Piše: Lea Šprajc

Budući fascinirana fenomenom tzv. hlebinske slikarske škole, kako samim umjetničkim ostvarenjima njezinih autora, tako i cjelokupnom pozadinskom pričom koja je prati, jako sam se obradovala saznavši da je i Međimurje iznjedrilo jednu “naivku”. Riječ je o Kati Dolenec.

Katarina Dolenec, djevojački Sokač, rođena je godine 1910. u međimurskome Draškovcu, gdje je završila trogodišnju pučku školu. Pedesetih godina sa suprugom Đurom seli u Hlebine. Lako je zamisliti da je upravo život u Hlebinama u Kati probudio umjetnički zanos kojeg je njegovala još kao djevojčica.

Afirmacija naivne umjetnosti u podravskim je Hlebinama započela tridesetih godina 20. st. Tih je godina na snazi izrazita kulturalizacija hrvatskoga sela: nastoji se da umjetnost izađe iz elitističkih krugova te postane dostupna i razumljiva širokim masama. Hlebinska slikarska škola stasala je na poticaj akademskog slikara i tajnika grupe likovnih umjetnika „Zemlja“, Krste Hegedušića, koji je prepoznao darovitost hlebinskih seljaka.

Valja napomenuti da naivna umjetnost u Hlebinama i okolici nije bila isključivo muškoga predznaka. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. st u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama održavao se ciklus izložbi pod nazivom „Žene“, koji je razotkrio niz talentiranih autorica koje su poput svojih muških kolega stvarale u maniri naive. Kažem „razotkrio“ iz razloga što je u tada strogo patrijarhalnoj sredini ženina primarna uloga bila brinuti se o obitelji, kućanstvu i gospodarstvu. U takvim okolnostima nadarene žene stvarale su potajice, doživljavajući umjetnost kao utjehu i emocionalnu potrebu. Ana Matina, Mara Puškarić-Petras, Katarina Henc tek su neke od autorica hlebinske naive, a njima ćemo pridružiti i Katu Dolenec.

Radovi inspirirani svakodnevnim životom ruralne sredine

Kata se slikarstvom intenzivnije počinje baviti 1964. godine. Iako se o Kati ne zna mnogo, neki izvori navode da je osim pred domaćom publikom izlagala i u inozemstvu (Graz, Beč, New York, Sicilija). Njezini likovni radovi ponajviše su inspirirani svakodnevnim životom ruralne sredine. Po mome skromnom mišljenju, među Katinim se slikama, izloženim u stalnom postavu Muzeja „Croata insulanus“ Grada Preloga, ističe “Baka uz maslenku” (1979.) Mračni kolorit kojim je zavijena prostorija seoske kuće te staričino ozbiljno i samozatajno držanje djeluju izrazito dramatično. Taj je dojam osnažen motivom Kristova raspela, smještenog u tamni kut prostorije, na pozadinu sivih i crvenakastih tonova koji možebitno aludiraju na krv. Kršćanska je ikonografija česta i na drugim Katinim slikama. Na nekima od njih kršćanski su junaci toliko dobro uklopljeni u seoski ambijent kao da mu zaista pripadaju.

Ova je kratka analiza temeljena na Katinim slikama iz postava Muzeja u Prelogu. Napomenimo da se neke Katine slike nalaze i u Galerija naivne umjetnosti u Hlebinama, a dio njih pohranjen je u fundusima privatnih zbirki. Kata Dolenec preminula je u Hlebinama u 89. godini života. U kolovozu ove godine (2019.), na inicijativu župnika Matije Vonića, u rodnom joj je Draškovcu otkrivena bista. Tom je prigodom postavljena i manja izložba njezinih radova.

“Ve: iz pera znatiželjnih umova” zajednički je projekt etnologinja Janje Kovač i Lee Šprajc, osmišljen kao platforma za objavljivanje popularno-stručnih tekstova o tradiciji, kulturi i umjetnosti Međimurja. Tekstom i slikom istražuju, bilježe i prate aktualno stanje promatranih fenomena. Zbog toga su projekt i nazvale “Ve” – na međimurskom to znači “sad”.