Povežite se s nama

Ljudi i priče

Čija je Varaždinska ulica?

Objavljeno:

- dana

PARADOKSI – Desna strana ulice pripada općini Martinkovec, a lijeva Varaždinskim toplicama

Varaždinska ulica službeno ne postoji – nije zabilježena na niti jednoj karti niti u katastru Varaždinskih toplica ili Martinkovca.Tabla s natpisom postavljena je tek nakon tužbe povratnika iz Njemačke kojemu je trebala osobna karta, ali….njegova ulica „nije postojala.

Jednoga je dana povratnik iz Njemačke poželio izvaditi osobnu kartu. Ne samo što mu je  trebala iz nekog razloga već je čovjek, provevši veći dio života u zemlji u kojoj su zakoni svetinja, znao da po hrvatskom Zakonu, nakon 15. godine života ne smije bez osobne na ulicu. Uputio se on u nadležnu instituciju i saznao da njegova ulica- ne postoji. Zna gospodin gdje živi, zna da ima susjede, zna da ulicom ide doma, ali sada je saznao da ta ulica nikada službeno nije postojala. Bezimena – čardak ni na nebu ni na zemlji. Naučen da se sve rješava zakonskim putem, podnio je tužbu i ulica je dobila ime – Varaždinska ulica. Sad ima i ime, ali lokacijski ne postoji. Doslovno- lijeva strana ulice širine nekoliko metara pripada selu Martinkovcu, a desna Gradu varaždinskim toplicama. Teško je provjeriti, ali vjerujemo da je to presedan u Hrvatskoj. Unatoč tabli na početku makadama koji vodi uzbrdo i koji je jedina neasfaltirana ulica u Varaždinskim toplicama, Varaždinska ulica nije upisana u niti jednu kartu – u katastru ulicu ne priznaju. Kao da je ulica dobijena „u paketu“ s osobnom kartom.

Gastarbajter

Nameće se logično pitanje – što su čekali ostali stanovnici Varaždinske i zašto je trebao stići gastarbajter doma kako bi njihova ulica dobila ime? Iako žive ondje nije im, kako nam priča jedna stanarka – Viktorija Bahunek – zapravo nikada palo na pamet „bosti se s rogatima“. To su radni ljudi, seljaci koji žive od komada zemlje…i jednostavno nisu znali niti imali vremena za „ganjati“ proceduru oko adrese.- Svi smo mi ovdje doselili od negdje. Nije ovo nova ulica, ali niti da se tako izrazim, oduvijek ovdje. Mislim da se vodi pod vikend naselje, barem nam tako piše na uplatnicama koje plaćamo za komunalni doprinos. To je doprinos za vikend kuću. Bilo bi logično da nam nije u interesu tražiti „legalnu“ ulicu jer to za sobom povlači i sve ostale obaveze kao što su plaćanje redovnih komunalija…, ali i prava, govori gospođa Bahunek. Svi stanovnici osim „Nijemca“, prebivališta i boravišta u osobnim kartama imaju na nekim drugim adresama. Vjerojatno je to protuzakonito, ali greška nije njihova. Kako da se prijave, kad ulica „ne postoji“? Da podignu kolektivnu tužbu? Za to nemaju niti znanja niti novaca. No, u tom slučaju, gotovo sigurno ne bi sami morali financirati, primjerice javnu rasvjetu – Kad smo sami stavili prve dvije „lampe, onda su „oni“ stavili pet rasvjetnih stupova, također smo sami ponudili sufinanciranje ceste budući da „oni“ navezu zemlju i izravnaju makadam, ali sa svakom kišom posao se pokaže uzaludnim troškom, priča gospođa Bahunek. Baš su sada to poravnali, nakon što je zbog vodenog tijeka, voda ostavila velike grabe na ulici.

Tko su “oni”?

Riječ „oni“ stavljena je pod navodne znakove budući da su radovi vjerojatno obavljeni o trošku Varaždinskih toplica. Uglavom su, naime, urgirali stanovnici desne strane ulice budući da je od 12 kuća većina njih s desne strane. – Najgore je kad vas službene osobe, uglavnom komunalni redari, traže dokumente, a vi ih kao neki kriminalci, nemate. Pravilnije rečeno – imate, ali na drugu adresu. Jer na ovu ih ne možete dobiti. .Ako ovo nije ulica neka bude makadam, ali budući da na tabli vrlo vidljivo piše Varaždinska ulica, bilo bi valjda normano da dobijemo cestu kao i sve ulice u Gradu, kaže. Samo, niti njoj nije jasno što bi bilo kad bi Grad pristao, a Martinkovec ne? – Valjda pola asfaltirane ulice, u svojim je nedaćama ironična gospođa Bahunek.

Komunalci traže svoje

No, možda riječi gospođe Bahunek i nisu baš ironične koliko ona to misli. Kako saznajemo, Martinkovec je predao zahtjev za asfaltiranje jednog kilometra – dakle, pola ulice. Budući da sumnjamo kako misle asfaltirati jednu stranu veste, vjerojatno su razgovarali s Toplicama da cestu asfalriraju pola – pola. Premda nitko ne zna zašto jedna strana pripada jednoj, a druga drugoj lokalnoj samoupravi.
Problema u Varaždinskoj ima još. Primjerice kad bi i kamioni željeli proći da se nešto napravi – ne mogu, jer je susjed gospođe Bahunek registrirao zapuštenu šikaro kao vinograd. Granje koje iz šikare visi nad cestom onemogućava prolaz večim vozilima – Dakle, niti kamioni za skupljanje smeća ne mogu proći. Zašto bismo plaćali komunalnu naknadu ako se, na primjer, ne odvozi smeće?, pita se Veronika Bahunek na čija su vrata baš na dan našeg posjeta pokucali komunalni redari sa tiskanicama za prijavu podataka za komunalnu nadoknadu. Ne znam samo koju su adresu naveli na tiskanicama

Gradonačelnica Goranka Štefanić:

“Desna strana ulice pripada naselju Varaždinske toplice i nosi ime Varaždinska ulica, dok lijeva strana nosi ime naselja Martinkovec.Neposredno prije popisa stanovništva 2011. godine Ured za katastar u Novom Marofu dodijelio je adrese i kućne brojeve te su granice naselja definirane prema katastru. Na zboru građana 8. studenoga 2013. godine koji je održan u Martinkovcu, na kojem su bili gradonačelnica i zamjenik gradonačelnice Grada Varaždinskih Toplica, razmatralo se između ostalog i pitanje navedene ceste, te će se istaknuta dionica ceste uvrstiti u Plan prema prioritetima i jednog i drugog naselja. Grad Varaždinske Toplice brine se o svojim naseljima koja mu pripadaju te o istaknutim dionicama ceste čiji će se problemi u dogledno vrijeme riješiti”.  

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

Ljudi i priče

POMOZITE NAJSLABIJIMA O Vašoj pomoći ovisi život malene Viktorije, kćeri Tetiane i Marijana!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Hrvatska udruga za pomoć žrtvama nasilja, djeci i siromašnima (HUPŽNDS) obratila se javnosti zamolbom za žurne donacije obitelji Marijana Kovačevića, odnosno njegovoj supruzi Tetiani i Viktoriji njihovom dijetu starosti 7 mjeseci.

Naime, Marijan je 100-postotni invalid, a cijela lijeva strana tijela mu je u cijelosti trajno paralizirana prije malo više od godinu dana nakon teškog oblika korone, tri tjedna kome i teškog moždanog udara.

Obitelj ovog hrvatskog branitelja živi kao podstanar u izrazito teškim i nehigijenskim uvjetima – bez struje i hrane, u mraku, na što su prisiljeni.

U nastavku članka priložena je dokumentacija s fotografijama i preporukama za donatore.

– U ovom trenutku HITNO je potrebno prikupiti: 12.439,75 kuna, sukladno predračunu trgovine Pevex, ponuda broj: 1-0013-9718  od 1. kolovoza 2022. godine (Prodajni centar Novi Zagreb). Gospodin Marijan Kovačević dobio je prije malo više od godinu dana najteži oblik Covid-19, od kojeg je na tri tjedna završio u komi u bolnici. Kada se probudio iz kome, dobio je teški moždani udar i cijela lijeva strana mu je ostala trajno paralizirana. Nije mogao niti pričati, tek sada u tome pomalo uspijeva. Navedeno potvrđuje i Marijanov liječnik te je isti izdao liječničku potvrdu. A navedeno se može pročitati i u otpusnim pismima kliničke bolnice Dubrava Zagreb i SBMR Stubičke toplice. Svakodnevno nastavlja liječenje u bolnicama, a određen mu je i fizioterapeut – ističu u HUPŽNDS.

Zbog dugotrajnog ležanja razvile su mu se dekubitalne rane, ima povišen arterijski tlak i stanje akutnog infarkta srca, a uz sve to boluje od šećerne bolesti.

– Zbog svega, Marijan Kovačević je prema vještačenjima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Tvrtkova ulica 5. Zagreb i rješenju Centra za socijalnu skrb Zagreb od 6. listopada 2021. godine proglašen 100-postotnim invalidom IV. Stupnja. Zaključeno je rješenjem Centra za socijalnu skrb i Zavoda za vještačenje i da mu je potrebna trajna pomoć i njega u punom opsegu. Marijanova supruga mu pomaže do toaleta, do liječnika i sve što treba, a istodobno se brine o djetetu, jer Marijan s obzirom na bolest djetetu ne može promijeniti niti pelene. Paraliziran je i nepokretan. Mi im pomažemo, svakodnevno donosimo hranu i provodimo s njima određeno vrijeme – naglašavaju u Udruzi.2

I dodaju:

– S obzirom na to da mi kao Udruga od Grada i Države nismo primili niti jedne kune, ova i druge obitelji ovise isključivo o Vašoj pomoći. Ovoj obitelji odmah, bez odgode, bit će predana donacija koja se prikupi na bankovni račun Udruge te kupljena hrana, higijenske potrepštine, uredit će se stan za najosnovnije uvjete života i to soba, kuhinja i kupaona, kupiti krevet za spavanje, kinderbet za dijete, popraviti ulazna vrata koja su u jako teškom i raspadnom stanju, kupiti sudoper, stol (jer nemaju nijedan), frižider, WC školjka, peć, sve sukladno Vašim uplatama pomoći. Za dijete će se kupiti ono što u ovom trenutku najviše treba, što će odlučiti roditelji, kao primjerice robica, hrana, pelene i drugo – ističu.

Obitelj je sada bez hrane, bez struje, u mraku, podstanari su, u teškim i nehigijenskim uvjetima. Spavaju na prastarom krevetu u raspadnom stanju, na kojem su do prije više od 5 godina spavale osobe koje su preminule!

Ne mogu si ni jaje ispeći!

S obzirom na to da nemaju struju, ne mogu ispeći niti jaje. Neizdrživo je živjeti u takvim uvjetima i odlučili su potražiti Vašu pomoć.

– Marijan, Tetiana i njihovo dijete Viktorija prema potvrdama zemljišnoknjižnog odjela suda u Zagrebu u vlasništvu nemaju nikakve nekretnine. Marijan i Tetiana kod Javnog bilježnika Alen Juroš iz Zagreba, Dankovečka 8, ovjerili su našoj Udruzi suglasnost broj: OV-3878/2022, punomoć OV-3876/2022 te punomoć od 14.07.2022 ovjerenu kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022  da se pomoć prikuplja na račun Udruge, jer su Marijanu računu blokirani, a njegova zakonita supruga Tetiana je Ukrajinka i nema račun. Sve što se prikupi bit će odmah bez odgode predano obitelji i kupljeno sve što im treba, kao i u prethodna tri mjeseca. Za ovu obitelj otvorili smo poseban račun na koji se prikuplja pomoć samo za njih, a koji je sastavni dio ove molbe. Sve što se uplati na ovaj račun ide direktno ovoj obitelji – napominju organizatori humanitarne akcije.

Prema potvrdi Ministarstva hrvatskih branitelja, Marijan je hrvatski branitelj i u teškom je zdravstvenom stanju. Njegova supruga Tetiana Doroshenko rođena je u Ukrajini, u kojoj je trenutno rat i ostala je bez svega. Zbog brige o djetetu, kćeri koja je starosti 7 mjeseci i nepokretnom suprugu nije u mogućnosti odlaziti na posao. Marijan je trajno radno nesposoban i prima 1.500,00 kn osobne invalidnine Centra za socijalnu skrb na zaštićeni račun, jer mu je tekući blokiran. Drugog prihoda nema.

Marijan je cijeli život kao kuhar, a onda i vozač taksija – bio u radnom odnosu. Što se tiče sudjelovanja u Domovinskom ratu, u njemu je proveo 146 dana na bojišnici u Novoj Gradišci.

– Marijan kaže volio bi raditi kao što sam radio i prije i brinuti o obitelji, sve dok ga bolest prije malo više od godinu dana nije spriječila u tome. Bio bi, kaže, najsretniji kada bi radio. Do sada nikada nije molio pomoć, već je i sam pomagao drugima. Liječnici kažu da će cijeli život ostati nepokretan. Osobnu invalidninu Centra za socijalnu skrb Zagreb, u iznosu 1.500,00 kn, zbog blokiranosti tekućeg računa prima na zaštićen račun, na koji mu nitko ne može uplatiti bez odobrenja FINA-e. Ministarstvo Hrvatskih Branitelja i Grad Zagreb upoznati su s ovim problemom i komisija istih bila je kod obitelji, no dosad se osim utvrđenja teškog stanja, psiho podrške i preporuke ništa nije riješilo. Preporuku za pomoć ovoj obitelji dao je Župnik Zagrebačke Nadbiskupije, koji je zajedno s župnim caritasom obišao obitelj i utvrdio teško stanje. Preporuku za ovu obitelj dao je i Centar za socijalnu skrb Zagreb, Peščenica, Predstojnica. Hrvatski Crveni Križ također je utvrdio izrazito teško stanje, a sa svim su upoznati i mediji – navodi se u apelu donatorima.

U nastavku donosimo potrebne informacije za pomoć Marijanu, Tetiani i Viktoriji:

Primatelj: sukladno punomoći od 14.07.2022., ovjerena kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022, koju su potpisali gosp. Marijan Kovačević i Marijanova zakonita supruga Tetiana, na traženje ove obitelji, financijska pomoć za ovu obitelj uplaćuje se prema sljedećim podacima:

HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA

Primatelj skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS

IBAN: HR6324020061500119802

Račun za ovu obitelj otvoren u Erste&Steiermärkische Bank d.d.

Opis uplate: Za Marijana, Tetianu i Viktoriju.

Poziv na broj: 1962-1982

Swift/bic za uplate iz inozemstva: ESBCHR22

Prikupljena financijska pomoć i detaljni izvještaji biti će odmah bez odgode predano obitelji, a detaljni izvještaji sa svim obrazloženjima podneseni Institucijama Republike Hrvatske i knjigovodstvu.

Ovaj bankovni račun otvoren je samo za obitelj Kovačević Marijan, Marijanovu suprugu Tetianu i njihovo dijete od 7 mjeseci Viktoriju. Ovaj račun isključivo služi za prikupljanje pomoći za ovu obitelj i u druge svrhe se neće i ne smije upotrebljavati.

Zahvaljujemo od srca svima koji će pomoći ovoj nesretnoj obitelji!

HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA

Skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS.

Ivekovićeva ulica 35. Zagreb. I.kat.

OIB: 47407637610.

Registrirano kod: REPUBLIKA HRVATSKA. Gradski ured za opću Upravu Grada Zagreba.

Registarski broj: 21011908.

Upisano u Ministarstvu Pravosuđa i Uprave RH.

Kontakt Udruge: 091 614 8399.

Email: [email protected]

Nastavite čitati

Ljudi i priče

Zlatni pir Ivana i Anke Čurila s Halića: Oduvijek i zauvijek

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kad su se Ivan i Anka Čurila prije 50 godina međusobno obvezali na vjernost, ljubav i poštovanje, bili su mladi i zaljubljeni i nisu znali što je ispred njih.

Nisu ni razmišljali. Znali su da se vole i žele zajedno u budućnost, pa što i kako bude. Tek danas, pola stoljeća potom, kad se osvrnu iza sebe, znaju da su uspjeli. Iza njih su desetljeća životnih radosti i tuga, zajedno su se smijali i plakali, ali nikad nisu odustali. I niti na trenutak nisu požalili što su se zadnjeg dana 1967. godine, 31. prosinca, upustili u tu, za njih avanturu života: brak.

Životne zamke lakše je bilo prebroditi zajedno

Život je, kako već to biva, imao svoje zamke, ali Ivanu i Anki ih je bilo lakše zajedno prebroditi. Kad im je sin Ivica nesretno stradao kao mladić, ranjena srca su zajedno liječili.
Danas se gotovo ni ne sjećaju života kad nisu bili zajedno, jer se sve važno u njihovim životima dogodilo u ovih zadnjih 50 godina. Imali su dva sina, njihov sin Nenad sa suprugom Blaženkom također ima dva sina, Ivicu i Matea. Unuci su im danas sve i beskrajno su ponosni na dečke, a nadaju se da će stariji Ivica uskoro uploviti u brak s djevojkom Stelom, pa će opet biti dječjeg smijeha koji, kako oboje vele, grije dušu.

– Možda bude i koja curica u obitelji nakon pola stoljeća, tko zna – smije se Ivan, a supruga Anka ga prijekorno gleda: – Svejedno što bude, samo neka je živo i zdravo. Na kraju oboje zaključuju: “Eto, nas dvoje već i o praunucima, a tko zna što je mladima u glavi.”

Što god da je “mladima u glavi”, oni će im uvijek, kažu, biti potpora, jer Mateo i Ivica su centar njihova svijeta. Budući da žive u susjedstvu, od rođenja su svakodnevno u njihovim životima. Ivan i Anka Čurila su cijeli život u Gornjem Knegincu, na Haliću, dva Ivanova brata su također život provela na istom brijegu, a tu živi i Nenad s Blaženkom i dečkima. To što se nitko iz obitelji desetljećima nije odselio najbolje govori o obiteljskoj povezanosti, koja je za Ivana i Anku svetinja.

Njih dvoje će se, kažu, i dalje voljeti, poštovati i povremeno svađati, pa se hitro i pomiriti, a Blaženka i Nenad već razmišljaju kako im dijamantni pir, za 25 godina, učiniti nezaboravnim.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje