Povežite se s nama

Kultura

Konjska surla: „Družimo se i pijemo, a u pauzama stvaramo hitove!“

Objavljeno:

- dana

Prije 13,75 milijardi godina nije bilo ničega, ni vremena, niti prostora.

Zatim je, nitko ne zna zbog čega, došlo do kvantne fluktuacije, pa do kozmičke inflacije, formacije galaksija, a onda je, 1997. godine, odmah poslije Nerona, nastala Konjska surla. Zašto se referiraju baš na cara Nerona? Zato što je taj vladar Rimskog Carstva utjecao na bend na mnoge načine, svršivši sa životom u pjesmi i plamenu, što je slučajno način na koji završavaju i koncerti ovoga međimurskog sastava.

Permsko izumiranje

– Osim lika i djela cara Nerona, za nastanak Konjske surle neobično su značajna dva, za povijest Zemlje podjednako važna događanja: prvo je veliko permsko izumiranje, kada je nestalo više od 90 posto vrsta na planetu. Drugo je Međimursko proštenje, koje je 1997. održano u Zagrebu, gdje je nastala prva pjesma benda, „Kukuruza bluza“ – kaže Dario Ivančić-Haso iz Macinca, glavni tekstopisac i solist na solo čineli.

Neki članovi Konjske surle nedavno su utemeljili i Konjska surla tribute bend

– Nemoguće da je to bilo toliko davno, Haso se šali, bend je nastao 2014.! – dodaje Ivica Labazan iz Štefanca, autor glazbe i gitarist benda, koji s Hasom surađuje i na tekstovima, a povremeno, prema potrebi, svira i druge instrumente.

– Tako je, postojimo od 2014., i tako već 21 godinu! Jedan od problema s kojim se susrećemo je to što smo najveće hitove napisali u prvoj, alkoholnoj fazi stvaralaštva. Teško je nadmašiti pjesme kao što su „Drugi pot bom misliv“, „Vrog peklenski“ ili „Moj prijatelj alkohol“! To su poznate nevolje s kojima su se susretali mnogi bendovi. Zaboravio sam spomenuti još jedan događaj iz Zemljine povijesti koji je utjecao na naš opus: radi se o eksploziji supervulkana Tobe, koja se dogodila prije otprilike 80.000 godina, koju neki znanstvenici povezuju sa smanjenjem ljudske populacije na samo 1000 ljudi!

To bi moglo značiti da smo bliža rodbina nego što mnogi od nas vjeruju! U erupciji je došlo do iznimne selekcije genotipa – preživjeli su samo najjači, najbolji i najpametniji primjerci ljudske vrste, što objašnjava genijalnost koju iz dana u dan demonstrira Surla – objašnjava Ivančić.

– Osim lika i djela cara Nerona, za nastanak Konjske surle neobično su značajna dva, za povijest Zemlje podjednako važna događanja: prvo je veliko permsko izumiranje, kada je nestalo više od 90 posto vrsta na planetu. Drugo je Međimursko proštenje, koje je 1997. održano u Zagrebu.

O drugom problemu, povezanom s nastupima uživo, govorio je Ivica Labazan:
– Naše pjesme su studijski vrlo „nabrijane“, teško ih je izvoditi uživo. Ima tu svega, od violina i harfi do diđeridua i solo činele, a obožavatelji su, s obzirom na to da znaju naše potencijale i donekle razumiju genijalnost Surle, strašno zahtjevni. Zbog toga smo nedavno utemeljili Konjska surla tribute band, koji će odsad biti ekskluzivni live izvođač pjesama Konjske surle!

Pedeset nijansi zelene

Njihov je aktualni hit „Pedeset nijansi zelene“, skladba u kojoj su ugostili poznatoga međimurskog pjevača Mirka Švendu Žigu. Smatraju da su stihovi pjesme odredili da bi je trebao otpjevati baš on.

– Velika želja nam je surađivati s Darkom Domijanom, Mladenom Grdovićem i Mišom Kovačem.

– Pjesma „Pedeset nijansi zelene“ govori o ljubavi prema Međimurju, ono u proljeće izgleda upravo poput naslova skladbe. Moram napomenuti da je Konjska surla dosad surađivala sa svim relevantnim međimurskim pjevačima osim Tete Lize. U novoj inkarnaciji benda, osim nas dvojice, pojavit će se i Matko Naranđa te Željko Megla-Čmrga. U bližoj budućnosti izdat ćemo novu stvar „Ljetni refren“, u kojoj sam, kako bi zvučala što bolje, sve instrumente i vokale odradio sam. Konjska Surla je definitivno, prema mome mišljenju, najbolji međimurski virtualni bend – dodaje Labazan.
Na pitanje hoće li izdati album, spremno odgovaraju:

– Naše pjesme su studijski vrlo „nabrijane“, teško ih je izvoditi uživo. Ima tu svega, od violina i harfi do diđeridua i solo činele, a obožavatelji su, s obzirom na to da znaju naše potencijale i donekle razumiju genijalnost Surle, strašno zahtjevni.

– Naravno. Radni naslov albuma bio je „Lobotomija mlinčekom 1573.“, no odlučili smo da ćemo ga ipak izdati 2023. godine, na 450. obljetnicu Seljačke bune, pod naslovom „Najbolji album u povijesti svemira no. 9“. Velika želja nam je surađivati s Darkom Domijanom i Mladenom Grdovićem. Mišo Kovač vjerojatno ne bi pristao, on je ipak izvan naše lige. Možda ga pitamo za 20 godina, ako budemo živi.

Članovi Konjske surle na kraju razgovora zamolili su nas da zahvalimo svima koji su na bilo koji način zaslužni za njihov uspjeh: radi se prije svega o grčkom pjesniku Homeru te profesorici hrvatskog jezika i filozofije u čakovečkoj Gimnaziji Barbari Markač-Despinić.

– Ja lepo prosim da posebno spomenete Franca Krčara, kojem sam jenput prehitil voza sena – napominje Haso.

– Ja pak bi v ime Konjske surle pozdraviv sve koji vole spiti, Međimurke, Međimurce i one koji se tak osječaju! – završava Labazan.

Kultura

FOTO Bruxelles bez ljudi poput velikog muzeja: Anja Strelec izložila radove nastale u lockdownu

Objavljeno:

- dana

U Izložbenom salonu palače Sermage Gradskog muzeja Varaždin 7. travnja redateljica i fotografkinja zanimljivog i bogatog životopisa Anja Strelec iz Varaždina otvorila je izložbu fotografija pod nazivom „Međuprostori“.

Projekt je nastao za vrijeme prvog lockdowna u Bruxellesu, gdje Varaždinka živi i radi, kao potreba da se dokumentira i arhivira jedinstven trenutak u povijesti, nepoznata situacija i reakcija ljudi koji su se u njoj našli.

„Međuprostori“

Izložba nosi naziv „Međuprostori“ jer se zapravo i nalazimo u određenim međuprostorima, pojašnjava Anja, pritom ne znajući što nam slijedi, što će biti za par godina i kakvi će prostori i odnosi među ljudima biti u odnosu na ono kako je bilo ranije.

– Prvi lockdown u Bruxellesu počeo je 18. ožujka 2020., svi smo se našli u situaciji u kojoj dosad nikada nismo bili. Za Bruxelles je to možda bilo posebno neobično jer ipak je to „srce Europe“ i mislim da se nije dogodilo nikad, eventualno možda za vrijeme ratova, da se grad nađe apsolutno prazan. Već dugo se bavim fotografijom i dokumentarnim filmom, vizualnim medijima, i meni je kao i fotografu i umjetniku bilo interesantno vidjeti te prazne prostore i reakcije ljudi na početku u novonastaloj situaciji. Htjela sam arhivirati ustvari što se događa – rekla je Anja, dodavši da joj je i samoj prvih tjedan dana lockdowna bila nepoznanica, ali i dobra prilika da zabilježi nove dimenzije i značenja arhitekture, nove međuprostore i međuodnose koje je stvorila praznina na ulicama i trgovima.

Fotografije na izložbi u dvostrukom su međuodnosu, crno-bijele fotografije s fotografijama u boji s jedne strane te s druge prizori grada i arhitekture s prizorima ljudi, čime se naglašava slojevitost lockdowna i njegova utjecaja na život grada.

Autorica ističe da joj je posebno zanimljivo bilo proučavati ponašanje ljudi putem ulične fotografije, ali i to kako arhitektura i prostor funkcioniraju u lockdownu.

– Dosta je bilo toga u pogledima, ponašanju, neverbalnoj komunikaciji, ljudi su bili više skučeni, na tramvajskim stanicama i općenito – objašnjava Varaždinka i dodaje da novi pojam socijalne distance još više udaljuje ljude, čineći ih nepovjerljivima jedne prema drugima te stvara još veće prostorne odmake između njih.

Ljepota arhitekture i zastrašujuća atmosfera

Praznina inače užurbanih prostora na mjestima koja su turistički i poslovni centri Bruxellesa ostavlja dojam arhitekture zamrznute u vremenu, govori Anja.

– Mogla se osjetiti potpuna tišina, vidjeti prazan prostor čak i na mjestima koja su inače krcata ljudima. Ulice su izgledale poput muzeja i ta arhitektura bez ljudi je dobila potpuno novi značaj, kao da su sve te prekrasne građevine izložene same, bez distrakcija ljudi. Grad bez ljudi stvorio je novu ljepotu arhitekture, ali istovremeno i zastrašujuću atmosferu – otkriva autorica izložbe.

Zastrašujućoj atmosferi u prilog je išla i činjenica da su se malobrojni ljudi, koji su se zatekli na ulicama, izolirali jedni od drugih, skrivajući identitet iza maski na licima.

Izložbu fotografija prati i kratki stop-motion video napravljen od oko 1000 fotografija. Veliku ulogu igra i zvuk koji prati video, a za koji autorstvo potpisuje umjetnica Iva Galović.

– Video čine fotografije koje sam snimila hodajući kroz jednu ulicu Bruxellesa. Bilo mi je jako interesantno bilježiti jedan mali detalj u toj situaciji. Podcrtava se istovremenost prekida i kontinuiteta života grada i prilagodbu novoj stvarnosti. S jedne strane me malo bilo strah fotografirati ljude, ali s obzirom na to da su uglavnom svi vani s maskama, više-manje nisam zadirala ni u čiju privatnost. Zvuk je radila Iva Galović tako da je snimala atmosferu grada tijekom nekoliko tjedana – ističe Anja koja i dalje nastavlja fotografirati, pokušavajući bilježiti situacije.

Izložba „Međuprostori“ u siječnju je bila izložena u Oris Kući arhitekture u Zagrebu, i to pod pokroviteljstvom Gospodarskog i trgovinskog ureda pri Veleposlanstvu Kraljevine Belgije u RH.

– Igrom slučaja bila sam u kontaktu s Antoniom Garciom iz Gospodarskog i trgovinskog ureda pri Veleposlanstvu Kraljevine Belgije u RH vezano uz neki drugi projekt te smo u razgovoru došli na ovu temu. Bila mu je jako zanimljiva te je predložio da napravimo izložbu. Hvala i Gradskom muzeju Varaždin na postavu. Kada se stvore uvjeti za to, otvorit ću izložbu i u Bruxellesu (koji je trenutno u trećem lockdownu), a u budućnosti, u narednim godinama, voljela bih da izložba putuje i u druge države – istaknula je za kraj Anja Strelec.

Izložba u palači Sermage za razgled ostaje otvorena do 2. svibnja.

O autorici

Anja Strelec (Varaždin, 1985.) hrvatska je audiovizualna redateljica i fotografkinja koja živi i radi u Bruxellesu. Nakon diplome na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, u Francuskoj završava magisterij 2013. godine iz audiovizualne i filmske produkcije na Sveučilištu „Paul Valéry“ u Montpellieru te magisterij iz audiovizualne i filmske režije na Sveučilištu „Mirail“ u Toulouseu 2015. godine.

Uz umjetničko djelovanje kroz razne vizualne formate, posljednjih deset godina radi kao samostalna audiovizualna redateljica i fotografkinja za belgijsku televiziju, BBC Studioworks, Europsku komisiju i međunarodne organizacije kao što je UNICEF. Osim toga, održava audiovizualne i fotografske radionice, između ostalog za delegacije Europske unije u Eritreji, Gvineji i Gani, te ima vlastitu audio-vizualnu tvrtku u Bruxellesu.

U svojim se radovima putem različitih formata bavi socijalnim temama, portretirajući osobne ljudske priče i društvo te istraživanjem formi fotografirajući grad i arhitekturu. Raznovrsnost vizualnih formata omogućava joj multidisciplinarni pristup odabranim temama i slojeviti storytelling te se upravo iz tog razloga bavi vizualnim medijima – videom, dokumentarnim filmom i uličnom fotografijom.

Anja je redateljica nekoliko nagrađivanih dokumentarnih filmova prikazivanih na međunarodnim festivalima i televizijama te je sudjelovala na samostalnim i skupnim izložbama fotografije i novih medija u Hrvatskoj, Francuskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Grčkoj i Belgiji.

Nastavite čitati

Kultura

HNK u Varaždinu: četvrti koncert Varaždinskog komornog orkestra na rasporedu je 18. travnja

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U nedjelju, 18. travnja, s početkom u 19 sati i 30 minuta Varaždinski komorni orkestar će u velikoj koncertnoj dvorani HNK-a u Varaždinu izvesti svoj četvrti koncert 27. sezone.

U izvedbi će im se kao dirigent pridružiti Carlo Jans, dok će flautu svirati solistica Franka Mavriček. Izvodit će se djela E. Griega, S. Marcadantea i F. Schuberta.

Koncert se održava prema važećim preporukama Stožera civilne zaštite i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Nastavite čitati