Povežite se s nama

Kolumne

Koliko mediji utječu na našu djecu

Objavljeno:

- dana

Život i socijalna skrb

Naša svakodnevna stvarnost govori nam da naša djeca već od druge godine gledaju u prosjeku 2 – 3 sata dnevno televiziju, a ona malo veća provode previše vremena na računalu igrajući igrice preko interneta. Zaposlenost roditelja te materijalna teška situacija u kojoj se mnogi nalaze, ostavlja malo slobodnog vremena za igru i slobodne aktivnosti s djecom. 

Djeca se i sama puno manje druže i igraju te je sve više pretile djece, jer se premalo kreću i svoje slobodno vrijeme provode pred televizijom i računalima. Televizija služi za relaksaciju i zabavu, putem nje djeca mogu upoznati vanjski svijet, odnose među ljudima, a da pritom ne napuštaju sigurnost kuće.

Kao što može imati pozitivni utjecaj na odgoj djece, televizija itekako može štetiti njihovom emocionalnom razvoju. Mi kao roditelji moramo osvijestiti sebe i što je moguće više uključiti djecu u razne sportske i kulturne aktivnosti. Budući da i sam imam malu djecu, uz njih sam odgledao mnogo raznih crtića, no u nekima od njih ima previše nasilja, agresivnosti, strašnih likova te se negativno odražavaju i na naše emocije, a možemo zamisliti kako djeluju na djecu.

Nažalost, mnoga djeca više vremena provode s televizijom, nego sa svojim roditeljima i braćom ili sa svojim vršnjacima te s pravom možemo postaviti pitanje tko zapravo odgaja i formira našu djecu kao osobe. Ograničimo svojoj djeci boravak pred televizorom i računalom. Pratimo kakve igrice naša djeca igraju i ako je moguće imajmo računalo u dnevnom boravku gdje možemo uvijek pratiti i nadzirati sadržaj koji naša djeca konzumiraju.

Bitno je razgovarati s djecom i objasniti im zašto je neki sadržaj neprimjeren za njih. Ako imate primjerene uvjete, nabavite djetetu kućnog ljubimca i inzistirajte da vodi brigu o njemu. Tako ćete ga naučiti odgovornosti, prisiliti ga na kretanje, a on sam će biti znatno senzibiliziraniji za brigu o drugima te će kasnije lakše ispunjavati životne obaveze koje ga čekaju. Sve što sada ulažemo u vlastitu djecu bit će prvenstveno dobro za njihovu budućnost.

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje