Povežite se s nama

Kultura

Komedije su zaštitni znak Kerekeša kao teatra i Kerekeša kao autora

Objavljeno:

- dana

Tjedan smijeha

Ljubomir Kerekeš u privatnom životu djeluje, filozofski rečeno, otuđeno. Kao da ne pripada niti vremenu niti prostoru u kojem se nalazi. Kao čovjek čija je profesija komedija, a život letargija. Stereotip? Valjda od ljudi koji se bave komedijom očekujemo da nemaju nikakve druge preokupacije nego uveseljavati druge. Oni valjda ne plaćaju režije i žive s Alicom u zemlji čudesa. Ili, pak, završavaju kao veliki depresivci i tragičari. Valjda nam se sviđa ta apsolutna suprotnost. Živjeli su je neki od velikih komičara, ali ne i Ljubomir Kerekeš.

Kerekeš je glumac i autor mnogobrojnih predstava, a točno od 12. veljače, sa sinom Janom i službeni producent Kerekeš teatra. Tog je dana Kerekeš teatar upisan u sudski registar kao pravni subjekt. Osnivači su Zoran Pribičević sa slikaricom i dizajnericom Dinom Raine.

Biznis i teatar?

I taman kad sam pomislila da je Ljubo Kerekeš spretno spojio biznis i teatar, već me demantira.

Prava se predstava može dogoditi, ona se ne može planirati

– Nisam ja nikakav biznismen. Osnovni je zadatak zadržati broj izvedbi i dinamiku gostovanja, kazališnog saobraćaja kao i do sada, što znači stotinjak predstava godišnje, od čega su čak njih 80 u gostima – govori nam Kerekeš u glumačkom salonu varaždinskog HNK, koji više podsjeća na salon za odmor liječnika u nekoj sterilnoj atmosferi bolnice, nego na „odmorište“ umjetnika. Sve je u savršenom redu. Niti jedan stolac niti za jedan centimetar udaljeniji nego ona dva prije njega. Televizor u kutu, dva trosjeda, slike s predstava u jednako savršenom razmaku kao i stolci. Nigdje naznaka kreativnosti. Nigdje niti glumaca. Svi su u podrumskom kafiću Rogoz gdje je upravo onakva atmosfera kakvu zamišljamo kad su kazalištarci u pitanju. Barem u našim stereotipnim glavama.

Komorna atmosfera glumačkog salona sigurno nije pridonijela maštovitosti razgovora o teatru komedije. Stoga malo nervoze koja se osjećala kod Kerekeša ne čudi. Tu bi se trebao odmarati i varaždinski dio ekipe Kerekeš teatra koji u HNK prima plaću. – Uz impozantan broj predstava s Kerekeš teatrom, naših 12 suradnika glumaca mora odraditi obaveze i u svojoj matičnoj kući. Uvijek nam je teško s križaljkom rasporeda, ali uspijevamo je sastaviti. – Teatar nema zaposlenika. Sve radimo sami – ističe.
Ljubomir Kerekeš u svoje je 54 godine na sceni proveo 34.

– Osjećam jednu vrstu, ne toliko zamora, već prezasićenosti velikim poslovima i ulogama. Zbog toga sam postao malo probirljiviji u biranju poslova. Teško da bih se danas odlučio na maraton kao serija „Zauvijek susjedi“ koji zahtijeva mnogo snage i još više koncentracije. Radim ono u što vjerujem da se doista isplati „zagristi“ – veli Kerekeš, koji je tijekom tih godina odigrao preko 70 velikih glavnih uloga, u teatru, filmu i serijama. – Čovjek se treba malo prišparati. Sada mi je prioritet moje „JA“, trezvenost i svijest o samome sebi. Čovjek Ljubomir Kerekeš – dodaje.

Zaštitni znak

Kerekeš teatar su isključivo komedije. Autor gotovo svih predstava je upravo Kerekeš. – Komedije su zaštitni znak Kerekeša kao teatra i Kerekeša kao autora. Na neki način tu sam najbliže pučkom teatru, koji preferiram na svoj način. – Komedija je pitanje moje stvaralačke intime – prolazi kroz moju glavu i u jednom trenutku izlazi iz nje. Ulaskom u nju, kao da ulazim u neki film. Često znam reći i za komičarske, ali i druge uloge da nakon predstave, u toj nekoj nagloj trezvenosti, nisam niti svjestan što se događalo – kaže glumac.

Sada mi je prioritet moje „JA“. Čovjek Ljubomir Kerekeš

Predstave Ljubomira Kerekeša po nečemu su, barem koliko ja znam, jedinstvene – ljudi istu predstavu odlaze gledati desetke puta. Dovoljno je dva puta odgledati istu i da se osjećate kao da gledate skroz drugu predstavu. Postoje predstave koje su isti ljudi gledali i po tridesetak puta, čekajući što će Ljubo izvesti. Jer Ljubo nema nikakve planove. Ufura se i pukne.

– Kroz život hodam kao mali, jednostavan čovjek velikog srca i volim takve ljude oko sebe – odgovara na pitanje odakle crpi uvijek novu inspiraciju.

– Nikada nisam izbjegavao marginalne sredine jer u njima se krije životna istina. Jednako kao što se kazališna istina ne krije u premijerama, kravatama i toaletama nego prije svega u glumcu i istinskom kazališnom čovjeku. To je čovjek koji živi kazalište, a srž i bit tog života je pitanje svijesti i savjesti. Ni u kom slučaju pitanje forme i doslovnog profesionalizma. Životna se istina, pak, krije na štandu na placu ili za šankom u birtiji. Najmanje za saborskom govornicom. Ovaj posao možete raditi samo s ljudima koji su glumci po profesiji, a ne „glumci“. Prava se predstava može dogoditi, ona se ne može planirati. Puno se kazališnih tajanstvenosti mora poklopiti da bi se rodila dobra predstava – zaključio je Ljubomir Kerekeš. I otišao.

Tjedan smijeha

Kerekeš je idejni začetnik Tjedna smijeha čije peto izdanje za nekoliko dana počinje u HNK. Za ovaj projekt Kerekeš teatra, kojeg ne bi bilo bez pripomoći Pipa Perutnine, Derme PZC-a i Pana, rasprodano je 80 posto karata. Kerekeš inzistira zahvaliti ljudima koji prepoznaju njegovo kazališno pismo i izražaj.

Izvor:
Foto:

Kultura

Varaždinski HNK odnio četiri Nagrade hrvatskog glumišta

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Sinoć su dodijeljene Nagrade hrvatskog glumišta, a HNK u Varaždinu slavo je u četiri kategorije.

Za najbolju predstavu u cjelini u kategoriji drame nagrađena je predstava Matiaš, Grabancijaš, Dijak autora Tituša Brezovačkog u režiji Krešimira Dolenčića.

Režiser Krešimir Dolenčić nagrađen je i za režiju iste predstave.

Za najbolje glumačko ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina kod žena u kategoriji drame nagrađena je Dea Presečki za ulogu Matiaša u istoj predstavi.

Za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 30 godina u kategoriji opere nagrađena je Josipa Bilić za ulogu Pepeljuge u istoimenoj operi Julesa Massneta pod dirigentskim vodstvom Darijana Ivezića u režiji Saše Anočića iz produkcije HNK u Varaždinu u suradnji s Muzičkom akademijom Zagreb.

Nastavite čitati

Kultura

Hrvoje Pintarić i Tamara Jurkić Sviben u nedjelju nastupaju u varaždinskom HNK-u

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U nedjelju, 28. studenoga, u velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu s početkom u 19 sati i 30 minuta Hrvoje Pintarić na rogu i Tamara Jurkić Sviben na klaviru održat će koncert 3. koncertne sezone.

Organizator je HNK u Varaždinu uz potporu Koncertnog ureda Varaždin i Ministarstva kulture i medija RH.

Besplatne ulaznice mogu se rezervirati i preuzeti na blagajni Kazališta.

Za dolazak na programe unutar zgrade HNK u Varaždinu potrebne su COVID potvrda i maska za lice.

Kontakt blagajne: 042 200 250; [email protected]

Hrvoje Pintarić rođen je 1971. godine u Bjelovaru, gdje je završio osnovnu i srednju glazbenu školu. Studij roga nastavlja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je diplomirao 1995. godine u klasi profesora Stjepana Mateića.Još za vrijeme studija postaje član Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske, gdje aktivno radi do jeseni 1996. godine, nakon čega slijedi jednogodišnje usavršavanje u Pragu kod profesora Zdeneka Tylšara. Od 1997. do 2004. godine prvi je hornist Dubrovačkog Simfonijskog orkestra s kojim ostvaruje solističke nastupe. Od 2004. godine živi i radi u Zagrebu kao član orkestra opere Hrvatskog narodnog kazališta, uspješno se bavi pedagoškim radom, te od jeseni 2018. postaje profesor roga na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

Intenzivno se bavi komornom glazbom, sudjeluje na renomiranim brass festivalima, jedan je od osnivača komornog festivala “Amadeus Fest” u Bjelovaru, te kontinuirano koncertira u Hrvatskoj i inozemstvu kao solist s pijanisticom Tamarom Jurkić Sviben. U toj suradnji ostvario je više praizvedbi novih djela hrvatske glazbene baštine za rog i klavir (Prohaska, Bobić, Uhlik, Kabiljo, Grubačević…), što je 2019. godine i rezultiralo izdanjem nosača zvuka u suradnji sa izdavačkom kućom Cantus. Za australsku izdavačku kuću Hammering Records je snimio i nova djela za rog i klavir i rog solo, australskog skladatelja Alana Holleya. Umjetnički je voditelj Zagrebačkog orkestra ZET-a u Zagrebu.

Hrvatska pijanistica rodom iz Pule Tamara Jurkić Sviben (1973.) druženje s klavirom započela je u svojoj šestoj godini u rodnom gradu. Diplomirala je klavir u klasi akademika Jurice Muraia na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1995., te je pri istoj ustanovi stekla magisterij umjetnosti 2006. u klasi prof. Vladimira Krpana. Doktorirala je Kroatologiju 2016. godine  s temom „Glazbenici židovskoga podrijetla u sjevernoj Hrvatskoj od 1815. do 1941. godine“.

Koncertira kao solistica i komorna glazbenica od 1992. na mnogim hrvatskim festivalima i u inozemstvu (Francuska, Danska, Island, Portugal, Grčka, Španjolska, Austrija, Albanija, Kosovo, Velika Britanija, Nizozemska, Njemačka, Mađarska, Ukrajina, Poljska, Litva, Bosna i Hercegovina, Izrael, Indija, Kanada, Australija), usredotočivši se na repertoar kraja 19. i početka 20. stoljeća. Usavršavala je svoje pijanističko umijeće kod Michaela Vosskresenskog i Leva Naumova, te u klasi Monique Mercier na Ècole Normale de Musique de Paris ‘Alfred Cortot’.

Snimila je tri nosača zvuka za izdavačku kuću Croatia Records s djelima hrvatskih i američkih skladatelja prve polovine 20. Stoljeća (Piano, Klavirske sonate Božidara Kunca i Začarani klavir) te dva Cd-a za australsku izdavačku kuću Hammerings Records s djelima australskog skladatelja Alana Holleya. Njezine snimke skladbi  Ivane Lang i Alfija Kabilja nalaze se na izdanjima Cantusa. Redovno snima i za Hrvatski radio djela hrvatskih skladatelja. Surađivala je sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, Dubrovačkim simfonijski orkestrom, Hrvatskim komornim orkestrom  te orkestrom INK u Puli. Koncertirajući kao komorni glazbenik surađuje s renomiranim solistima iz zemlje i inozemstva. S hornistom Hrvojem Pintarićem i mezzosopranisticom Sofijom Cingulom osnovala je Trio Ludens, kao komorni sastav koji njeguje komornu glazbu 19. i 20. stoljeća s posebnim naglaskom na suvremeno hrvatsko glazbeno stvaralaštvo. S hornistom Hrvojem Pintarićem surađuje od 2010. godine na promociji novih djela hrvatske glazbene baštine za rog i glasovir. Zajednička suradnja rezultirala je brojnim koncertima u domovini, ali i turnejama u Kanadi i Australiji te nosačem zvuka Signali s djelima hrvatskih skladatelja u izdanju Cantusa. Skladbe M. Prohaske, T. Uhlika, B. Okmace, S. Majurec pisane su upravo za duo Jurkić Sviben-Pintarić Posebnu brigu, Tamara, posvećuje istraživanju i proučavanju hrvatske glazbene baštine te je osnivačica i predsjednica Udruge za proučavanje i promicanje kulturne baštine „Tamar“ u sklopu koje vodi sustavnu brigu za pronalaženjem i tiskanjem dosada neobjavljenih notnih zapisa hrvatske glazbene baštine. Od 2019. godine interdisciplinarna je docentica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za područje kroatologije, znanosti o umjetnosti i glazbenu umjetnost.

Članica je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, Hrvatske glazbene scene mladih, Hrvatskog muzikološkog društva, potpredsjednica Hrvatskog glazbenog zavoda te pročelnica odjela za glazbu Matice hrvatske. 

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje