Piše: Janja Kovač, magistra etnologije i kulturne antropologije te magistra južnoslavenskih jezika i književnosti

Predaja kaže da se ispod Staroga grada u Čakovcu nalazi zmaj Pozoj.

Isto se tako priča da zmaj spava u središtu Donjeg Vidovca. Neki drugi pak govore da nije ispod hrasta, već u Čičenjskoj jami pored sela. Stanovnici Donje Dubrave pak pričaju da se zmaj nalazi u močvarnom području Pijavišče. Živa predaja o zmaju Pozoju zabilježena je i u Štrigovi.

Pozoj

Gdje god se zmaj nalazio, uvijek ima iste karakteristike. Prije svega, on je ogroman. Zabilježile smo da se glava čakovečkog zmaja nalazi ispod Staroga grada, dok se tijelo i rep u prvoj varijanti protežu do crkve sv. Nikole u Čakovcu, u drugoj do kapelice sv. Jelene u Šenkovcu, a trećoj do Štrigove. Štrigovčani za svoga zmaja govore da se proteže od crkve sv. Jeronima do crkve sv. Marije Magdalene. Nadalje, naš zmaj prebiva u podzemlju, skriven od ljudi. Treća karakteristika je najzanimljivija: Pozoj ne riga vatru, već je njegovo glavno oružje izazivanje potresa i oluje ili poplave.

Sile dobra i zla

Zmaj ove nepogode izaziva kada ga ljudi naljute da bi im naštetio. Potres izaziva tako da se budi iz sna i izliječe iz svog boravišta, a kad svojim velikim repom oslobodi vode, onda nastaje poplava. No, Pozoj ima protivnika! To je Grabancijaš dijak koji ga jedini može pobijediti. Vještinu potrebnu za to svladao je polazeći školu za čarobnjake. Nakon regularnih 12 razreda, Grabancijaš je završio i 13. razred. Zbog toga ga se ponekad naziva i Črnoškolcem. Grabancijaš magičnim riječima umiruje zmaja koji mu potom dopušta da ga zajaše te zajedno odlete daleko od ljudi kojima je zmaj htio naštetiti.

Zmaj, zmija ili bog?

Vratimo se na činjenicu da Pozoj ne riga vatru. Ta nam karakteristika postaje jasnija ako uzmemo u obzir istraživanja koja govore da je zmaj muški par jedne druge životinje – zmije. Zmije obično smatramo hladnim životinjama i teško je zamisliti da bi one rigale vatru, zar ne? (Vatra kao glavno oružje rezervirano je za drugog boga, ali o tome uskoro). Figura međimurskoga zmaja Pozoja mogla bi se tumačiti kao ostatak slavenske pretkršćanske predaje o bogu Velesu. Veles se nalazi u podzemlju, gospodar je mrtvih, okružen je vodom, a obično se prikazuje u obliku zmije ili zmaja. On prevladava u zimi i proljeću te se od njega očekuje da u proljeće oslobodi vode koje ponovno počinju teći u bujicama. Zvuči li vam ovo poznato?

Vjerujete li u zmajeve?

Predaje o zmaju žive i danas. U našem svijetu u kojem je usmenu predaju uvelike zamijenila pisana riječ zmaj Pozoj je svoje mjesto našao u književnoj fikciji. Najrecentniji primjer je roman Krunoslava Mikulana „Zmaj ispod Staroga grada“. U njemu autor ocrtava svijet 21. stoljeća koji je duboko prožet nadnaravnim bićima. Koja je uloga zmaja u svemu tome ipak vam nećemo otkriti, već ćemo vam toplo preporučiti uzeti ovu knjigu u ruke.

“Ve: iz pera znatiželjnih umova” zajednički je projekt etnologinja Janje Kovač i Lee Šprajc, osmišljen kao platforma za objavljivanje popularno-stručnih tekstova o tradiciji, kulturi i umjetnosti Međimurja. Tekstom i slikom istražuju, bilježe i prate aktualno stanje promatranih fenomena. Zbog toga su projekt i nazvale “Ve” – na međimurskom to znači “sad”.