Povežite se s nama

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Crno more naših znanja i saznanja

Objavljeno:

- dana

U Hrvatskoj je boravio Neal Ascherson, 86-godišnji škotski povjesničar i pisac, čovjek iznimno bogate biografije: bio je vojnik, ljevičarski političar, novinski dopisnik iz Istočne Europe tijekom Hladnog rata, urednik i predavač.

Najpoznatiji je po knjizi „Crno more“, čiji je hrvatski prijevod (VBZ, 2016.) reklamiran kao „jedinstvena priča o Grcima, Skitima, Sarmatima, Hazarima, Hunima, Gotima, Turcima, Tatarima, Rusima, Ukrajincima i Poljacima“.

I kakve to veze ima s nama? Potpune, naravno. Mi Hrvati smo, naime, vjerojatno jedini narod kojeg odviše ne zanima vlastito porijeklo, pri čemu je ovdje posve nebitno koliko su utemeljene ukrajinska, gotska ili iranska teorija o našoj etnogenezi. Bitno je to da smo mi vjerojatno i jedini narod kojeg odviše ne zanimaju ni drugi narodi koji su u prošlosti imali veze s nama i/ili sa sadašnjim hrvatskim prostorom, a to su, između ostalih, Grci, Huni, Goti, Turci, Tatari, Rusi, Ukrajinci i Poljaci, a vrlo vjerojatno i Skiti, Sarmati i Hazari.

Što točno znamo o njima, o njihovoj povijesti? O većini tek ponešto, o drugima pak ništa. To je i logično, jer o samima sebi znamo tek ponešto, ako i to. A malo znamo jer smo ili lijeni ili nas loše uče, pri čemu je ovo potonje definitivno točno.

Stoga će i čitatelji Aschersonove knjige biti, primjerice, zapanjeni njegovim opisima kurgana u crnomorskom prostoru, tih nekoliko tisućljeća starih grobnih humaka neobično nalik tumulu Gomila na lokalitetu Bistričak kod Jalžabeta.

Ti su brojni tumuli na južnoruskim i ukrajinskim stepama još u davnoj prošlosti bili često pljačkani, dok je Gomila kod Jalžabeta opljačkana 12. rujna 2017. godine.

A o počiniteljima se još uvijek ne zna ništa. Jer u nas se o mnogočemu zna tek ponešto, ili pak ništa. Kao da živimo prije nekoliko tisućljeća, a ne u 21. stoljeću.

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Pečenjarnica u Gradiški

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Dačić je objavio da je Burundi opozvao priznanje Kosova, pa su se i u Srbiji malo primirili jer su time kakti „pokvarili“ proslavu desete obljetnice državnosti u Prištini. No dosta je bilo u ovoj kolumni Vučića, Dačića, Vulina i sličnih, barem za neko vrijeme.

Ispričavam se što sam ih u posljednje vrijeme previše spominjao, no nisam ja kriv što su zagadili hrvatski (medijski) prostor.

A da je naš medijski prostor ionako dovoljno zagađen i bez takvih spodoba, pokazuje vijest koju sam – posve slučajno, tražeći, kao i uvijek ciljano, nešto sasvim drugo – pronašao na portalu croative.net. Vijest je lijepa i dobra… pa je čudno što ju je prenio samo još jedan portal, 100posto.hr. Jer koga još zanima nešto što je lijepo i dobro?! Ipak, mene zanima, a vjerujem da će i vas.

Dakle, pred jednom pečenjarnicom u Gradiški vlasnik je, uz fotografije slasnih jela iz ponude, stavio tablu na kojoj je velikim slovima napisao sljedeće:
„Ako ste gladni, a niste u mogućnosti da platite?! Kod nas uvijek možete dobiti neki topli obrok. Platit ćete kad mognete ili nikad. Nitko ne zaslužuje da bude gladan. Bog vas blagoslovio. Mobill gril Bijela lađa.“

Doista – da se čovjek zapanji. Naravno da je gradiški ugostitelj svjestan svega, pa i onih koji će to zlorabiti, hineći da nemaju ni kune, a potom potrošiti novac na alkohol i druge nevolje. No takve će, kao što bi rekao Kafka, ionako „sramota nadživjeti“.

Ipak, netko bi se trebao još više posramiti: nadležni. Dana 18. ožujka napunit će se četiri godine otkad je tadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović izjavio: „Nedopustivo je da itko u ovoj zemlji bude gladan.“ Je li se išta promijenilo, prosudite sami. Tko god bio na vlasti, ne bi smio misliti da je iskorjenjivanje gladi u Hrvata u isključivoj nadležnosti osobne dobrohotnosti malogradskih pečenjara.

Nastavite čitati