Upravni odbor Hrvatskoga rukometnog saveza poništio je natjecanje u svim ligama i Kupu u sezoni 2019./2020. u nadležnosti i organizaciji HRS-a. Svi klubovi zadržavaju u idućoj sezoni 2020./2021. status u onoj ligi kojoj su pripadali na početku sezone 2019./2020., što znači da nema ispadanja iz liga ni plasmana u viši rang natjecanja.

Za europska natjecanja, kao i sudjelovanje u SEHA Gazprom ligi u sezoni 2020./2021. prijavit će se klubovi koji su taj status stekli na završetku sezone 2018./2019.

Žal

Tako je završila sezona i za varaždinske rukometašice, koje su u posljednjih pet sezona uvijek bile između trećeg i petog mjesta u najvišem rangu hrvatskoga ženskog rukometa.

– Svima je žao što je natjecanje moralo tako završiti, ali zdravlje svih nas je na prvome mjestu. Realno, mogla se i sezona priznati te proglasiti prvak s obzirom na to da su prve četiri ekipe isto rangirane kao i prošle sezone. Ali eto, nadamo se da će sve ovo brzo proći i da ćemo u novu sezonu ući još jače i bolje – poručila je Suzana Furjan, rukometašica Koke.

Ona i njezina prijateljica Ines Domjan već su godinama stožerne igračice varaždinske ekipe.

Naime, Suzana je u rukomet krenula kao 8-godišnjakinja, dok se Ines priključila godinu dana kasnije.

– Iduće godine slavimo 18 godina otkako igramo zajedno – smije se Suzana, vanjska igračica Koke, koja zatvorenih očiju može pronaći kružnu napadačicu Domjan na crti.

– O, da! Suza i ja se znamo u srž. Ona mi može asistirati i da joj na oči stave povez – dodala je Domjan.

Obje igračice u seniorkama Koke debitirale su sa samo 15 godina, a sa 16 i 17 godina dobivale su ozbiljniju minutažu.

– Najviše moramo zahvaliti treneru Vladimiru Vujoviću, koji nas je vrlo mlade gurnuo u vatru. Davao nam je prilike i puno je s nama radio individualno – ističe Domjan.

Nekad su tako Furjan i Domjan bile najmlađe u seniorskoj ekipi Koke. To je nosilo sa sobom i mnoge obveze. Morale su paziti što će reći starijim i iskusnijim suigračicama.

– Morale smo im sve pripremiti za trening. Danas smo mi najiskusnije i vrlo smo blage prema mlađim igračicama – rekla je Suzana, koja je ujedno i tajnica Ženskoga rukometnog kluba Koka.

Ines je, s druge strane, prvostupnica fizioterapije i na stručnom je usavršavanju u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice.

– Kroz sport je došlo puno ozljeda, pa je nekako fizioterapija bila najlogičniji izbor – objasnila je Ines, povremena seniorska reprezentativka, koja je imala i inozemnih rukometnih ponuda. Za njezine usluge interesirali su se klubovi iz Danske, Rumunjske i Njemačke.

Zajedništvo

– Kad sam imala 18 godina, trebala sam prijeći u Podravku, ali nismo se na kraju dogovorili. Kasnije sam imala i inozemnih ponuda, no jednostavno se nisam za to odlučila. Nisam željela tako mlada otići u inozemstvo, a i fakultetske obveze su bile na prvome mjestu – objasnila je Ines.

Inače, Suzana i Ines nerazdvojne su izvan terena, pa je u planu je da jedna drugoj budu vjenčane kume.

– Trener Canjuga nas zove kumice, pa je i to u planu, da jedna drugoj budemo kume – zaključile su.

Komentari

Komentara