Tijekom svog djetinjstva provodila sam jako puno vremena pentrajući se po voćkama u obiteljskom voćnjaku sa sestrom. Najviše početkom ljeta, očekujući da dozore prve višnje, jabuke, šljive…
Zaštita od bolesti?
Jedne godine moja mama je pošpricala zelene jabuke nekim pesticidom. Nije bilo prijeko potrebno. I nije računala da su djeca nestrpljiva te da često u toj nestrpljivosti idu jesti i zelene plodove voća. Tako smo sestra i ja nakon tog prskanja – za koje naravno nismo znale – jele plodove jabuke. Kad je majka saznala navečer sa smo jele zelene poprskane plodove jabuka, bila je izvan sebe. Još i danas se sjećam njenoga prestravljenog lica dok nas je panično tjerala da pijemo mlijeko, jer to kao pomaže ukoliko bi došlo do trovanja.
Bile smo na kraju u redu, nije nas trebalo voziti na hitnu. To ne znači da ipak nije bilo štete na organizmu. To je bilo zadnji put da je mama prskala kemijskim sredstvima u voćnjaku.
Sad se zapitajmo – trebaju li nam otrovi doista u obiteljskim voćnjacima? Koliko je zapravo bilo ovakvih situacija po voćnjacima gdje su se djeca otrovala jedući poprskano voće? Je li vrijedno tog rizika?
Ljudi su jako neoprezni s pesticidima. Ne shvaćaju pravu opasnost korištenja toksičnih kemijskih sredstava – unatoč upozorenjima na pakiranjima. Tako su i kod nas zabilježene smrti zbog trovanja pesticidima, zbog neopreznog rukovanja i prskanja. Rođak prijatelja moga muža je prije desetak godina prskao navečer svoj voćnjak bez maske i zaštitnog odijela. Prilikom prskanja doletjela mu je kapljica sredstva u usta. Navečer mu je pozlilo i nije potražio liječničku pomoć, već otišao spavati. Idućega jutra bio je mrtav. Jeza me prolazi dok vidim susjede kako prskaju voćke na proljeće bez ikakve zaštite i maske.
Silvija Kolar-Fodor, predsjednica Udruge “Biovrt – u skladu s prirodom” FOTO: Lucija Trupković
Bez panike!
U izvješću UN-a od 24. siječnja 2017. navodi se da diljem svijeta prosječno 200.000 ljudi godišnje umire zbog toksične izloženosti pesticidima. Ljudi često panično prskaju na pojavu par uši, mušica ili malih promjena na lišću. Ili ne daj bože da zreli plodovi budu imali točkice po sebi. Tako je jedan mužev prijatelj s posla objašnjavao mom mužu dok je donio na posao naše krasne ljetne jabuke: “Vidiš, da si prskao, sad ne bi imao ove točke po kori!” Mislim, stvarno – zar je bitnije ne imati točkice na plodovima od zdravlja i jesti domaće voće s ostacima pesticida? Često ljudi ne shvaćaju da to kiše ne ispiru tamo negdje u Nigdjezemsku i da ostaci pesticida ostaju u voću. Nešto što ima naziv “zaštitno sredstvo” ima i svoju drugu, toksičnu stranu.
Zato u mom biovrtu ne dolazi u obzir nikakva kemija. Što naraste – to jedemo. Uvijek naraste puno uz dobre biološke metode i jačanje imuniteta biljaka, jer tada se biljke mogu nositi s bolestima i roditi unatoč njima.
www.biovrt.com