografiranje, među stvarima koje su ih se najviše dojmile bila je suradnja s kineskim tehnolozima i radnicima iz tvornice.

Zbližavanje

– Studio je bio opremljen i alatima za keramiku koje nismo poznavali, pa smo u pomoć pozvali tehnologe i radnike iz tvornice. Na početku su bili prilično oprezni prema nama. Nisu se baš rado odazivali, kao da se srame, što nam je bilo neobično jer kroz studio svake godine prođu deseci umjetnika iz cijelog svijeta, no vjerojatno ne ostvare sa svima bliski odnos. Kroz kratko vrijeme to se promijenilo, tako da smo sa svima uspostavili vrlo dobar kontakt, bez obzira na jezičnu barijeru. Jako nas je obradovalo kad su na kraju svi došli na našu završnu izložbu i slikali se s nama – opisuje Snježana, čiji su radovi bili inspirirani terakota-vojnicima iz Xi’ana. Skulpturama pod nazivom “Unutarnji život terakota-vojnika”, koje su napravljene u kombinaciji gline i porculana, željela je prikazati tragičnu ljudsku stranu vojnika. Prema jednoj legendi vojnici su bili predložak za terakota-vojnike, jer svaki ima drugačije lice. Prema drugoj priči, govori Snježana, vojnike su prelili glinom i nitko od njih nije živ napustio mjesto gradnje Mauzoleja kako bi mjesto ostalo tajno. Želja im je varaždinskoj publici približili svoja iskustva iz Kine, stoga na proljeće planiraju organizirati zajedničku izložbu novih radova inspiriranih svojim susretom s Kinom.

Spoj tradicije i modernog

– Naši su radovi bili dosta suvremeni, dok se u skulpturama drugih izloženih umjetnika primjećuje utjecaj tradicije – govori Danijela, čiji su radovi u porculanu kombinirani sa suvremenim materijalom fiberglasom. Koristila ga je i za izradu porculanskog panoa pod nazivom “Zima/ Smrznuta voda”, inspiriranog doživljenom zimom i tradicionalnim motivom iz knjižice za oslikavanje koju je dobila na uvid od majstorice za dekoriranje umjetničke keramike. Drugu skulpturu izradila je u suradnji s majstorom za izradu posuda velikih formata upijajući njegove tehnike i znanja tradicionalnog rada i velike efikasnosti. On je prema njezinim nacrtima izgradio posudu visoku 1,60 metara, a ona ju je dekorirala.

 

Izvor:
Foto: