Više od 20.000 ljudi pogledalo 77 predstava Kerekesh Teatra
Završio je ovogodišnji jubilarni 15. TJEDAN SMIJEHA Kerekesh Teatra, najveći i najposjećeniji kazališni festival u Hrvatskoj. U deset je dana...
Piše: Lea Šprajc
Sastavljač dviju pjesmarica o kojima piše profesor Zvonar je Matija Feletar (1866.-1948.) iz Donje Dubrave. Feletar je bio poljoprivrednik, pjevao je u crkvenom zboru i vlastoručno je zapisivao pjesme pretežito duhovnog sadržaja. U naslijeđe je ostavio dvije opsežne rukopisne pjesmarice, do današnjega dana sačuvane zahvaljujući njegovu unuku, akademiku Dragutinu Feletaru.
U drugoj polovici 19. stoljeća Međimurje je podvrgnuto snažnoj mađarizaciji. U tom razdoblju pisane književnosti na hrvatskom jeziku u Međimurju gotovo i nije bilo, a mađarske se knjige nisu čitale jer većina Međimuraca nije poznavala mađarski jezik. U crkvenom je pogledu Međimurje bilo dio Zagrebačke biskupije pa se u okrilju crkve i dalje slobodno njeguje međimurska kajkavska riječ. U takvim okolnostima, posebice u donjem Međimurju, nastaju brojne rukopisne pjesmarice i upravo su one, slikovito zaključuje profesor Zvonar, bile nepremostiva brana totalnoj mađarizaciji Međimurja.
U dvije se pjesmarice Matije Feletara nalazi više od sto pjesama. Premda one nisu zapisivane po nekom unaprijed zadanom redu, analizom njihova sadržaja profesor Zvonar ustanovio je četiri motivsko-tematska kompleksa: marijanske, romarske, korizmene i hagiografske pjesme. Raspravljajući o izvorima Feletarovih zapisa, Zvonar zaključuje da je Feletar prilikom sastavljanja pjesmarica, osim za usmenom predajom, posezao i za pisanim predlošcima. Neki od mogućih dvije su zbirke Nikole Krajačevića-Sartoriusa, „Molitvene knjižice“ i „Sveti evangeliomi“, veliki zbornik latinskih i kajkavskih duhovnih pjesama, „Cithara octochorda“, dvije knjige Jurja Muliha skraćenih naslova „Hrana nebeska“ i „Čtejenja i evangeliumi“ i dr. Bez obzira na to što vjerojatno nikad nećemo doznati na koji je način Feletar dolazio do pisanih predložaka iz kojih je crpio građu, njegove su pjesmarice dokaz da je Međimurje u tom razdoblju svoje povijesti ostvarivalo kulturne veze sa širim kajkavskim govornim područjem.
S ciljem da čitatelju približi vrijeme u kojem je živio i stvarao Matija Feletar, Zvonar je svoju knjigu bogato opremio autentičnim fotografijama. Govoreći o pojedinim pjesmama, osim što traga za njihovim možebitnim pisanim uzorima, redovito ih smješta u odgovarajući društveni, kulturni i politički kontekst. Najveći dio knjige zauzimaju transliterirani zapisi pjesama iz Feletarovih pjesmarica. Uz kompjuterski prijepis pjesama, Zvonar povremeno donosi i kopiju Feletarova originalnog rukopisa.
“Ve: iz pera znatiželjnih umova” zajednički je projekt etnologinja Janje Kovač i Lee Šprajc, osmišljen kao platforma za objavljivanje popularno-stručnih tekstova o tradiciji, kulturi i umjetnosti Međimurja. Tekstom i slikom istražuju, bilježe i prate aktualno stanje promatranih fenomena. Zbog toga su projekt i nazvale “Ve” – na međimurskom to znači “sad”.
U Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu na pjesnikov je rođendan, 21. ožujka,
održana svečana dodjela nagrada najboljima na drugom Natječaju „Na tragu pjesnika“,
posvećenom velikom hrvatskom književniku Ivanu Goranu Kovačiću, poginulom u Drugom
svjetskom ratu.
Natječaj je organiziran uz potporu Ministarstva kulture i medija RH. Varaždinski književnik Denis Peričić dobio je drugu nagradu za pjesmu „Što je preostalo“.
Prema procjeni stručnog povjerenstva, u kojem su bili Mojca Rapo Waite, Bruno Vojvodić i
Nataša Vojnović, prvu nagradu osvojio je Tin Fresl iz Jastrebarskog, a treću Jelena Stanojčić
iz Zagreba.
Na prošlogodišnjem, prvom izdanju ovog natječaja, prvu nagradu osvojio je upravo – Denis
Peričić.
– Nakon prve i druge, volio bih iduće godine dobiti i treću nagradu! Pa da kompletiram te
svoje ‘male Gorane’… Naravno, šalim se, ali nimalo se ne šalim kad kažem da svaka nagrada
vezana uz Goranovo ime zauzima posebno mjesto u mom srcu. Organizatorima i stručnom
povjerenstvu upućujem svoju duboku zahvalnost na ovom priznanju – ističe Denis Peričić kojem je ovo već 111. književna nagrada.
Dodjela 31. po redu glazbene nagrade Porin održana je u subotu, 23. ožujka.
Dvorana u zagrebačkom HoB-u bila je prepuna velikih, dobro poznatih i priznatih imena hrvatske glazbene scene, kao i onih koji „tek kreću“ na svoj glazbeni put. Crvenim tepihom prošetali su nominirani glazbenici zajedno s brojnim poznatim licima koja su se našla na ovogodišnjoj dodjeli u ulozi gostiju ili uručitelja najpoželjnije glazbene statue.
Veliki uspjeh na ovogodišnjem Porinu postigli su Berislav Šipuš i Vojko V sa suradnicima osvojivši po četiri statue Porina. Tri statue Porina pripale su Letu 3 i Tamari Obrovac sa suradnicima, a još jedna posebnost ovogodišnjeg Porina su i čak tri dobitnika u kategoriji Najbolja izvedba klasične glazbe.
U kategoriji Najbolja izvedba klasične glazbe su čak tri dobitnika, a u ovoj karegoriji nagrade su otišle i u Varaždin.
Među dobitnicima je Chorus angelicus, Capella Savaria, Dječji zbor glazbene škole u Varaždinu, Ivana Lazar, sopran; Tia Pikija, sopran; Sonja Runje, alt; Hugo Hymas, kontratenor; Franko Klisović, kontratenor; Emanuel Tomljenović, tenor; Grga Peroš, bariton; Krešimir Stražanac, bas; Zsolt Kalló; umjetnički voditelj; Capelle Savarie; dirigent: Anđelko Igrec, za skladbu „Johann Sebastian Bach: Muka po Mateju BWV 244“.