– Naša priča počiva na obiteljskoj tradiciji. Tu su četiri generacije strojara. Postoji i ljubav prema stvaralaštvu te težnja za kreativnošću jer samo zbog materijalnog ne bismo mogli izdržati. Onda bi se okrenuli nečem mnogo jednostavnijem. Proizvodnja plus razvoj je mnogo teži put u poduzeništvu i s toga puta ne skrećemo – započeo je Tomislav Gotić, direktor tvrtke Fripol iz Ljubešćice koja se bavi konstruiranjem i proizvodnjom strojeva specijalne namjene, alata i naprava.

Vizija

– Kad smo osnovali tvrtku moj otac Vlado, brat Denis i ja, bio sam dijete. Imao sam samo 14 godina, no otac je inzistirao da i ja budem suvlasnik. Onda nisam stvari gledao očima odraslih, no kad malo sad razmislim moj otac imao je viziju koju smo pretočili u djelo, iako mi je tada sve to bilo vrlo mutno – dodao je Gotić čija tvrtka ove godine slavi 30. rođendan. Ima oko 30 zaposlenih i dvije proizvodne hale te modernu i sofisticiranu opremu.

No, sami počeci bili su vrlo teški.

– Počeli smo u garaži. To je bila bravarija i bila su to teška ratna vremena. Većinom smo održavali industrijske pogone, pilane i betonare. U to vrijeme radio sam kao šegrt uz oca i pet godina starijeg brata – prisjetio se 44-godišnjak koji je nakon završetka srednje škole upisao Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.

Brat Denis u to je vrijeme otišao raditi u Njemačku, a kod kuće je sam ostao raditi njihov otac.

– Brat je otišao u Njemačku 1996. godine kad je plaća kod nas bila 300 maraka, dok je tamo u startu imao 3000 maraka. Znači deseterostruko više. Čak sam i ja jedno vrijeme nakon fakulteta bio u Njemačkoj, no odlučio sam se vratiti, dok je brat ostao raditi u inozemstvu – otkrio je direktor Fripola.

Povratak

Početna primarna djelatnost tvrtke bila je tokarenje i glodanje, odnosno strojna obrada. Povratkom Tomislava iz Njemačke i uz viziju te upornost oca Vlade tvrtka je polako, ali sigurno počela nalaziti svoje mjesto pod suncem. Godine 2006. tvrtka je nabavila CNC strojeve što im je dalo zamah.

Počeli su sa tako sa serijskom i maloserijskom proizvodnjom, a 2009. godine ušli su u nuklearnu branšu i tu se etablirali kao jedan od najboljih proizvođača specijaliziranih alata i strojeva.

– To nam je i danas glavni izvor prihoda. Većinom radimo ili smo radili za njemačko tržište, ali i u zemljama kao što su Švicarska, Latvija i Južna Koreja – rekao je Gotić čija je tvrtka u početku radila opremu, odnosno alate i strojeve za održavanje nuklearnih elektrana.

– Riječ je stroju koji izvodi automatizirane operacije da bi se smanjilo radioaktivno zračenje na ljude. Ti strojevi obavljaju automatske operacije i ljudi njima upravljaju, ali ne postoji opasnost da oni budu kontaminirani ili izloženi radioaktivnom zračenju. Također, mnogo smo radili na kontejnerima za transport nuklearnog goriva – objašnjava Gotić.

Nuklearke

Njemačka je pak postupno počela ukidati nuklearne elektrane od 2000. godine pod koalicijskom vladom SPD-a i Zelenih. Godinama kasnije, pod bivšom kancelarkom Angelom Merkel iz konzervativnog CDU-a, Njemačka je odlučila zatvoriti i svoje preostale nuklearne elektrane nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi. Tako su sada aktivne samo dvije nuklearke u Njemačkoj, a do 1. travnja i one bi trebale prestati s radom.

Ljubeška tvrtka je prije radila na opremi za održavanje nuklearnih elektrana, no posljednjih nekoliko godina specijalizirala se u proizvodnji strojeva, alata i opreme kojima se razrađuju nuklearni pogoni.

– Možemo biti ponosni na naša dva proizvoda. To je kran koji služi za vađenje odrezaka iz nuklearke u kontejnere, a potom to ide u čeličanu ili u podzemna skladišta. No, ono na što smo posebno ponosni je specijalni set alata za razgradnju nuklearnog reaktora. Njega je konstruirao brat Denis s kojim često surađujemo, a stroj od 50 tona napravljen je ovdje u Ljubešćici. Trenutno taj megastroj reže nuklearni reaktor u nuklearnoj elektrani Unterwesser – objasnio je Gotić.

No, nije nuklearna braniša jedina koja koristi megastrojeve i megaalate ljubeške tvrtke. Njihovi najpoznatiji klijenti su njemačke tvrtke Preusen Electra, EON, Knauf Insulation i američki Genesis.

Reference

– Vrlo dobro kotiramo u ljevačkoj industriji i tu razvijamo kompletno novu tehnologiju centrifugalnog lijevanja u vakumu, no također naši strojevi i alati su zastupljeni u industriji prerade mineralne vune, kvarcnog stakla, prehrambenoj industriji i industiji protupožarne zaštite– otkrio je Gotić čija tvrtka čak 90% proizvoda izvozi.

No, i dalje žele biti inovativni. Svoju priliku vide u razvoju nuklearki koje će proizvoditi električnu energiju nuklearnom fuzijom, umjesto fisijom. Zasad u svijetu postoje četiri fuzijska probna reaktora.

– Tu svijet vidi svoju priliku i izlaz. Problem sa zelenom energijom je da ovisite o vremenskim prilikama. Kad je tako kiselo vrijeme kao danas, nećete imati nikakve koristi od solarnih ćelija. Vjetar ne puše pa se neće proizvoditi ni struja u vjetroelektranama. Fuzijske nuklearne elektrane su budućnost. One su ekološki vrlo prihvatljive, a imate vrlo malo nuklearnog otpada. Mi ćemo se zato uz pomoć Instituta Ruđer Bošković i HGK pokušati priključiti na projekte za razvoj fuzijskih nuklearnih elektrana jer imamo sve potrebne certifikate, a i dalje će u takvim postrojenjima biti potrebni kranovi, manipulatori, pripomoćke i rastavljači – istaknuo je Gotić koji se osvrnuo na turbulentna vremena i okruženje.

Neizvjesnost

– Prije pet godina nisam previše čitao vijesti i pratio geopolitičku situaciju. Sada odmah ujutro pročitam sve vijesti i skeniram okolinu u grubo da vidim kamo svijet ide i razmišljam kako da se mi pozicioniramo kao tvrtka. Ovo su vrlo neizvjesna vremena i ne možete predvidjeti što će događati u narednim godinama u svijetu. Mi moramo proizvoditi i investirati. Imamo mnogo poslova u narudžbama i praktički smo pokriveni za cijelu godinu, no narudžbe se uvijek mogu stornirati. Lani smo mislili da će biti loše, pa nije bilo tako loše, a ove godine ćemo vidjeti – dodao je poduzetnik iz Ljubešćice koji je vrlo optimističan.

– Nadam se daljnjem širenju i razvoju te investicijama u nove produkte i nove tehnologije. U budućnosti želimo zadržati volumen poslovanja ili ga čak povećati, te se probiti u neke nove branše – zaključio je direktor Fripola.

.

Projekt vrijedan 707 milijuna eura

Krajem veljače više od 70 predstavnika hrvatskih i španjolskih tvrtki te udruga i institucija sudjelovalo je na online sastancima koje su organizirale HGK i španjolsko udruženja znanstvene industrije Ineustar te komore kako bi se uključile u projekt Dones vrijedan 707 milijuna eura, piše Jutarnji.

Naime, posjetom španjolskog kralja Hrvatskoj prošle godine i sporazumima koje je HGK potpisala sa španjolskim udruženjima stvoreni su temelji za lakši pristup sredstvima iz hrvatsko-španjolskog projekta Dones. Tvrtkama su na raspolaganju tri aspekta uključivanja u ovaj projekt: kroz sredstva za fuzijske tehnologije za kojeg bi Hrvatska kao partner trebala isporučiti opremu proizvedenu u RH u vrijednosti pet posto projekta, tj. 35 milijuna eura, zatim kroz druge popratne nabave poput logistike, kao i kroz partnerstva sa španjolskim tvrtkama ili u statusu podizvođača. Zadnji aspekt suradnje bio je, kako ističu u HGK; povod za organizaciju današnjih B2B razgovora.

U prvom dijelu online susreta predstavile su se hrvatske i španjolske tvrtke koje imaju reference i certifikate relevantne za Dones. Tvrtka Inetec prva je hrvatska tvrtka koja je dobila posao na gradnji ITER-a (međunarodni istraživački i inženjerski projekt na polju nuklearne fuzije). U međuvremenu, poslove su dobile i hrvatske tvrtke Monting Power Systems i Primakon. Svoje su proizvode i rješenja predstavile hrvatske tvrtke Inetec, Jedinstvo – PNO (Teh-Cut), Monting Power Systems, Multinorm i Monting, kao i ljubeška tvrtka Fripol, koja je postala dobrovoljna članica HGK upravo kako bi mogla sudjelovati u poslovnim susretima i projektima vezanim uz fuziju.