IZVOR Lea Šprajc

Piše: Lea Šprajc

Roman „Mali princ“ (fr. „Le petit prince“), francuskog književnika i zrakoplovca Antoinea de Saint-Exupéryja, prvi put objavljen godine 1943, jedno je od najčitanijih i najprevođenijih djela svjetske književnosti.

Poetski i filozofski je (dječji) roman u kojem se o trajno važećim životnim vrijednostima progovara putem vizure nevinoga, jednostavnoga i neokaljanoga djeteta. Složit ću se sa Sanjom Lovrenčić koja kaže da je „Mali princ“ neobična knjiga, jer čovjek nikada nije siguran da ju je pročitao kako treba. Zato joj se mnogi i vraćaju više puta i to u različitim razdobljima života.

Moj razlog vraćanja ovoj kultnoj knjižici ovog puta nije bio pokušaj dohvaćanja možebitno propuštenih značenja, već objavljivanje njezina kajkavskog prijevoda.

Kajkavska inačica pod naslovom „Mali kralevič“, objavljena 2018. godine u izdanju Kajkavskog spravišča, nastala je u suradnji mladog slavista Akosa (Akoša) Antona Dončeca te jezikoslovca, dijalektologa, leksikografa i kajkavologa prof. dr. sc. Đure Blažeke. Spomenimo da je u nas „Mali princ“ osim na standard, a sada i na kajkavski, preveden i na gradišćanskohrvatski i moliško-hrvatski. Zanimljivo je da je Dončec „Malog princa“ preveo i na prekmurski slovenski („Mali kralič“, 2018).

U fonološkom i morfološkom pogledu jezik „Malog kraleviča“ mješavina je prekomurskog dijalekta i gornjomeđimurskoga poddijalekta, a njegov je leksik, istaknuli su prevoditelji, prilagođen čitateljima iz svih hrvatskih (kajkavskih) govornih područja. Moram priznati da, iako sam izvorna govornica međimurskog dijalekta, brojne mi kajkavske riječi iz prijevoda nisu bile poznate (pr. „čombriti“ – „mrštiti se“, „hoznuti“ – „udariti“, „negotovnost“ – „nesigurnost“, „klajbes“ – „olovka“, „potulen“ – „snužden“) te sam stoga nerijetko posezala za njihovim objašnjenjima.

Tumačenja manje poznatih kajkavskih riječi dana su u fusnotama, što držim praktičnijim rješenjem od zasebnih rječnika obično smještenih na završnim stranicama knjiga. Riječi čija se značenja tumače navode se u istom padežu ili licu u kojem se pojavljuju u tekstu, uz kanonski oblik u zagradi pored.

Neke je riječi korištene u prijevodu skovao sam Blažeka, na primjer glagol „preminuči“ u značenju „smrtan“.

Božica Pažur, urednica „Malog kraleviča“, navodi da je Dončecov i Blažekin prijevod vjeran originalu, ali ne i doslovan. Prijevod zadržava kompozicijski okvir originala, podijeljenost na 27 kraćih poglavlja, a preuzima i originalne ilustracije čiji je autor sam Exupéry. Iznimka je naslovnica kajkavskog prijevoda, nju je prilagodio Frane Paro. Dončec i Blažeka u svom prijevodu svjesno koriste izražajne mogućnosti kajkavskog jezika, njegovu melodičnost i poetičnost. Dobro je to vidljivo u primjerima s rimovanjem – „…dotegne se štrika i obrača kotača…“ – etimološkim figurama – „Male zlatne stvari, senjalice senjajo z njimi.“ – i onomatopejskim rečenicama – „I lubila bi slišati kak veter prešumi čez pšenico.“ Učestalo posežu i za deminutivima, karakterističnima za usmenu književnost – cvijet iz standardnog prijevoda postaje „kitica“, dječak „pajdašek“, ptica „ftičica“, grmljavina „grmlavica“ – a njihova neposrednost u čitatelja pobuđuje smirenost, nježnost i razdraganost.

Brojna prijevodna rješenja ukazuju na vrlo visok stupanj selektivnosti i kreativnosti u procesu traganja za kajkavskim pandanima jeziku originala. Riječi kao što su „klopotec“, „krizban“, „flojs“ i „faldati“ izravna su poveznica s pojedinim međimurskim tradicijskim običajima, a njihovom upotrebom svijet „Malog kraleviča“ zadobiva konkretne prostorne i simboličke koordinate.

Za kraj, pozivam vas da se iskušate u čitanju ovoga zanimljivog i nadasve vrijednog kajkavskog prijevoda. Prirodnost i protočnost kajkavskog jezika neobično lijepo pristaje univerzalnim porukama malog princa – kako ono? „Oči so slepe, treba iskati z srcom!“

Komentari

Komentara

loading...