U prirodi ništa nije izričito štetno ili korisno, nego je dio savršeno izbalansirane prirodne ravnoteže.

Ljutimo se jer nam neki kukci i gusjenice grickaju povrće: u tim trenucima na pamet nam pada samo kako nam to stvorenje radi štetu. Zato ih i nazivamo štetočinama. Ali iako neka gusjenica možda gricka neke biljke, tako je istovremeno nekome hrana. Opstanak nekih ptica ovisi o tome da ima dovoljno gusjenica u vrijeme gniježđenja da bi mogle podići svoje leglo (na primjer, bez dovoljno gusjenica u vrijeme gniježđenja sjenice ne mogu podići novu generaciju).

Naša Zemlja?

Kako zbog konvencionalne poljoprivrede i masovne neselektivne eliminacije kukaca drastično opada njihova populacija, tako opadaju i populacije ptica, a to baš i ne želimo. Obožavamo, također, leptire, korisne oprašivače od kojih su danas mnogi na listi ugroženih vrsta. Svi oni jednom su bili ne tako privlačne gusjenice.

Priroda funkcionira u ravnoteži, probleme jedino čini čovjek koji većinom sve shvaća kao svoje vlasništvo pa ne želi da nešto jede biljke koje su „njegovo vlasništvo” u „njegovu vrtu“. No, svi mi koristimo istu zemlju za opstanak i svi imamo istu misiju – preživjeti. Nijedno stvorenje koje se zatekne u našem vrtu ne jede „naše“ povrće iz čiste obijesti, nego jednostavno želi preživjeti. U prirodi su sva bića naučena na to da svi zajednički dijelimo resurse za opstanak, samo čovjek zemlju ograđuje, prisvaja i sve „uljeze“ želi eliminirati. Zaboravljamo da su oni bili prvi tu i da smo mi njima oteli staništa.

Suputnici

Evolucijski, neke životinje su se tisućama godina prilagođavale određenim biljkama koje danas jedu, pa nisu one samo „njihovi nametnici“. Ja to nazivam „evolucijskim suputnicima“, jer opstanak životinjskih vrsta doslovno ovisi o biljnim vrstama.
Tako, na primjer, zaštićeni leptir plavac ne može preživjeti bez biljke krvare (Sanguisorba) te bi nestanak ove biljne vrste značio i nestanak leptira plavca. No, osim krvare, za opstanak treba i vlažne livade na kojima raste krvara.

Gusjenica oleandrova ljiljka hrani se listovima oleandra koji su smrtonosno otrovni za većinu ostalih živih bića – ali ne i za njega, koji se evolucijski prilagodio ovoj vrsti. Svi mi moramo nešto jesti, tako su se neke životinje specijalizirale jesti samo određene biljke – a nas ljude bi po toj istoj logici mogli nazvati štetočinama svega i svačega što jedemo. Stoga, od najvećih do najsitnijih bića, svi su tu sa svrhom i razlogom. Ako bismo uklonili samo jednu kariku u tom biološkom lancu života, posljedice bi mogle biti fatalne čak i za nas.

Naslovna fotografija: gusjenica lastinog repa, leptira zaštićenog Zakonom o zaštiti prirode, hrani se samo na biljkama iz obitelji štitarki (peršin, mrkva, celer…)

www.biovrt.com