U Varaždinu je u petak, 3. prosinca, u večernjim satima, pušten u rad panoramski kotač.

Kako je objasnila direktorica Turističke zajednice Grada Varaždina Jelena Toth, kotač je visok 23 metra, a stigao je iz talijanske tvornice Lamborgini. Na kotaču je 18 gondola i u svaku stane četvero ljudi, a vožnja traje dvije do tri minute.

Radit će svaki dan od podneva pa sve do ponoći, a vikendom od 10 sati do ponoći.

Cijena ulaznice za odrasle je 40 kuna, za mlade do 18 godina 30 kuna, za malu djecu u pratnji roditelja je besplatno, a u ponudi je i obiteljska ulaznica za dvoje odraslih i dvoje djece 120 kuna.

Četvrt stoljeća djelovanja nedavno je obilježio Big band Čakovec, nakon što je prošle godine koncert odgođen i pomaknut na ovu godinu.

No, znači li to da i bigbendovsko muziciranje u Međimurju općenito postoji tek 25 ili 26 godina? Nipošto! Naime, već početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća rodila se inicijativa za formiranjem sastava koji bi svirao takvu glazbu.

Tako je u ožujku 1983. godine osnovan Zabavni orkestar “Lira”, koji je djelovao nešto manje od desetljeća. O navedenom smo pobliže popričali s Franjom Kežmanom, umirovljenim nastavnikom glazbenog odgoja, koji je vodio Orkestar.

Svoj radni vijek, osim kao profesionalni muzičar, proveo je u Glazbenoj školi u Čakovcu (danas dijelom Umjetničke škole “Miroslav Magdalenić” Čakovec), u kojoj je predavao klarinet, gitaru i saksofon.

Počeci uz pomoć

– “Lira” je osnovana na moju inicijativu, a pritom su mi strahovito puno pomogli bivši direktor tadašnjega Radničkog sveučilišta Đuro Homan, direktor Čaraparije Josip Mađarić i odvjetnik Marijan Ramušćak. Oni su nam omogućili da imamo prostor, notni papir, uniforme, statut i sve ostalo što nam je trebalo. U početku nas je bilo 17 i stalno smo se vrtjeli oko te brojke – kasnije nas je djelovalo dvadesetak. Što se tiče instrumenata, imali smo kompletni sastav big banda.

U “Liri” su svirali mnogi poznati pojedinci: od prvoga međimurskog župana Marijana Ramušćaka do najpoznatijeg voditelja beličke Limene glazbe Stjepana Taradija Uteka i voditelja Županijskoga tamburaškog orkestra Stjepana Bujana Stipića…

Ja sam u početku i predlagao da se tako zovemo – Big band Čakovec – ali ondašnje političke strukture smatrale su da je taj naziv “previše kapitalistički”. Tako je pao prijedlog da se zovemo Veliki zabavni orkestar “Lira” Čakovec, no kako je to ime bilo dosta dugačko, izbacili smo pridjev “veliki” iz naziva pa je ostalo samo “Zabavni orkestar ‘Lira'”, da bismo kasnije bili poznati samo kratko – “Lira” – objašnjava Kežman.

Dodajmo da je isto ime nosila i udruga glazbenika koja je početkom 70-ih osnovana u Varaždinu. Jedan od suosnivača udruge bio je Marijan Ljubek, o kojem smo već pisali, dok je iznimno aktivnu ulogu u njoj igrao Josip Turk, čovjek direktno zaslužan za stotine koncerata i stvaranje nekih, i u prošlosti i danas, renomiranih izvođača. Naš je sugovornik u Upravnom odboru udruženja članom bio čak 12 godina.

Međimurje – rasadnik glazbenika

– Prvi nastup održali smo povodom Dana Grada Čakovca 1984. godine u Centru za kulturu. Publika je fantastično reagirala! Svirali smo standarde poput “Little brown jug”, “In the mood” i “Sentimental journey” Glenna Millera, djela Artieja Shawa… Moram napomenuti i da smo na ovome području bili unikat, jer je takav orkestar imala još samo RTV Zagreb. Puno aranžmana napravio sam sam, osobito za međimurske popevke kao što su “Mura, Mura” i “Međimurski zdenci”.

Žao mi je, doduše, što nemam puno snimaka. U orkestru su djelovali članovi raznih profila – od pravnika do željezničara! Za one glazbeno manje pismene često smo morali prilagođavati notaciju (smijeh) – prisjeća se Franjo, koji je u orkestru svirao klarinet, saksofone i flautu, ovisno o potrebi. Kaže da su ih prvenstveno vodile emocije. Nastupali su na svakoj važnijoj manifestaciji u Čakovcu te surađivali s drugim sastavima kao što su Pjevački zbor “Josip Štolcer Slavenski” i mješoviti zbor iz Varaždinskih Toplica.

Franjo posebno pamti nastup u Vrbovcu u kojem su nastupali sa “Slavenskim”, a u lijepom sjećanju ostali su i nastupi u Knjaževcu i Varaždinskim Toplicama.

– Svirali smo s velikim užitkom: u sebi kao da smo nosili energiju koju je bilo nužno potrošiti! U sklopu orkestra je djelovao i pomladak, čiji su korijeni ponikli iz 1972. godine kad je u muzičkoj školi djelovao mali zabavni orkestar.

Čakovečki Zabavni orkestar surađivao je i s drugim sastavima kao što su Pjevački zbor “Josip Štolcer Slavenski” te mješoviti zbor iz Varaždinskih Toplica!

Zadnji nastup pod nazivom “Vremeplov” održali smo u čakovečkome Centru za kulturu 1991. godine. Činilo se prikladnim da završimo upravo u toj ustanovi u kojoj smo i započeli s koncertima. Tada je izbio rat pa je “Lira” prestala s djelovanjem, no neki od članova koji su u njoj svirali postali su dijelom novoformiranog Big banda Čakovec, tako da neki kontinuitet ipak postoji – naglašava Kežman.