Povežite se s nama

U fokusu

Nakon estetske operacije grudi, njegovateljica počela maltretirati starce u Domu umirovljenika?

Objavljeno:

- dana

SKANDAL U VARAŽDINU

„…kolegice su ju naguravale u krevet i bile grube prema njoj uz nepoštivanje i pogrdne riječi…“, „… korisnike naziva debelima, da se prežderavaju, nagurava im krevete, glasno viče na korisnike kad su jako mokri, da su lijeni, debeli i smrdljivi…“, „…da li je gđa … zaslužila da ju se navlači po krevetu, da ju se ponižava zbog njezine debljine…?“, „…da li je gđa … zaslužila da joj se ne daje hrana i odmiče joj se servirni stolić jer ona samo ‘ždere i na ništa drugo ne misli’?”

Ovo su samo neki od navoda iz pisma koje su njegovateljice Stacionara Doma za starije osobe Varaždin predale na urudžbiranje. U pismu optužuju svoje kolegice za psihičko i fizičko zlostavljanje staraca. Većina korisnika stacionara je nepokretna ili psihički dezorijentirana, pa su time optužbe teže. Starci ne mogu niti se ne usude prigovoriti. – Kako da bilo što kažem kad ležim nepokretan i ovisim da me neka od njih nahrani, promijeni pelenu i da mi vode? – pita se zlostavljani osamdesetogodišnjak.

Šokantna priča

Za zlostavljanje staraca se doznalo sasvim slučajno. Sve je počelo pismom o mobingu, a završilo jezivim otkrićem.
Nekoliko njegovateljica je prije mjesec dana odlučilo prijaviti svoje kolegice zbog njihova, kako su napisale, ponašanja prema njima. Napisale su pismo o maltretiranju koje trpe od strane četiriju kolegica, a koje predvodi četrdesetpetogodišnja njegovateljica. U njemu potanko objašnjavaju ponižavanja.

Pismo je potpisano, ali potpisnice žele ostati anonimne za javnost

Razlog je, prema onome što piše, bizaran: – Gospođa je bila na estetskoj operaciji grudiju i stražnjice pa prema naputcima liječnika više ne smije dizati korisnike. Zbog toga je od nas zahtijevala da se tome prilagodimo i ubuduće kupamo korisnike u krevetu, a ne u kupaonicama kao dosad. Osim što to nije dobro za korisnike, Dom niti nema uvjete za takvo što: madraci su platneni i nezaštićeni pa ostaju vlažni. Uvijek imamo obzira prema kolegicama koje su izgubile zdravlje na ovom zahtjevnom poslu, ali estetska kirurgija ne izaziva našu kolegijalnost. I sve to na štetu bolesnih ljudi – rekla nam je jedna njegovateljica. Iako su pismo potpisale, sve one žele ostati anonimne za javnost. Kažu da je njihova kolegica agresivna i sklona prijetnjama, pa joj se niti glavna sestra Odjela pojačane njege nije željela zamjerati. U nastavku svog pisma njegovateljice su spomenule i „neprofesionalan i ružan odnos prema korisnicima“. I tu počinje šokantna priča o maltretiranju korisnika stacionara.

– Maltretiranje je na dnevnoj bazi. Starce se vrijeđa i nagurava. Pokojnu gospođu … su dvije od njih nazivale pogrdnim imenima zbog njezine debljine. Namjerno su je kupale u krevetu bez obzira na to što je preklinjala da to ne čine. Spomenut ću i odnos prema gospođi …, koja zbog svoje bolesti nije u stanju razumjeti neke naloge. Kolegice su je naguravale u krevet, prilikom kupanja su bile grube prema njoj, uz nepoštivanje i ružne riječi – ispričala nam je njegovateljica.

Vika i psovke

Sve to piše i u njihovu potpisanom pismu. Dopis su adresirale i urudžbirale za Jelenu Šamariju, zaduženu za pitanja mobinga. Pismo je, međutim, završilo u rukama ovih dana razriješene ravnateljice Doma Tamare Ljubić. – Jelena Šamarija je bila na dopustu. Nije nam jasno kako netko može uzeti i otvoriti tuđu poštu – govori naša sugovornica. Potpisnice su saznale da je ravnateljica Ljubić pismo pročitala na stručnom kolegiju, čime se, smatraju, ogriješila o pravila.

Sve je počelo nakon estetske operacije jedne od njegovateljica 

Dva tjedna je, vele, bila tišina, nakon čega je ravnateljica organizirala saslušanje jednog od zlostavljanih staraca. On im je ispričao svoja loša iskustva s predvodnicom prozvanih njegovateljica, a zapisničarka je sve uredno zapisala i dokument je pospremljen. Nešto od toga je ispričao i nama. – Živim ovdje i moram ostati tu živjeti, pa nema smisla da previše pričam. Reći ću vam primjer njezinog ponašanja. Gotovo svako malo bi ušla u sobu ujutro nakon njege, zaletjela se prema balkonskim vratima i uz psovke ih širom otvorila. „Tu treba zraka“, vikala je. Svejedno je li vani plus 30 ili minus 20 stupnjeva. Nitko se nakon nje nije usudio zatvoriti vrata pa smo se nerijetko smrzavali – ispričao nam je starac. Niti se ne sjeća što je točno rekao za zapisnik, „jer toga je puno“. – Ona ništa nije radila bez galame i pompe. Ako je meni bilo nelagodno koji sam priseban, ne želim niti pomisliti kako su se osjećali oni koji su nemoćni – zaključuje. Nije dvojio hoće li dati iskaz za zapisnik. 

– Bilo je dosta.

Što se dalje događalo s pismom i zapisnikom rekla nam je u međuvremenu razriješena ravnateljica Tamara Ljubić. 
– Dom je angažirao odvjetnika i slučaj moramo riješiti. Zlostavljanja nije bilo nikad niti bih ga dopustila – kaže bivša ravnateljica, danas zamjenica ravnatelja. Prvi sljedeći korak je očitovanje njegovateljice koju ostali zaposlenici krive za triler u Domu. Ali to će pričekati. Ona je otišla na dopust pa otvorila bolovanje i do njezina povratka ostaje status quo. U Domu saznajemo da je kolovotkinja grupe strah i trepet njegovateljica, ali i medicinskog osoblja. Spominju se agresivnost i prijetnje, zbog čega se nitko nije usudio reagirati.  

Očitovanje optužene će pričekati: uzela je dopust pa bolovanje

– Nakon operacije se vratila sa suludim zahtjevima i više ne možemo trpjeti. Ipak, najgore je što zlostavlja nemoćne starce – zaključuju sugovornici. U međuvremenu je ovih dana na adresu Doma stigla nova tužba: nakon što je optužena za zlostavljanje staraca ,prozvana njegovateljica je uzvratila protutužbom – tužila je Dom i bivšu ravnateljicu Ljubić za psihičko zlostavljanje. 

“Naznake neprimjerenih  postupaka”

Dom za starije i nemoćne osobe Varaždin zaprimio je predstavku dviju radnica Doma u kojoj se ukazuje na navodno neprimjereno i neprofesionalno ponašanje više zaposlenica Doma prema korisnicima. Odmah po primitku predstavke, odgovorne osobe Doma poduzele su potrebne mjere u cilju provjere navoda iz predstavke i utvrđenja činjeničnog stanja. Prema za sada utvrđenim činjenicama, na temelju izjave jednog korisnika Doma koji želi ostati anoniman, postoje naznake da je od strane jedne zaposlenice Doma bilo neprimjerenih verbalnih postupaka prema tom korisniku. Zaposlenica Doma o kojoj se u konkretnom slučaju radi trenutačno se nalazi na bolovanju. Od strane odgovornih osoba Doma poduzimaju se daljnje mjere radi utvrđenja svih relevantnih okolnosti. Po okončanju interne procedure pokrenut će se odgovarajući zakonom propisani postupci. Dom za starije i nemoćne osobe Varaždin i nadalje primjenjuje najviše standarde kvalitete u pružanju usluga svojim korisnicima.

stanar Odjela pojačane njege: “Kako da bilo što kažem kad ležim nepokretan i ovisim da me neka od njih nahrani, promijeni mi pelenu ili mi da čašu vode”
stanar Odjela pojačane njege: “Svako malo bi uletjela u sobu i širom otvorila balkonska vrata jer ‘treba zraka’. Nije bilo važno je li zima ili ljeto. Drugi se nisu usudili zatvoriti”
stanar Odjela pojačane njege: “Ništa nije radila bez galame. Ako je meni bilo nelagodno koji sam priseban, ne želim pomisliti kako su se osjećali nemoćni”

Izvor:
Foto: ilustracija

U fokusu

Zabrinuti Marofčani o spalionici: “Već smo iskusili gomilanje smeća, smrad i neadekvatno filtriranje kemikalija”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Eko udruga „Naš zavičaj“ uspješno je organizirala javnu tribinu o utjecaju spalionice u Podrutama na okolna mjesta grada Novog Marofa.

U velikoj dvorani Kulturnog centra Ivan Rabuzin pred osamdesetak znatiželjnika u srijedu, 28. rujna, o spaljivanju otpada postupkom vakuumske pirolize govorili su prof. Stanko Uršić, inače umirovljeni fizikalni kemičar te bivši predstojnik Zavoda za fizikalnu kemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, te gradonačelnik Siniša Jenkač.

Uvodnim govorom prisutnima se obratio predsjednik Eko udruge „Naš zavičaj“ Ivica Đurkan koji je podsjetio kako je nedavno sasvim slučajno u javnost procurila vijest da se u krugu privatne tvrtke Omega nalazi peć za pirolizu, te da će ih investitor nabaviti još nekoliko.

Zvono na uzbunu

– Na sam spomen spaljivanja mještanima se oglasilo zvono na uzbunu. To je razumljivo jer smo ne tako davno, prije desetak godina, već jednom bili prevareni. Pojavom tvrtke BBS imali smo obećanje kako će sve što rade ili namjeravaju raditi – biti bezopasno. Bilo je govora o novom zapošljavanju, što je pohvalno, ali je potom uslijedio hladni tuš. Gomilanje smeća, smrad, neadekvatno filtriranje kemikalija i da ne nabrajam dalje. I kad se odjednom pojavila ideja o spalionici, mještani su se okupili, pobunili i rekli odlučno ne! Trajala je bitka za zdravlje dulje vrijeme, ali naši roditelji nisu odustali, uspjeli su zaustaviti ekološku bombu – ustvrdio je Đurkan.
Štoviše, napomenuo je kako se, nažalost, u novomarofskom kraju danas povijest ponavlja.

– Puno je tu analogije, s izuzetkom činjenice da je termin spalionice zamotan u novi celofan, pod imenom pirolize. I laici znaju da ništa nije bezopasno gdje se spaljuje otpad. Pogotovo smo nepovjerljivi kad nam se serviraju priče o takvim spalionicama u Austriji ili Njemačkoj. Da, vjerujemo kako je to u uljuđenom dijelu Europe možda i moguće, ali to su ipak uređene Države u kojima se poštuju svi zakoni i propisi. Mi pak živimo u Hrvatskoj, gdje kojekakvi smutljivci i tobožnji menadžeri, u utrci za brzom i velikom zaradom stručno izigraju sve propise. Ti menadžeri, koji smatraju kako će lako manipulirati mještanima, naletjeli su na čvrst zid. Ova mala oaza mira, ljepote i očuvanog okoliša, pruža perspektivu zdravom suživotu čovjeka i prirode – rekao je Đurkan poručivši kako nikome neće dozvoliti da naruši takvu koegzistenciju zbog privatnih interesa vođenih profitom.
Na njega se nadovezao gradonačelnik Grada Novog Marofa i saborski zastupnik Siniša Jenkač, koji se u svojem izlaganju osvrnuo na sve što je zadnjih godina učinjeno u sferi zbrinjavanja otpada na gradskom području. Najavio je i planove u skoroj budućnosti, vezane uz povećanje postotka recikliranog otpada. Odgovarajući na pitanje jednog od sudionika tribune, o tome podržava li rad Eko udruge “Naš zavičaj” u svjetlu protivljenja instaliranju spalionice u Podrutama, Jenkač je izjavio kako podržava rad udruge.

“Suluda ideja“

Na kraju je prof. dr. sc. Stanko Uršić opširno prezentirao svoja saznanja o aktualnoj problematici sa zbrinjavanjem otpada u RH. Za pokušaj instaliranja spalionice u Podrutama rekao je da je to „suluda ideja“ i da ta tema ne zaslužuje da se o njoj uopće govori!
– Ono što je iznimno važno i čemu moramo posvetiti pažnju, je briga o otpadu, na način da od njega ne stvaramo smeće, jer se ono ne može reciklirati. Na taj način vodimo i brigu o generacijama koje dolaze iza nas. Važno je što ćemo ostaviti našim nasljednicama i kakva će biti njihova kvaliteta života u tom pogledu – zaključio je Stanko Uršić.

Nastavite čitati

U fokusu

Dok Romi u Međimurju žive „u blatu“, Kajtazi u Istri gradi luksuzni objekt za Rome, ali za odabrane?

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Savez Roma Republike Hrvatske „Kali Sara“ u lipnju je za gotovo pola milijuna eura kupio atraktivno zemljište u Istri, točnije u Želiskima na Barbanštini, piše portal Istra24.

„Kali Sara“ već je uknjižen na spomenuto zemljište te su u međuvremenu angažirali i ovlašteni arhitektonski ured koji je izradio grafički prikaz novog projekta u Istri. Riječ je o projektu izgradnje tzv. Europskog romskog kulturno-sportskog centra.

Portal Istra24 od kolovoza pokušava od Saveza dobiti informacije u namjeri da predstavi projekt krovne romske zajednice u Hrvatskoj, čiji je osnivač i prvi predsjednik aktualni saborski zastupnik Veljko Kajtazi, a trenutna predsjednica je Suzana Krčmar.

Iz navedenog portala ističu da do danas nisu dobili nikakve službene povratne informacije o planiranom Europskom romskom kulturno-sportskom centru, konkretnim planovima i izvore financiranja, a nikakvih informacija o navedenom nema niti na stranicama Saveza „Kali Sara“.

Kako navode, u posjedu su grafičkog prikaza projekta koji je za „Kali Sara“ izradila tvrtka Global Connect d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu.

Luksuzni objekt?

S obzirom na izgled novog kompleksa u Želiskima, može se zaključiti da se planira gradnja luksuzne nekretnine i da će se investicija mjeriti u desecima milijuna kuna.

Naime, na površini građevne čestice koja se proteže na 6525 kvadrata, u planu je izgradnja  „zgrade javne i društvene namjene“ koja, navodi se u projektu, sadrži „više funkcionalnih cjelina u cilju organiziranja jedinstvenog kulturno-sportskog centra Roma u Hrvatskoj“.

Predviđeno je da slobodnostojeća građevina ima tri nadzemne etaže: prizemlje i dva kata te podrum. Među ostalim, planirani građevinski objekt trebao bi imati bazen, ambulantu, saunu, teretanu, kafić, blagovaonicu, kongresnu dvoranu, 14 soba i brojne druge prostorije. Više informacija o samom objektu pročitajte ovdje.

S obzirom na dostupne informacije, postavlja se pitanje – gradi li „Kali Sara“ zaista zgradu javne i društvene namjene, i za koga konkretno to gradi, ili je na pomolu gradnja turističkog objekta od kojeg će koristi imati samo odabrani?

Ne žele razgovarati

– Prodavali smo naše štale, kuće, stanove. Prodavali smo sve što smo imali, sve smo prodavali da bismo mogli na neki način skupiti novac. Dajte nas ostavite na miru. Gdje ste vi bili kada je bila deložacija Roma u Vodnjanu, zašto o tome ne želite pisati? Protjerali ste sve Rome u Vodnjanu – rekao je saborski zastupnik Veljko Kajtazi na novinarski upit o tome odakle Savezu novac za ovaj projekt, dok je predsjednica „Kali Sara“ Suzana Krčmar inzistirala da se o projektu zasad ne piše, a kasnije do nje nije ni bilo jednostavno doći te joj je službeni mobitel u više navrata bio isključen.

Dok u Istarskoj županiji prema zadnjem popisu živi 531 pripadnik romske manjine, od kojih 291 u Puli i 147 u Vodnjanu, u Međimurskoj županiji službeno žive 6954 Roma. Do njih je vrlo brzo stigla informacija da se u Istri gradi skupocjeni Romski kulturni centar.

Predsjednik Vijeća romske manjine Grada Čakovca Josip Petrović smatra da njihov saborski zastupnik Kajtazi zajedno s vodstvom Saveza, umjesto da rješava prave problema Roma u Međimurju, osobito spominjući romsko naselje Kuršanec, gradi „skupocjenu vilu na moru, bez da je o tome izvijestio romsku zajednicu“.

– Za koga to Kajtazi gradi? Za nas Rome koji i dalje živimo u nehumanim uvjetima, osobito u naselju Kuršanec, sigurno ne. Naše naselje broji oko 1500 Roma, a samo u Međimurju nas je sigurno više od 10 tisuća. U naselju Kuršanec uvjeti za život su katastrofalni. Taj centar u Istri je nepotreban. Bolje bi bilo da je naš saborski zastupnik za taj novac riješio osnovne životne uvjete brojnih romskih obitelji. Ljudi nemaju struju, žive u blatu, nema kanalizacije. Posebno nas je iziritiralo kada smo pročitali izjavu da je na upit kako su došli do novca, rekao da je prodao štalu! Kajtazi treba biti svjestan da su to naši novci, novci koje Savez dobiva od Republike Hrvatske i Europske unije. Najmanje što očekujemo je da znamo na što novac ide – rekao je Petrović za portal Istra24.

„Korist će imati samo oni uz Veljka Kajtazija“

Na pitanje hoće li Romi imati koristiti od novog centra u Istri, odgovara da će koristi imati samo neki – oni uz Veljka Kajtazija.

– To će biti isto kao i s knjižnicom u Zagrebu. Tko će tamo ići, kada nemamo ni automobile?! Nikakvih informacija o projektu mi nismo imali. Ja kao predstavnik romskog naselja saznao sam za novi kulturni centar iz medija. Oni to rade za svoju privatnu stvar. Kada prestane biti saborski zastupnik, Kajtazi će očito otvarati hotele. Novac koji dobiva Savez dolazi iz Europe, a oni tim novcem raspolažu kako oni žele. Evo, grade nekretnine u Istri, a mi o tome nemamo pojma. Punih 12 godina sam predstavnik jednog od najvećih romskog naselja u Hrvatskoj i mogu potvrditi da su mještani bili jako ljuti kada su čuli da se u Istri gradi vila, a naši Romi ovdje i dalje žive u katastrofalnim uvjetima. Nikada nismo dobili nikakvu obavijest koliko novaca Savez dobiva i kako se raspolaže tim novcem. No jednom će sve izaći na vidjelo. I ja sam bio član „Kali Sara“, ali su me izbacili jer sam vidio što rade. Dok on gradi vilu, naši Romi u Međimurju žive u blatu – jasan je Petrović.

Umjesto odgovora na upit iz medija, iz „Kali Sara“ proslijedili su link na intervju koji je Novom listu nedavno dao Kajtazi, no u njemu nisu dobiveni konkretni odgovori, već samo informacija koja se spominje u jednom dijelu teksta – „da se Centar financira sredstvima Saveza „Kali Sara“ sukladno Operativnom programu Vlade RH za nacionalne manjine za razdoblje od 2021. do 2024. godine te ugovoru s Vladinim Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina’, piše Istra24.

Predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine u Istarskoj županiji Neđat Bajrami pak smatra da je ovakav centar itekako potreban Romima i da će u njega moći dolaziti svi koji žele, a ne samo Romi.

Primjedbe načelnika Barbana

S druge strane, načelnik Barbana Dalibor Paus ističe da sve što je u skladu s Prostornim planom Općine Barban, može se graditi. Za zgrade javne namjene to je najviše tri nadzemne etaže, odnosno devet metara do vijenca.

U samom uvodu Paus je rekao da se radi o projektu koji će se realizirati ili se neće realizirati te da to nema nikakve veze s narodnom pripadnošću.

– O tome je li sve u skladu s prostornim planovima, odlučiti će nadležni Upravni odjel za prostorno planiranje Istarske županije koji to radi u ime Općine Barban. Investitori su predali projekt za utvrđivanje uvjeta za dobivanje lokacijske dozvole. U toj fazi sva javnopravna tijela daju svoje eventualne uvjete ili primjedbe. I Općina Barban je uputila određene primjedbe jer i nama se čini da je sadržaj unutar tog projekta više komercijalnog karaktera, nego što je to društveno-kulturne namjene. Po tom smo pitanju uputili primjedbe, a Općini Barban to je važno s aspekta na koji način će se u nekom momentu obračunavati komunalna naknada, odnosno komunalni doprinos koji se razlikuje s obzirom na namjenu – rekao je Paus, koji se slaže se s time da projekt više nalikuje na jedan mini hotel, nego sportski centar.

Opširnije o temi pročitajte ovdje.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje