VELIKE NAGRADE
Ivan Horvat iz Gornjega Hrašćana svakodnevno ode u obiteljsku kovačnicu, zapali vatru i nađe si posla. Napravi neku alatku, čekić ili potkovu. Stara kovačnica za njega nije samo radionica već ugodan dnevni boravak u kojemu se najugodnije osjeća. Jednako su tako radili njegov otac i djed.
Zbog trju generacija kovača iz iste obitelji, radionica je postala poznata kao Horvatova kovačnica. Nakon što je u moderno doba usfalilo posla za kovače, Turistička zajednica Nedelišća u staroj je kovačnici prepoznala turistički potencijal. Otkupila je radionicu s namjerom izgradnje tematskog parka starog zanata.
Iako službeno kovačnica datira iz 1957. godine, ona je zapravo starija od 100 godina.
Da su turistički djelatnici na pravom putu dokazuje i prošlotjedno priznanje. Projekt Horvatova kovačnica dobitnik je turističke nagrade ruralnog turizma Suncokret. – Volite li gledati srednjovjekovne filmove ili želite vidjeti kako se kuje mač, uputite se u Međimurje. Naravno, mudri Međimurci doskočili su tom pitanju u selu Gornji Hrašćan, gdje možete posjetiti Horvatovu kovačnicu i osjetiti toplinu tradicionalnog kovanja, ali i starog međimurskog životnog duha… – obrazložena je odluka o dodjeli nagrade.

Kad je Antun Horvat prije stotinjak i nešto godina odlučio biti kovač, pokazala se to kao dobra odluka. Jer kovači su bili cijenjeni obrtnici bez kojih se nije moglo, pa je to bio unosan posao. Kad je njegov sin Ivan naslijedio kovačnicu, posla je bilo toliko da je 1957. godine srušio drvenu radionicu i na njezinu mjestu sazidao novu. Selo je imalo još jednoga kovača i obojica su imala posla. Kad je, pak Ivanov sin imenjak preuzeo obrt kovača i potkivača, posla je s vremenom bilo sve manje. Danas je Horvatova kovačnica adut ruralnog turizma.
Drugi dom
Nekad je kovač bio gospodin čovjek u selu, cijenjeni obrtnik bez kojega se ne može. Izrađivao je sve osnovne alatke za poljoprivredu, dakle – za život.
Otkad zna za sebe, kovačnica je za Ivana Horvata drugi dom. – Kao dvanaestogodišnjak sam počeo pomagati ocu. Kad sam krenuo na zanat, već sam znao potkovati konja i kravu – prisjeća se kovač. Kad je vidio da nas čudi potkivanje krava, rekao je: – Krave su radile, vukle su kola i kopita su se trošila – pojašnjava. Kovač je radio sve osnovne strojeve za život na zemlji – kola, priključke za plugove… sve za poljoprivredu prije izuma traktora. Prije bilo kojeg posla su morali napraviti i alat s kojim su radili. – Dalo se zaslužiti. Bili smo znalci. Recimo, potkivanje. Niti veterinar nije znao tako očistiti kopito kao kovač prije potkivanja – ponosan je Ivan Horvat. On je sretan s razvojem događaja. Jer, kad dođu izletnici, netko im mora i pokazivati kako se nekad radilo. A tko će bolje nego umirovljeni seoski kovač. Tako on opet pali vatru, kuje željezo i iznova je koristan. Brine se za očuvanje tradicije i pokazuje mladima kako se to nekad, i ne baš tako davno, živjelo i radilo.




Veliki “Suncokret” za Hrašćan

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović